Nije Rovinj samo Toni Cetinski, Ronald Braus, hoteli 5 zvijezdica ili swingerska plaža.

Ne, Rovinj je ljetna gužva i zimska desaturacija.

Grad kontrasta kao i mnogi ostali turistički gradovi na Istarskoj obali.

Život se u njemu isključi kao kada u sobi ugasite lampu prije spavanja.

Od zlatnog lipanjskog dana ostane samo veo koja poput magle prekrije gradske boje...
Isprazni ulice od onih tisuća koraka brbljajućih turista, pročisti zrak od mirisa kreme za sunčanje a osvježavajući sladoled samo je slatki okus prošlosti.

Preplanulog tena više nema, obrisi kostima već su skoro pa nestali.

Ljudi se sklone u svoje domove. Dućani se zatvore i njihove izloge umjesto odjeće i raznih suvenira "krase" stranice i stranice zastarjelih novina.

Slani i vlažni morski zrak grize nosnice.

Pokoji se mačak smotuljao u sada već rijetkim mrežama na rivi.

U daljini galebi lete ne tražeći više ribu, nego gledaju koja će kanta za smeće nastradati i bivati raznešena po glavnoj ulici Careri.

Grizija je pusta.. Tu i tamo koji umjetnik stoji u svojoj galeriji... Osim Radovana Sredića... Jer znate Radovana nam više nema...

I tu sam ja... Mala crna sjena sa Canonom u ruci koja razbija tišinu zvukom njezinog okidača.


Ps: Žao mi je ako su horizonotalne fotke male, ako ih postavim na jako veliku veličinu prereže mi ih dizajn bloga. Sa vertikalnima je ok. Ako želite vidjeti veću fotku kliknite na nju, znam da je tlaka ali eto.. Nije moja krivnja :)

Francesca Delbianco Photography na Facebooku

Francesca Delbianco (Mačka) - privatni profil na Facebooku

Oznake: fotografija, Rovinj, Istra, Zima, desaturacija

Nakon nezaboravnog vikenda u Zagrebu, krenula ja mala buhtla nazad za Rovinj ali su me na pol puta vratili u kapitalu tako da sam propustila prvi dan Rovinj Music Festivala: što znači nema fotki S.A.R.S.-a niti Silentea. Ali ima od Psihomodo Popa i RMF day 2! :-)

Šator je taj put promijenio lokaciju, sa glavnog trga na glavno parkiralište.
Ledeno je bilo. Grijali smo se kod onih "glisti" koje su puhale topao zrak kad bi se sjetile da služe za to.
Očekivala sam iskreno malo više ljudi, karte nisu bile skupe (50kn), šankovi su bili postavljeni, restoran s klopom također.
Valjda im se nije dalo maknut dupe iz toplog doma (za što ih, iskreno, ne sudim jer nakon 2 dana sjedenja u busu nije se ni meni dalo stajat tamo 5h u ledari ali eto... ipak se fotkanje koncerta ne propušta!).

RMF 6. edicija. Festival koji se sastoji od natjecateljskog dijela, par mjeseci prije bendovi imaju pravo prijave, žiri odabere najbolje koji nastupaju tokom festivala te pobjednika koji je ove godine dobio 5.000kn, i revijalnog dijela kada dođu poznate face i održe svoj koncert.
Proteklih su godina to bili TBF, Hladno Pivo, Opća Opasnost, Majke, Elemental, Josipa Lisac...
Ove godine S.A.R.S. , Silente i Psihomodo Pop.

Uz poznate i ne poznate izvođače nastupali su i lanjski pobjednici. Labinski bend "We Stand United":

Zatim --> Psihomodo Pop



Nakon njih je sljedio natjecateljski dio:

Garage In July iz Osijeka



I Pulski band OvRHa



To bi bilo sve od mene!
RMF je gotov, fotke su objavljenje, čeka se slijedeća edicija festivala!
Svratite do FB stranica bendova i dajte podršku! To je uvijek dobrodošlo!

I da.. Sretna Nova 2015! :-)

Francesca.... Mačka... kak god :)

Oznake: fotografija, glazba, Rovinj, RMF, festival, psihomodo pop, koncert

Utorak 16.9.2014.

Blagdan Sv. Eufemije u gradu Rovinju.

Škole nema ili je skraćena, privatnici rade više ili manje ovisi kako odluče, grad miriše na kokice, fritulice s čokoladom i štaubšećerom te pečene klipove kukuruza.
I bruji ljudima...ponekad više, ponekad manje: turisti, Rovinježi (onaj mali broj pravih koji je ostao), i domaći ljudi koji su se spustili iz cijele Istre na sajam kako bi kupili nešto jeftino a da dobro izgleda.

I tu sam i ja.. čak!
Kad sam bila klinka takve su mi manifestacije bile wow! Sad kad sam "malo veća klinka" sve mi je to dosadno, pre gužvasto i ako i odem razmišljam o svom krevetu, knjigama ili gledanju kojeg dobrog filma.

No ove sam godine odlučila malo razbiti tu babsku rutinu i odvela sam svoj Canon u šetnjicu.

Nastojat ću vam dati pokoju informaciju o Sv. Eufemiji, o samome gradu i njegovoj povijesti prateći sve to sa fotografijama.


Počinjemo od samoga Grada staroga imena Castrum Rubini koji potiče navodno iz 3./4. stoljeća poslije K. (a možda i ranije).
Povijest mu je burna: od Rimljana, Bizantinaca, Francuske vlasti, Venecije, Austro-Ugarske monarhije, Italije, Yugoslavije/Hrvatske.
Dalo bi se o tome štošta pisati u detalju, s toga ako itko pročita ovaj blog ima domaću zadaću, uguglati Rovinj i naučiti nešto ;)




Na početku je grad bio smješten na otoku, koji se poslije s godinama (prvo mostom, naknadno cementiranjem) spojio sa kopnom i tako postao poluotok.

Grad je bio nekad poznat po njegovom ribarstvu, danas se to toliko zapustilo da je ribarstvo postalo samo šminka i maska turističkih atrakcija raznih vodića. Starih ribara više maltene niti nema, ono malo njih koji i ima brodicu živi u teškim poteškoćama rada i kroz godine napušta tako hvalevrijedan zanat.





Što reč o gradskom arhitektonskom izgledu? Mislim da je najfascinantiji dio priobalje, sa kućama koje niću iz mora, rađajući se na stijenama, stapajući čovjekovu civilizaciju sa onom morskom.



A da ne zaboravimo detalj po kojem je grad posebno poznat: vješanje robe gdje god se stigne!
I da.. skoro sam zaboravila... satelitskih tanjura (ne znaš ima li više njih ili dimnjaka), antena te klima uređaja.





Ponešto o gradskom satu:

najpoznatiji je po tome ne što nam ukazuje koliko je sati ;) nego što je na njemu postavljen venecijanski visokoreljef lava sa otvorenom knjigom.
Otvorena knjiga znači da je grad bio u dobrim odnosima sa Venecijom, i da nema nadolazećeg međusobnog rata.







A sada malo o Svetoj Eufemiji



Sv. Eufemija : kršćanska mučenica te zaštitnica grada Rovinja.
Kćerka uglednog građanina Kalcedona (blizu Carigrada), preobratila se kršćanstvu u doba carevanja Dioklecijana.
304. god biva pritvorena, mučena te na kraju bačena u arenu sa lavovima koji ju nisu ubili nego navodno rastrgli jednu ruku od kojih je poslijedica i umrla.
Najćešće je prikazana sa kotačem i lavom uz nju te palminim listom u ruci.

800. godine njezin sarkofag nestaje iz Carigrada i kako legenda priča jedne su ga noći našli kako pluta ispred grada Rovinja. Po priči jedini koji je bio u stanju iznjeti sarkofag na kopno do crkvice Sv. Franje bio je mladić sa dva bika. Od tog je dana Eufemija postala zaštitnica grada te je sarkofag smješten u istoimenu baziliku na vrhu poluotoka.

Zanimljivost: portret Sv. Eufemije se nalazi u mozaiku unutar Eufrazijanske bazilike u Poreču!



Bakreni kip Sv. Eufemije postavljen je na vrh zvonika (visine 62m) 1758. nakon što je 1756. jedan grom uništio prijašnji drveni kip.
Kip je visok 4,70m.

Zanimljivost: 20. veljače 1936. vojni je zrakoplov srušio kip. Popravljen, kip se vratio na mjesto 8. srpnja 1938. godine.

1993. kip se šalje na restauracij u Varaždin i vraća se na zvonik godinu dana kasnije.


Nakon što sam vas sad iztlačila sa mrvicom rovinjske povijesti, evo vam malo Rock'n'Roll fotki. Ipak nije "fešta" ako nema koncerta ;)

Predgrupa glavnih izvođača večeri (hrvatski band Vatra) bio je poznati rovinjski band Dream Project koji je ovom prilikom kroz razne izvrsne covere Joea Cockera, Philla Collinsa, Tine Turner itd. uvrstao i pjesme sa njihovog albuma prvijenca "Koža".

Band čine: Zoran Božić Jolle (vocal, klavijature), Martina Dorčić (vocal, back vocal), Leo Modrić (bass, back vocal), Zoran Milan (bubnjevi, back vocal), Željko Momić Keks (gitara), Nenad Dorčić - (gitara, back vocal).



Šećer na kraju band Vatra na hrvatskoj muzičkoj sceni već od 1999.!



To bi bilo sve od mene za danas,
do slijedećeg fototeksta!

Francesca

Oznake: Rovinj, Istra, istria, rovigno, Hrvatska, fešta, svetafuma, eufemija, Crkva, kip, fotografija, vatra, band, glazba, muzika, Venecija, povijest, zanimljivosti, koncertnafotografija, koncerti

Fotografija... Taj jedinstveni čin zaustavljivanja vremena jednim clickom okidača.
Nebitno jel analogni ili digitalni. U rukama nam magija koja je odraz stopostotne realnosti.

Umjetnost se oduvijek skrivala u meni. Od kad sam bila dijete.
Katkad se pojavljivala u formi crteža, pjesme, glazbe (pjevanja) dok jednog dana nisam kupila svoj prvi digitalni fotoaparatić.
Bio je to mali Canon PowerShot A560.
Počela sam tako "škljocati" oko sebe pejzaže, motive koji su mi oduzimali pažnju
a u satima dosade glavni sam subjekt postajala ja i redala sesije autoportreta s kojima su prijatelji bili oduševljeni (i dan danas).

Zalasci, cvijeće... to su bili oni prvi motivi koji svaki početni amater slikava.
Toplina boja zalaska u ribarskom gradiću poput Rovinja je srcu, a očito i oku, draga... A boje ljetnih i proljetnih cvijetova estetski privlačne.
I tako sam punila i praznila SD kartice... Slikala.. Počela objavljivati na deviantArtu... na Facebooku...
Ljudi su počeli komentirati kako u meni se nalazi dobar potencijal, lijep talent za fotografiju.
Takve su mi konstruktivne kritike dale pohoda da se još više udubim u to.





Preokret u cijeloj toj priči nastaje 2010. god kada sam putem Facebooka upoznala grupicu Dubrovačkih fotografa,
među kojima i današnji renomirani Storm Chasers Dubrovnik.
Otišla sam im u posjet na ljeto iste te godine... Tad sam prvi put uzela u ruke DSLR aparat.. Canonov EOS 350D.

Pogled na svijet mi se taj dan promijenio za 180°...
Zvuk okidača, namještavanja blende i vremena okidanja.
Tog sam dana odlučila da moram otić korak naprijed sa mojim hobbyjem : kupiti svoj prvi DSLR.

Nije prošlo par mjeseci da je stigao, busem baš iz Dubrovnika i baš od jednog od njegovih Storm Chasera (B.Bašića).
Bio je kod mene, u mojim rukama, moj "novi" Canon EOS 30D.
Otišla sam odmah u dugu šetnju. Rovinj je za fotografe pravi model.
Jedno je bilo gledati ga prostim okom, sasvim druga priča kad ga se vidjelo kroz tražilo.
Imala sam osjećaj da su se u meni otvorila neka tajna vrata, kao da se u meni nešto otključalo
i dalo mogućnost istraživanja poznatog vraćanjem u nepoznato te spoznajom svih novih lica koja su do tada bila skrivena i nevidljiva.





Kroz godine, taj se način gledanja nije pojavljivao samo tokom fotografiranja.
Postalo je dio mene. Postalo je moje normalno gledanje na svijet koji me okružuje.
I kad nemam fotoaparat pri ruci, u svojoj glavi spremam kadrove, primječujem sjene, razmišljam o blendama koje bi se mogle iskoristiti za bolji efekt,
o načinu kako bi mogla uslikati određeni trenutak, subjekt/objekt.

Kupili su se novi objektivi, kupio se noviji aparat (EOS 450D) i nastavila sam sa uživanjem.. Sve do danas i nastavit ću!

Taj me hobby doveo do poznavanja same sebe, do upoznavanja ostalih dragih ljudi (pogotovo od kad sam se učlanila u Klub Amatersih Fotografa Sv. Lovreč !!!)
te poznatih svjetskih i domaćih izvođača.
Da! Došlo je do toga jer sam se počela baviti koncertnom fotografijom!

Prvi koncert kojeg sam imala čast slikati bio je Arena Fest 2011 u Puli. Upoznala sam Apocalypticu, Laibach i Guano Apes na pressici.. Nakon toga fotkala koncert. Doživljaj života. Neopisiv je osjećaj kad dobiješ mogućnost da spojiš 2 stvari koje obožavaš : fotografiju i glazbu.
Nakon toga su se redali izvođači poput : Gorana Bareta i Majki, Opće Opasnosti, Hladnog Piva, Elementala. TBF-a, Urbana & 4... itd itd











Uvijek slušajte ono što vam srce govori, uvijek pratite onu nit inspiracije koja vas vodi.
Ne mora to biti fotografija, može to biti pisanje, pjevanje, vrtlarstvo, zakaj ne?
Bitno da se nađete, i da sami sebi pružate mogućnost da se u slobodno vrijeme (a ako ste u mogućnosti i poslovno) bavite onime što vas upotpunjava.
Sretni vi, sretni i oni oko vas!



To bi bilo sve od mene za prvi post.
Brzo slijedi novi, kad se ponovo pojavi inspiracija!

Francesca Delbianco

Oznake: fotografija, Rovinj, Canon, umjetnost, pula, apocalyptica, laibach, guanoapes, Hladno pivo, Majke i goran bare, Goran Bare, tbf