Nije Rovinj samo Toni Cetinski, Ronald Braus, hoteli 5 zvijezdica ili swingerska plaža.

Ne, Rovinj je ljetna gužva i zimska desaturacija.

Grad kontrasta kao i mnogi ostali turistički gradovi na Istarskoj obali.

Život se u njemu isključi kao kada u sobi ugasite lampu prije spavanja.

Od zlatnog lipanjskog dana ostane samo veo koja poput magle prekrije gradske boje...
Isprazni ulice od onih tisuća koraka brbljajućih turista, pročisti zrak od mirisa kreme za sunčanje a osvježavajući sladoled samo je slatki okus prošlosti.

Preplanulog tena više nema, obrisi kostima već su skoro pa nestali.

Ljudi se sklone u svoje domove. Dućani se zatvore i njihove izloge umjesto odjeće i raznih suvenira "krase" stranice i stranice zastarjelih novina.

Slani i vlažni morski zrak grize nosnice.

Pokoji se mačak smotuljao u sada već rijetkim mrežama na rivi.

U daljini galebi lete ne tražeći više ribu, nego gledaju koja će kanta za smeće nastradati i bivati raznešena po glavnoj ulici Careri.

Grizija je pusta.. Tu i tamo koji umjetnik stoji u svojoj galeriji... Osim Radovana Sredića... Jer znate Radovana nam više nema...

I tu sam ja... Mala crna sjena sa Canonom u ruci koja razbija tišinu zvukom njezinog okidača.


Ps: Žao mi je ako su horizonotalne fotke male, ako ih postavim na jako veliku veličinu prereže mi ih dizajn bloga. Sa vertikalnima je ok. Ako želite vidjeti veću fotku kliknite na nju, znam da je tlaka ali eto.. Nije moja krivnja :)

Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Francesca Delbianco (Mačka) - privatni profil na Facebooku

Oznake: fotografija, Rovinj, Istra, Zima, desaturacija

Imam 23 godine i još nisam položila za auto.
Takve su okolnosti. Kaj ćete.
Žalim zbog toga jer kad bi bilo suprotno bila bih poput peršuna ili vegete: na sve strane!
Ovako pofotkam "svoje" selo (Rovinjsko), krajolike u njegovom susjedstvu (ja i majka znamo otpješačiti po 10ak km kad nam vrijeme dozvoljava) te obližnje gradove kad se za to ukaže prilika.

Fotkam od pejzaža do leptira. Smatram to fascinantno za svoju dušu.

Stalno hodamo uokolo i zaneseni vrtlogom brzo tempiranog života jednostavno ne obraćamo pažnju na sav taj micro svijet koji nas okružuje.
Drugi razlog je možda i to što tih životinjica i biljčica ima sve manje pa jednostavno nemožemo primjetiti.

Poduzimamo li šta za to? Ne znam... Ne čini mi se baš tako.
Ja u svom malom svemiru čuvam to sve, pokušavam što manje naškoditi a i istražujem, čitam, pratim.
Svaki put kad ufotkam jednog leptira, gusjenicu, pticu objavim za sebe jedno istraživanje: počevši od imena, vrste, načina življenja.
Na taj način ja to sve "održavam" na životu: davajući pažnju vlastitim intelektualnim interesom za to.
Ne škodi dodati malo informacija u tu sivu materiju koju imamo u lubanji. Od viška glava ne boli! Pogotovo ne od viška znanja ;)
Učite kad god možete, čitajte, proučavajte! Ne znam zašto se neki srame reči (pogotovo među mladima) da vole čitati knjige.
Pa šta ima lošeg u tome? Ništa. Nego društvo partija a ako nisi takav onda te izoliraju. Onda si štreber. Nije tako, vidjet će se za par godina tko će biti uspješniji, a ako ne uspješniji (znamo da faktor sreće ima jaku ulogu u tome pogotovo u današnje doba) bar će se biti duševno ispunjeni. Nikako da biti pametan postane IN... Nije mi jasno zašto društvu toliko smeta ako nisi ovca... Mislim jasno mi je, ovcama lakše naređuješ, ali ja to ne prihvaćam. Ja ću i dalje lupetati po svom, pa tko me želi mrziti nek izvoli, meni je baš svejedno. Moja je savjest čista. Njihova i ne znam baš.

No da ne monologiziram previše... Želim vas sad malo opustiti sa nekoliko fotografija prirode. Fotografije gradova ostavljam za jedan budući post. :-)

Lastin Rep : obožavaju lavandu! Često ih moćete vidjeti kako se hrane nektarom na njezinim cvjetovima (iako je ovo rascvjetana grana jabuke ;) )



Kraljica Europskog Stršljana : izlaze iz simskog sna prije muškaraca, tamo negdje u 4. mjesecu. Počinju skupljat materijal za gnjezda. Ako ih ne smetate neće vam ništa, ali bolje držati se podalje ali NE UBIJATI! Svaki insekt ima svoju ulogu, to što vam se čine strašne vam/nam ne daje pravo da ih istrijebimo.



Ovo je meni jedna od najdražih fotografija krajolika koju sam napravila. Nekako mi stvarno miriši na Istru i ovu stranu mediterana. Toplo, mirno, šareno i sunčano. Rascvjetana brnistra. Ne postoji ljepše od njezinog žutog cvata koji čini kontrast sa zelenim grmljem i krošnjama maslina.



Jedan od puteva koji iz Rovinjskog Sela vodi prema Rovinju:



Gospodin zelembač



Putem iz Rovinjskog Sela do Limskog Kanala



Limski Kanal - ove instalacije koje vidite to su vam uzgoji riba i školjki



Gljiva panjevčica, panjevača : raste iz starih polutrulih panjeva ako joj divlje svinej dozvole. Jestiva. Poširana sa malo češnjaka i peršuna je više nego delicijozna (pogotovo ako ju popratite sa malo pečene svinjske ruže).



Vrsarski otoci



Putevima maslina



Zimski ugođaj



Joj... moram.. MORAM stati! :-)
Imam još brdo takvih fotki u arhivama ali postala bi vam pre dosadna da sada sve to tu prikeljim.
Imate linkove sa strane na stranice preko kojih objavljujem sve fotke pa možete lajkati na fejsu, baciti oko ili može i 2 ;)

Nadam se da sam vas bar malo sa tim crticama prirode opustila i da sam vas malo potakla na razmišljanje kako to sve sačuvati.
Priroda je jedinstvena i dio je nas kao što smo mi dio nje. Uništavajući nju to činimo i sebi. Jedan smo drugome potrebni, nitko nesmije prevagnuti.
Priroda slijedi svoj tok, priroda ima svoj balans i tako treba ostati. Vaga životnog ciklusa u zadnje vrijeme teži onoj strani zapuštanja i izumiranja, moramo se potruditi da na neki način to popravimo, ako je uopće moguće.

Budite mi dobro i dobri! ;-)

Oznake: Istra, fotografija, priroda, francescadelbianco, čovjek, Hrvatska, krajolici, Insekti, ekologija, život

Evo mene opet :)

Otvorenje izložbe je prošlo super!
Atmosfera je kao i uvijek bila odlična, super ekipa, svi naši najdraži prisutni i puno osmjeha i fotografiranja!

Ovo su moje 2 fotkice koje su bile odabrane za izložbu. Obje slikane u Sv. Lovreču:

A ovdje sam ja sa njima u ozbiljnom izdanju (Fotka by: Foto Tessa)



A ovdje u malo ludom izdanju :D (Fotka by: Nenad Šimunić)



Malo intimne atmosfere u galeriji prije samog otvaranja...





I evo vam par slika sa živih jaslica!


Unutrašnjost crkve u Sv. Lovreču. Moram priznati da dugo vremena nisam ušla u jednu crkvu (nije da često posjećujem crkve, ali eto...) koja je tako toplo zračila. Drage bi volje ponovo svratila unutra. A to puno znači kad ja tak velim.





Dalje... Mali Isus, Marija i Josip :)



Jedan od 3 Kralja



Dječak postolar



Stari način pravljenja metli



Pekao se i kruh



A gospođe su radile domaću tjesteninu



To bi bilo sve od mene, nadam se da sam vam bar malo uspjela orenesti predivan ugođaj kojeg sam doživjela.
Da vam budem iskrena, nisam mislila da ću te Jaslice tako lijepo osjetiti, u svom njihovom duhu...
Vjerojatno mi je karakter pre skeptičan, ili su to neduhovni, hladni i proračunati ljudi učinili u meni.
Jer ne znam... Ljudi sve manje poštuju neke tradicije bile one paganske ili religijske.
Sve se napušta, zapušta...
Smatram da je to tragično i tužno.
Imam sreće da sam se rodila u obitelji koja živi i nastavlja te neke stare vrijednosti.
Vrijednost same obitelji. Vrijednost objeda zajedno, vrijednost da si zaželimo dobro jutro ili laku noć, da se porazgovara o stvarima koje nas tište.
Razgovor danas među ljudima strašno nedostaje. Lakše nam je poslati poruku nego gledati osobu ravno u oči...
Postajemo nesigurni u društvu... I dijela koja su nam prije bila normalna činiti sada nam postaju strana...

Nemojmo izgubiti ljudskost... ona nam je uz sam život najljepši poklon što nam je evolucija, priroda a za neke i Bog sam darovao.
Držite do sebe, jer nismo toliko nepobjedivi koliko mislimo.


Do slijedećeg blagdanskog posta! :-)

Oznake: jaslice, fotografija, ljudi, priče, Istra, sveti lovreč

Život je nekad bio drugačiji, jednostavniji, ljudi su se više družili, nije bilo chattanja, blogova..
Družilo se spod murve, čakulalo i zakantalo kako bi se po naški reklo.

Druga važna stvar tog života prošlosti koje je oduzimalo vrijeme (uz kampanju - obrađivanje polja ) bilo je blago.
Tada, više nego danas, izreči "Imati blago je blago" bilo je stvarno tako.
Bila je to obaveza ali ujedno i spas jer provodeći dane držeći brigu o kravama, kokošima, kozama a i svinjama uvijek bi na kraju donijelo nešto: dal jaja, mlijeka, mesa...

Eto.. Prašćić... Prasac... Svinja: to je nekako tema ovoga posta.

Trebalo je saditi cuke (tikve), kuhati mu olupine krumpira... Debljat ga na zdrav način!

U današnje doba imati "prasca" tj ljudi koji ga/ih imaju postaju sve rijeđi... No ja sam sreće da živim u selu i da lično poznajem osobu koja se time bavi.

Uz to kroz te moje 23 god života imala sam priliku i isprobati razne domaće namirnice i mogu vam reči da zahvaljujem okolnostima koje su mi dale mogućnost da sve to upišem u svoju olfativno degustativnu memoriju.
Ljudi moji dragi, kakav konzum, lidl ili ostale mesnice .... Domaće je domaće!

I tako sam se jučer čula sa našom dragom Mercedes i dogovorile smo fotkanje.

Htjela sam to, jer je to nešto posebno... Kad bi se kroz fotografiju mogao i miris prenijeti bila bih tad najzadovoljnija!





Sam ulaz u prostoriju je magičan... Starinski... Miriši na sušene kobasice, zagašenu vatru i onu nijansu vlage koja uvodi u te stare priče ne toliko davne prošlosti.




Prizor je samo takav... Suše se kobasice, vise sa strih drvenih greda "okićene" listovima lovora i granama ružmarina...
Blago je dalo svoje blago nama... običnim ljudima...






Uz kobasice ... Ne može faliti ombolo, špalete (pršuti su još pod pezom!) i koja slanina ;-)



A malih čvaraka? Joj pa nemože bez mini čvarkića!



Uz meso ... Ima tu i ostalih stvari... Finih, hrskavih koje svi mi volimo poput lješnjaka i badema.



Za kraj par slika detalja koji čine ugođaj ambijenta i par fotki starih alatki (spone, pašture, tombolac i sirak)

Suhi kukuruz:



Domaći češnjak:



Spone (izrađeno drvo sa fotke) i pašture (pleteno drvo sa fotke) koje su se koristile kako bi se blagu blokirale prednje noge, tombolac u kojem se držala voda i brus te zadnja fotka je fotka sirka (biljka koje se koristila za raditi metle) :





Što se tiče ovog posta o starim danima i tradicijama to bi bilo sve od mene.
Želim vam dati jedan savjet... za vašu dušu... ukoliko imate priliku da posjetite takvo mjesto, da uživo vidite takav rad a zašto ne i da okusite, nemojte se ustručavati pitati! Dodat ćete jedno predivno novo iskustvo vašem životu a dat ćete na taj način i tračku nade ljudima koji se time bave da još postoje određeni koji će im se za to zahvaliti i cijeniti.
Raditi svoje i za sebe stvarati je ponekad najteže, ali je to jedna od onih sodisfakcija na kraju krajeva za koju nam nitko ne može prigovoriti i za koju nam nitko ne može staviti pod nos da smo nešto krivo učinili.

Poštujmo domaće, radimo domaće dok nam je politički još dozvoljeno.

Ugodan vam dan želim, a sad odo ispeč keksiće do krajai onda na otvorenje izložbe :)

Pusaaaa!!!!!

Oznake: fotografija, Kultura, tradicija, gastro, Istra, kobasice

Dragi prijatelji, čitatelji i ne čitatelji ;)

Kao što je običaj i ove godine fotoklub kojeg sam članica - KAF Sveti Lovreč - organizira skupnu izložbu svojih članica i članova.
Ove je godine tema izložbe sam Sv. Lovreč i njegovo peto obilježavanje živih jaslica.

Izložba se otvara ove nedjelje 21. prosinca 2014. u 16:30h.
Mjesto: Galerija "Placa" - Sveti Lovreč

Svi ste pozvani! :-)

Izložba će biti otvorena za publiku svakim danom do 6. siječnja 2015. godine!

Ukoliko želite posjetiti i žive jaslice one se odvijaju slijedećim danima:


21. i 26. prosinca 2014 i 6. siječnja 2015. od 17 do 20 sati.

Oznake: fotografija, KAF, Sv.Lovreč, Istra, Fotoklub, izložba, živejaslice, Kultura, eventi, Hrvatska, blagdani, galerija

Utorak 16.9.2014.

Blagdan Sv. Eufemije u gradu Rovinju.

Škole nema ili je skraćena, privatnici rade više ili manje ovisi kako odluče, grad miriše na kokice, fritulice s čokoladom i štaubšećerom te pečene klipove kukuruza.
I bruji ljudima...ponekad više, ponekad manje: turisti, Rovinježi (onaj mali broj pravih koji je ostao), i domaći ljudi koji su se spustili iz cijele Istre na sajam kako bi kupili nešto jeftino a da dobro izgleda.

I tu sam i ja.. čak!
Kad sam bila klinka takve su mi manifestacije bile wow! Sad kad sam "malo veća klinka" sve mi je to dosadno, pre gužvasto i ako i odem razmišljam o svom krevetu, knjigama ili gledanju kojeg dobrog filma.

No ove sam godine odlučila malo razbiti tu babsku rutinu i odvela sam svoj Canon u šetnjicu.

Nastojat ću vam dati pokoju informaciju o Sv. Eufemiji, o samome gradu i njegovoj povijesti prateći sve to sa fotografijama.


Počinjemo od samoga Grada staroga imena Castrum Rubini koji potiče navodno iz 3./4. stoljeća poslije K. (a možda i ranije).
Povijest mu je burna: od Rimljana, Bizantinaca, Francuske vlasti, Venecije, Austro-Ugarske monarhije, Italije, Yugoslavije/Hrvatske.
Dalo bi se o tome štošta pisati u detalju, s toga ako itko pročita ovaj blog ima domaću zadaću, uguglati Rovinj i naučiti nešto ;)




Na početku je grad bio smješten na otoku, koji se poslije s godinama (prvo mostom, naknadno cementiranjem) spojio sa kopnom i tako postao poluotok.

Grad je bio nekad poznat po njegovom ribarstvu, danas se to toliko zapustilo da je ribarstvo postalo samo šminka i maska turističkih atrakcija raznih vodića. Starih ribara više maltene niti nema, ono malo njih koji i ima brodicu živi u teškim poteškoćama rada i kroz godine napušta tako hvalevrijedan zanat.





Što reč o gradskom arhitektonskom izgledu? Mislim da je najfascinantiji dio priobalje, sa kućama koje niću iz mora, rađajući se na stijenama, stapajući čovjekovu civilizaciju sa onom morskom.



A da ne zaboravimo detalj po kojem je grad posebno poznat: vješanje robe gdje god se stigne!
I da.. skoro sam zaboravila... satelitskih tanjura (ne znaš ima li više njih ili dimnjaka), antena te klima uređaja.





Ponešto o gradskom satu:

najpoznatiji je po tome ne što nam ukazuje koliko je sati ;) nego što je na njemu postavljen venecijanski visokoreljef lava sa otvorenom knjigom.
Otvorena knjiga znači da je grad bio u dobrim odnosima sa Venecijom, i da nema nadolazećeg međusobnog rata.







A sada malo o Svetoj Eufemiji



Sv. Eufemija : kršćanska mučenica te zaštitnica grada Rovinja.
Kćerka uglednog građanina Kalcedona (blizu Carigrada), preobratila se kršćanstvu u doba carevanja Dioklecijana.
304. god biva pritvorena, mučena te na kraju bačena u arenu sa lavovima koji ju nisu ubili nego navodno rastrgli jednu ruku od kojih je poslijedica i umrla.
Najćešće je prikazana sa kotačem i lavom uz nju te palminim listom u ruci.

800. godine njezin sarkofag nestaje iz Carigrada i kako legenda priča jedne su ga noći našli kako pluta ispred grada Rovinja. Po priči jedini koji je bio u stanju iznjeti sarkofag na kopno do crkvice Sv. Franje bio je mladić sa dva bika. Od tog je dana Eufemija postala zaštitnica grada te je sarkofag smješten u istoimenu baziliku na vrhu poluotoka.

Zanimljivost: portret Sv. Eufemije se nalazi u mozaiku unutar Eufrazijanske bazilike u Poreču!



Bakreni kip Sv. Eufemije postavljen je na vrh zvonika (visine 62m) 1758. nakon što je 1756. jedan grom uništio prijašnji drveni kip.
Kip je visok 4,70m.

Zanimljivost: 20. veljače 1936. vojni je zrakoplov srušio kip. Popravljen, kip se vratio na mjesto 8. srpnja 1938. godine.

1993. kip se šalje na restauracij u Varaždin i vraća se na zvonik godinu dana kasnije.


Nakon što sam vas sad iztlačila sa mrvicom rovinjske povijesti, evo vam malo Rock'n'Roll fotki. Ipak nije "fešta" ako nema koncerta ;)

Predgrupa glavnih izvođača večeri (hrvatski band Vatra) bio je poznati rovinjski band Dream Project koji je ovom prilikom kroz razne izvrsne covere Joea Cockera, Philla Collinsa, Tine Turner itd. uvrstao i pjesme sa njihovog albuma prvijenca "Koža".

Band čine: Zoran Božić Jolle (vocal, klavijature), Martina Dorčić (vocal, back vocal), Leo Modrić (bass, back vocal), Zoran Milan (bubnjevi, back vocal), Željko Momić Keks (gitara), Nenad Dorčić - (gitara, back vocal).



Šećer na kraju band Vatra na hrvatskoj muzičkoj sceni već od 1999.!



To bi bilo sve od mene za danas,
do slijedećeg fototeksta!

Francesca

Oznake: Rovinj, Istra, istria, rovigno, Hrvatska, fešta, svetafuma, eufemija, Crkva, kip, fotografija, vatra, band, glazba, muzika, Venecija, povijest, zanimljivosti, koncertnafotografija, koncerti