Od kad sam bila dijete pišem.
Držeći ovaj blog ponovo me tjera da se primim riječi i razmišljanja no u proteklih par godina je sve to stajalo nekak u stand-by.

Ljudi, znajući za tu moju ljubav, su mi neprestano savjetovali da počinjem zapisivati tatin život.
Trebao je to učiniti Fulvio Tomizza ali netom prije početka pisanja tatine biografije je nažalost preminuo.

Moj je tata Čovjek sa veliko Č, zatim je umjetnik sa malim u samo zbog njegove skromnosti i nakon svega toga otac koji pati jer želi pomoć kćerki a godine i zdravlje mu to ne dopuštaju.

I tako se odvijao tatin život, nakon 6 mjeseci zatvora uspio je doći do oca. Tj otac je došao do njega, dali su si ruku kroz žicu koja je limitirala kamp. tata je tada shvatio da neće biti onako kako je zamišljao. Djeda si je bio stvorio drugu obitelj i ta nije bila spremna prihvatiti novog člana. Je donekle ali sve se to s godinama poslije raspalo.

Djeda je tatu podučavao zavarivanje i sam način života. Bio je poštenjak iako je neke stvari pogriješio. Ali griješimo svi zar ne?

Tata se tamo upoznao sa svojom bivšom suprugom, posvojio njezino dijete i imao s njom drugo: moju sestru, iliti polusestru čiji sam ja stopostotni klon.

Nakon nekoliko zdravstvenik peripetija i bezbroj poslova u njemu se upalila ljubav slikarstva. Ta je ljubav bila toliko jaka da ga je obuzela i dovela do nekih krugova i poznatih faca. Dobro je živio, sa njim i njegova tadašnaj obitelj koja je u svemu tome vidjela samo novac i ništa više.

Dobio je evropskog oskara za slikarstvo, Vatikansku akademiju ad onorem i još mnogo drugih svjetskih priznanja.

Nakon nekog vremena mu se sva ta elitna gužva nije više dopadala pa se povukao u Rovinj gdje je nastavljao sa svojim radom. Upoznao je moju majku koja je 18 god mlađa od njega i nakon 100 pustolovina 22.6.1991. sam došla na ovaj svijet u Ljubljanskoj bolnici dok su zvonile sirene za uzbunu i dizali helikoptere u zrak dok sve je bilo pod barikadama.


Tata je danas usamljen čovjek. Datum na osobnoj iskaznici čini svoje a najviše utječe to da je prije 4 godine ostao bez vida na jednom oku. Izgubio je svoju samostalnost i sve je to dotaklo i njegov posao. Ali on se neda. On je, kao što sam rekla na početku, čovjek sa velikim slovom Č.

Tata je tata, koliko god on meni nekad dignuo tlak i bio dosadan, ali znam da u sebi me nikad neće ostaviti samu. Vjerojatno da mene nema bi se bio prepustio problemima već odavno, ali ovako se neda.


To je samo kratki rezime jednog umjetnika ... Da krenem pisati sve njegove pustolovine počevši od rada na tankeru i bezbroj krugova oko svijeta do ljubavnih avantura ne bih nikad stala.

Možda jednog dana nastavim...

Oznake: umjetnik, otac, čovjek, fotografija, slikarstvo, život

Miroslav Krleža

"Riječi... spajaju ljude kao mostovi, stvarajući u isto vrijeme između čovjeka i čovjeka nepromostivosti vrlo često dublje od najmračnijega ponora."

Oznake: fotografija, riječi, francescadelbianco, pisaćamašina, pisanje

Nije Rovinj samo Toni Cetinski, Ronald Braus, hoteli 5 zvijezdica ili swingerska plaža.

Ne, Rovinj je ljetna gužva i zimska desaturacija.

Grad kontrasta kao i mnogi ostali turistički gradovi na Istarskoj obali.

Život se u njemu isključi kao kada u sobi ugasite lampu prije spavanja.

Od zlatnog lipanjskog dana ostane samo veo koja poput magle prekrije gradske boje...
Isprazni ulice od onih tisuća koraka brbljajućih turista, pročisti zrak od mirisa kreme za sunčanje a osvježavajući sladoled samo je slatki okus prošlosti.

Preplanulog tena više nema, obrisi kostima već su skoro pa nestali.

Ljudi se sklone u svoje domove. Dućani se zatvore i njihove izloge umjesto odjeće i raznih suvenira "krase" stranice i stranice zastarjelih novina.

Slani i vlažni morski zrak grize nosnice.

Pokoji se mačak smotuljao u sada već rijetkim mrežama na rivi.

U daljini galebi lete ne tražeći više ribu, nego gledaju koja će kanta za smeće nastradati i bivati raznešena po glavnoj ulici Careri.

Grizija je pusta.. Tu i tamo koji umjetnik stoji u svojoj galeriji... Osim Radovana Sredića... Jer znate Radovana nam više nema...

I tu sam ja... Mala crna sjena sa Canonom u ruci koja razbija tišinu zvukom njezinog okidača.


Ps: Žao mi je ako su horizonotalne fotke male, ako ih postavim na jako veliku veličinu prereže mi ih dizajn bloga. Sa vertikalnima je ok. Ako želite vidjeti veću fotku kliknite na nju, znam da je tlaka ali eto.. Nije moja krivnja :)

Oznake: fotografija, Rovinj, Istra, Zima, desaturacija

Od kada sam se učlanila u fotoklub - Klub Amaterskih Fotografa Sv. Lovreč - odlazim s njima na razne izlete Istrom.
Prvi na koji sam išla bio je u Benčićima.

Benčići je naselje smješteno u kotlini u blizini Buzeta.
Napušteno je više od desetak godina.
Navodno se prodavalo za nekoliko milijuna kuna (kakva je situacija sada ne znam).

Dojam kojeg sam imala kad sam došla tamo je bio stvarno da je selo duhova.

Izgleda kao da su se ljudi samo digli sa stola, iz kreveta i otpješaćili ća..otišli zauvijek.

Nađe se od odjeće i obuće do lonaca i drva u pečima.

Vlada posebna tišina a u zraku se kisikom miješa onaj neki poseban miris prošlosti i naglog prekida rutinskog života na selu.

Evo vam par fotografija:

Oznake: fotografija, prošlost, benčići

Rekoh vam već da volim kuhati...
Kad mi je užasno dosadno uđem u smočnicu i pogledam kaj sve imam od namirnica i stavim se praviti neke kekse, kolače (ima jedan total bez mlijeka - ide voda - i jaja i tak je fiiin!!!) ili pak nešto slano kad se sa starcima dogovorim da ću ja skuhati ručak.
Volim eksperimentirati. Kuhinja je kreativnost. Jasno, trebaš znati kaj sve može ić zajedno a kaj ne... Ali ponekad malo riskiranja dobro dođe :P
Naučila sam da moram zapisivati te moje izmišljene mixeve, jer na kraju ispadne odlično i tko god proba moli za još.
Tko zna, možda jednog dana uspijem upisati neki tečaj i TKO zna možda nešto od toga pretvorim u posao :) Još sam mlada, još imam nade ;)

Danas sam napravila krem juhu od povrća.
I ne... Ne stavim sve zajedno kuhati u lonac i potopim vodom propasirajući sve na kraju. Izgubi se pola okusa.

Ja to radim tako:


2 velika luka
4/5 režnja češnjaka
1 velika ili 2 manje cvjetače
1 manji kelj
1 manji svježi kupus
7-10 krumpira
3-5 većih mrkvi
sol/papar po želji
malo vegete
1 goveđa kocka
jedno 3dl mlijeka
malo ulja
1 staklenka Bonduelle kukuruza (opcijonalno)

Operem cvjetaču i stavim ju zasebno kuhati sa goveđom kockom. Raskuham ju tak da se poslije može lakše miksati.

U međuvremenu nasjeckam luk,češnjak i mrkvu. Stavim u jedan veliki lonac (ja napravim veću količinu jer poslije to sve raspodjelim u one kutije od sladoleda i zaledim) sa par žlica ulja (ja koristim maslinovo ali može i suncokretovo). Malo popaprim i posipam sa žlicom vegete. Ne treba više i ostavim da se krcka.

Dok se to dinsta, ogulim krumpir i režem ga unutra na sitne kockice. Ako se počne malo lijepiti na dno dolijem malo temeljca iz cvjetače. (Ukoliko se odlučite na verziju s kukuruzom, tu izlite unutra onu tekućinu iz teglice.)

U sve to dodam nasjeckani kelj i kupus. Kad je sve to omekšano u to dodam cvjetaču zajedno sa juhom u kojoj se kuhala. Sve dobro izmiješam i nadolijem mlijekom. Pustim da prokuha par minuta. Probam ak šta fali od soli i papra i to je to. Kad je sve skuhano ugasim, izmiksam sve minipinnerom dok je još toplo i u to ubacim onda kukuruz.

Poslužim uz tostirani domaći kruh, kap maslinovog ulja, naribanog parmezana i malo papra,

Evo vam fotkice :-)

Oznake: kremjuha, juha, gastro, Food, klopa, hranafotografija, hrana

Ok.. Ovo definitivno neće biti samo fotoblog...

Kratak osvrt na to kako je "divno" provesti onih 30ak minuta na Zavodu Za Zapošljavanje:

Rekla sam vam jutros da odlazim na već dobro poznati kolokviji kod svog savjetnika. Jer tako je njegov način rada, dobila sam baš pametnjakovića: svaki 2. put mu moram doć osobno kako bi mi se nasmijao i sprdao. To što mi ode 50kn na bus to me nitko ne pita.
Tak uđem ja kod njega danas u ured. Tip voli pričati u trećem licu.

"Evo meni Francesce, kako je Francesca, vidim Francesca mi je donijela papir radnih prijava" .

I počne ti on mene pitati i tipkati sa tresećim rukama po tipkovnici:

"City ex su vam odgovorili?" - "Nisu"
"KOZMO?" - "Nisu"
"Črnja tours?" - "Odbili su me"
"Dvigrad?" - "Nisu odgovorili" - u međuvremenu se počeo smijati
"KIK textil?" - "Odbili su me jer sam putnik"

I smije se on i dalje... Mislim si ja u sebi majku ti tvoju ti tu sjediš i dobivaš dobru plaću a ja jedva plaćam račune i smiješ mi se. Dolazim ovdje kako bi mene, mladu nadu ove države (HAHA tu se pak smijem sada ja) ismijavao zato što sam ostala bez posla.

Potpiše mi jebeni papir i smješkajući se kaže "Želim Vam puno sreće u pronalaženju posla" na što sam mu ja lijepo dala ruku i zaželila ugodan radni dan.

Šupčino jedna.

Svi koji odu na taj zavod samo bivaju ismijani, dok sam čekala vani sa mnom sjedila godpođa od nekih 50ak godina. Ostala je nedavno bez posla i dolazi tamo samo kako bi joj svaki put direkno u lice rekli da za nju posla nema jer da je pre stara.

Divan je ovaj sistem, tko je na višem položaju zna samo ismijavati... Nismo mi njima ljudi... samo smo OIBovi i matični brojevi...


PS: Namjeravam otić iz ovog grada. Znam da nije ni u Zg bolje, ali to mi je cilj, nać neki job tamo, neki stan... I s vremenom krenuti u privatne vode s nečim cool. Ako ove godine ne riskiram imam osjećaj da ne budem više. Neki mi unutrašnji sat otkucava i šapče da je ovo moja godina!

PS.2: Izvinjavam se na šupčevanju osobe ali eto... Imam malo i pravo biti uvrijeđena takvom gestom, jer on nemože znati kakve i kolike probleme imam doma. Smatram da svi zaslužuju barem malo poštovanja, pogotovo osobe koje ti dođu tamo za pomoć i pogotovo što u tebi bi trebale vidjeti tračak nade... koju međutim u takvim smješcima ne nađu ...

Oznake: posao, zavod za zapošljavanje

Iako sam prehlađena uzela sam fotoaparat iz torbe i napravila krug oko kuće.
Htjela sam zabilježiti tišinu ovog zimskog dana.



"...tišina je carstvo izgubljenih ljudskih glasova. Tišina je zapravo jedini način da se istinski razgovara s ljudima. Tako se traže i nalaze izgubljeni ljudski glasovi, kao umorni konji u nekoj pustopoljini, koji se udruže da bi putovali zajedno." (Talhe ili Šedrvanski vrt) - Irfan Horozović

Oznake: fotografija, Zima, tišina, francescadelbianco, citati

Iako sam malo prije napisala post, opet me uhvatila želja da nešto napišem.

Potaknula me na to ova fotografija na fejsu (© Marina Puzyrenko)

Oznake: bajke, Basne, tata, knjige, klinci, djeca

Imam 23 godine i još nisam položila za auto.
Takve su okolnosti. Kaj ćete.
Žalim zbog toga jer kad bi bilo suprotno bila bih poput peršuna ili vegete: na sve strane!
Ovako pofotkam "svoje" selo (Rovinjsko), krajolike u njegovom susjedstvu (ja i majka znamo otpješačiti po 10ak km kad nam vrijeme dozvoljava) te obližnje gradove kad se za to ukaže prilika.

Fotkam od pejzaža do leptira. Smatram to fascinantno za svoju dušu.

Stalno hodamo uokolo i zaneseni vrtlogom brzo tempiranog života jednostavno ne obraćamo pažnju na sav taj micro svijet koji nas okružuje.
Drugi razlog je možda i to što tih životinjica i biljčica ima sve manje pa jednostavno nemožemo primjetiti.

Poduzimamo li šta za to? Ne znam... Ne čini mi se baš tako.
Ja u svom malom svemiru čuvam to sve, pokušavam što manje naškoditi a i istražujem, čitam, pratim.
Svaki put kad ufotkam jednog leptira, gusjenicu, pticu objavim za sebe jedno istraživanje: počevši od imena, vrste, načina življenja.
Na taj način ja to sve "održavam" na životu: davajući pažnju vlastitim intelektualnim interesom za to.
Ne škodi dodati malo informacija u tu sivu materiju koju imamo u lubanji. Od viška glava ne boli! Pogotovo ne od viška znanja ;)
Učite kad god možete, čitajte, proučavajte! Ne znam zašto se neki srame reči (pogotovo među mladima) da vole čitati knjige.
Pa šta ima lošeg u tome? Ništa. Nego društvo partija a ako nisi takav onda te izoliraju. Onda si štreber. Nije tako, vidjet će se za par godina tko će biti uspješniji, a ako ne uspješniji (znamo da faktor sreće ima jaku ulogu u tome pogotovo u današnje doba) bar će se biti duševno ispunjeni. Nikako da biti pametan postane IN... Nije mi jasno zašto društvu toliko smeta ako nisi ovca... Mislim jasno mi je, ovcama lakše naređuješ, ali ja to ne prihvaćam. Ja ću i dalje lupetati po svom, pa tko me želi mrziti nek izvoli, meni je baš svejedno. Moja je savjest čista. Njihova i ne znam baš.

No da ne monologiziram previše... Želim vas sad malo opustiti sa nekoliko fotografija prirode. Fotografije gradova ostavljam za jedan budući post. :-)

Oznake: Istra, fotografija, priroda, francescadelbianco, čovjek, Hrvatska, krajolici, Insekti, ekologija, život

Možda ste bili pročitali da sam prije jedno 10ak dana bila u Zagrebu.

Tad sam imala priliku da sa ribom posjetim novootvorenu Bistroteku u Teslinoj.
Ana Galić, vlasnica, nas je divno dočekala i imali smo mogučnost isprobati nekoliko delicija koje Bistroteka nudi.

Oznake: Zagreb, bistroteka, Ribafish, francescadelbianco, fotografija, gastro, punkuferhr

Hipnotiziram ekran laptopa već jedno 15ak minuta.
U meni želja da nešto napišem u formi jednog cool fotoposta. Ali šta?
Otvaram folder fotki na kompu, gledam po kategorijama... O čemu da pišem?
O odrazima dnevnog života na raznim reflektirajućim površinama? O prvoj fotki 2015? O hrani?
O koncertima malo glupo pošto je zadnji post o tome.
Pojma nemam...

Ili da vam na kraju kažem nešto o sebi? O mački u meni?

Oznake: fotografija, Osobno, portret, autoportret, mačke, mačka, život, monolog

Nakon nezaboravnog vikenda u Zagrebu, krenula ja mala buhtla nazad za Rovinj ali su me na pol puta vratili u kapitalu tako da sam propustila prvi dan Rovinj Music Festivala: što znači nema fotki S.A.R.S.-a niti Silentea. Ali ima od Psihomodo Popa i RMF day 2! :-)

Šator je taj put promijenio lokaciju, sa glavnog trga na glavno parkiralište.
Ledeno je bilo. Grijali smo se kod onih "glisti" koje su puhale topao zrak kad bi se sjetile da služe za to.
Očekivala sam iskreno malo više ljudi, karte nisu bile skupe (50kn), šankovi su bili postavljeni, restoran s klopom također.
Valjda im se nije dalo maknut dupe iz toplog doma (za što ih, iskreno, ne sudim jer nakon 2 dana sjedenja u busu nije se ni meni dalo stajat tamo 5h u ledari ali eto... ipak se fotkanje koncerta ne propušta!).

RMF 6. edicija. Festival koji se sastoji od natjecateljskog dijela, par mjeseci prije bendovi imaju pravo prijave, žiri odabere najbolje koji nastupaju tokom festivala te pobjednika koji je ove godine dobio 5.000kn, i revijalnog dijela kada dođu poznate face i održe svoj koncert.
Proteklih su godina to bili TBF, Hladno Pivo, Opća Opasnost, Majke, Elemental, Josipa Lisac...
Ove godine S.A.R.S. , Silente i Psihomodo Pop.

Uz poznate i ne poznate izvođače nastupali su i lanjski pobjednici. Labinski bend "We Stand United":

Oznake: fotografija, glazba, Rovinj, RMF, festival, psihomodo pop, koncert