Čuvaj Prirodu, Spasi Sebe

utorak , 06.01.2015.

Imam 23 godine i još nisam položila za auto.
Takve su okolnosti. Kaj ćete.
Žalim zbog toga jer kad bi bilo suprotno bila bih poput peršuna ili vegete: na sve strane!
Ovako pofotkam "svoje" selo (Rovinjsko), krajolike u njegovom susjedstvu (ja i majka znamo otpješačiti po 10ak km kad nam vrijeme dozvoljava) te obližnje gradove kad se za to ukaže prilika.

Fotkam od pejzaža do leptira. Smatram to fascinantno za svoju dušu.

Stalno hodamo uokolo i zaneseni vrtlogom brzo tempiranog života jednostavno ne obraćamo pažnju na sav taj micro svijet koji nas okružuje.
Drugi razlog je možda i to što tih životinjica i biljčica ima sve manje pa jednostavno nemožemo primjetiti.

Poduzimamo li šta za to? Ne znam... Ne čini mi se baš tako.
Ja u svom malom svemiru čuvam to sve, pokušavam što manje naškoditi a i istražujem, čitam, pratim.
Svaki put kad ufotkam jednog leptira, gusjenicu, pticu objavim za sebe jedno istraživanje: počevši od imena, vrste, načina življenja.
Na taj način ja to sve "održavam" na životu: davajući pažnju vlastitim intelektualnim interesom za to.
Ne škodi dodati malo informacija u tu sivu materiju koju imamo u lubanji. Od viška glava ne boli! Pogotovo ne od viška znanja ;)
Učite kad god možete, čitajte, proučavajte! Ne znam zašto se neki srame reči (pogotovo među mladima) da vole čitati knjige.
Pa šta ima lošeg u tome? Ništa. Nego društvo partija a ako nisi takav onda te izoliraju. Onda si štreber. Nije tako, vidjet će se za par godina tko će biti uspješniji, a ako ne uspješniji (znamo da faktor sreće ima jaku ulogu u tome pogotovo u današnje doba) bar će se biti duševno ispunjeni. Nikako da biti pametan postane IN... Nije mi jasno zašto društvu toliko smeta ako nisi ovca... Mislim jasno mi je, ovcama lakše naređuješ, ali ja to ne prihvaćam. Ja ću i dalje lupetati po svom, pa tko me želi mrziti nek izvoli, meni je baš svejedno. Moja je savjest čista. Njihova i ne znam baš.

No da ne monologiziram previše... Želim vas sad malo opustiti sa nekoliko fotografija prirode. Fotografije gradova ostavljam za jedan budući post. :-)



Lastin Rep : obožavaju lavandu! Često ih moćete vidjeti kako se hrane nektarom na njezinim cvjetovima (iako je ovo rascvjetana grana jabuke ;) )



Kraljica Europskog Stršljana : izlaze iz simskog sna prije muškaraca, tamo negdje u 4. mjesecu. Počinju skupljat materijal za gnjezda. Ako ih ne smetate neće vam ništa, ali bolje držati se podalje ali NE UBIJATI! Svaki insekt ima svoju ulogu, to što vam se čine strašne vam/nam ne daje pravo da ih istrijebimo.



Ovo je meni jedna od najdražih fotografija krajolika koju sam napravila. Nekako mi stvarno miriši na Istru i ovu stranu mediterana. Toplo, mirno, šareno i sunčano. Rascvjetana brnistra. Ne postoji ljepše od njezinog žutog cvata koji čini kontrast sa zelenim grmljem i krošnjama maslina.



Jedan od puteva koji iz Rovinjskog Sela vodi prema Rovinju:



Gospodin zelembač



Putem iz Rovinjskog Sela do Limskog Kanala



Limski Kanal - ove instalacije koje vidite to su vam uzgoji riba i školjki



Gljiva panjevčica, panjevača : raste iz starih polutrulih panjeva ako joj divlje svinej dozvole. Jestiva. Poširana sa malo češnjaka i peršuna je više nego delicijozna (pogotovo ako ju popratite sa malo pečene svinjske ruže).



Vrsarski otoci



Putevima maslina



Zimski ugođaj



Joj... moram.. MORAM stati! :-)
Imam još brdo takvih fotki u arhivama ali postala bi vam pre dosadna da sada sve to tu prikeljim.
Imate linkove sa strane na stranice preko kojih objavljujem sve fotke pa možete lajkati na fejsu, baciti oko ili može i 2 ;)

Nadam se da sam vas bar malo sa tim crticama prirode opustila i da sam vas malo potakla na razmišljanje kako to sve sačuvati.
Priroda je jedinstvena i dio je nas kao što smo mi dio nje. Uništavajući nju to činimo i sebi. Jedan smo drugome potrebni, nitko nesmije prevagnuti.
Priroda slijedi svoj tok, priroda ima svoj balans i tako treba ostati. Vaga životnog ciklusa u zadnje vrijeme teži onoj strani zapuštanja i izumiranja, moramo se potruditi da na neki način to popravimo, ako je uopće moguće.

Budite mi dobro i dobri! ;-)



Oznake: Istra, fotografija, priroda, francescadelbianco, čovjek, Hrvatska, krajolici, Insekti, ekologija, život

<< Arhiva >>