mudrovanja (2)

ponedjeljak , 05.09.2005.

u svom nedavnom postu upita pegy sto je život

vjerojatno ne znam što je, jer ga još živim, još ga učim, možda nikada i neću znati što to on stvarno je, možda ga nikada i neću naučiti, ali znam jednu stvar - da je lijep, predivan, da ga volim...

možda je život kao program na radiju i kada ga budem živio kao što slušam program na radiju, možda ću ga onda naučiti dobro živjeti, jer ako naiđe pjesma koja mi se sviđa to je super, ja sretan, cvrkućem, ali ne mogu uvijek biti sve koje su mi posebno dobre i drage, ponekad se dogodi da radio pusti pjesmu koju ja baš tog trenutka poželim, a u mene tada srce kao autobus, ali ponekad naiđu i one koje mi se baš i ne sviđaju, one koje mi nisu drage i koje mi ne pašu, ali ne padam u loše faze zbog njih, ne obraćam veliku pozornost na njih, proći će, ne ljutim se što su tu.

kada budem tako i sa životom, možda bude još i bolje nego sto je sada.

razmišljajući tako o životu, sjetih se jedne pjesme koja bi baš onako nekako zaokružila neka moja razmišljanja o životu, da josipa dobro si to rekla, život je samo most



on je moj, on je moj,
sretan sam, sretan sam
on je moj, on je moj,
sretan sam

Dao mi je tvoje oči
I osmjeh tvoj
Dao mi je tebe
Osjećam te tu

Sreću koja traje, još se ponavlja
Ljubav što se ne zaboravlja
Vrijeme koje teče u mom sjećanju

To što imaš danas čvrsto zagrli
Možda već sutra ćeš to izgubiti
Nestat’ će skupa s kišnim kapima
Kao pijesak među prstima
Zato svoje srce uvjek slušaj Ti

On je moj, samo moj
On je moj, samo moj

Život mi ponekad mnogo daruje
Čak i kad zlo u njemu caruje

Jedan je
i ja ga ne dam,
sretan sam

Život moj je samo most
Preko kojeg treba proć’
Palim luč gubi se dan
Novi mrak, nova noć

On je moj, samo moj,
On je moj, samo moj

Život mi ponekad mnogo daruje
Čak i kad zlo u njemu caruje
Jedan je i ja ga ne dam, sretan sam

...

Život moj, samo most
Sretan sam, sretan sam



<< Arhiva >>