Marketing
Pogledom Kroz Objektiv: Pogled Na Novi Svijet
Fotografija... Taj jedinstveni čin zaustavljivanja vremena jednim clickom okidača.
Nebitno jel analogni ili digitalni. U rukama nam magija koja je odraz stopostotne realnosti.
Umjetnost se oduvijek skrivala u meni. Od kad sam bila dijete.
Katkad se pojavljivala u formi crteža, pjesme, glazbe (pjevanja) dok jednog dana nisam kupila svoj prvi digitalni fotoaparatić.
Bio je to mali Canon PowerShot A560.
Počela sam tako "škljocati" oko sebe pejzaže, motive koji su mi oduzimali pažnju
a u satima dosade glavni sam subjekt postajala ja i redala sesije autoportreta s kojima su prijatelji bili oduševljeni (i dan danas).
Zalasci, cvijeće... to su bili oni prvi motivi koji svaki početni amater slikava.
Toplina boja zalaska u ribarskom gradiću poput Rovinja je srcu, a očito i oku, draga... A boje ljetnih i proljetnih cvijetova estetski privlačne.
I tako sam punila i praznila SD kartice... Slikala.. Počela objavljivati na deviantArtu... na Facebooku...
Ljudi su počeli komentirati kako u meni se nalazi dobar potencijal, lijep talent za fotografiju.
Takve su mi konstruktivne kritike dale pohoda da se još više udubim u to.
Preokret u cijeloj toj priči nastaje 2010. god kada sam putem Facebooka upoznala grupicu Dubrovačkih fotografa,
među kojima i današnji renomirani Storm Chasers Dubrovnik.
Otišla sam im u posjet na ljeto iste te godine... Tad sam prvi put uzela u ruke DSLR aparat.. Canonov EOS 350D.
Pogled na svijet mi se taj dan promijenio za 180°...
Zvuk okidača, namještavanja blende i vremena okidanja.
Tog sam dana odlučila da moram otić korak naprijed sa mojim hobbyjem : kupiti svoj prvi DSLR.
Nije prošlo par mjeseci da je stigao, busem baš iz Dubrovnika i baš od jednog od njegovih Storm Chasera (B.Bašića).
Bio je kod mene, u mojim rukama, moj "novi" Canon EOS 30D.
Otišla sam odmah u dugu šetnju. Rovinj je za fotografe pravi model.
Jedno je bilo gledati ga prostim okom, sasvim druga priča kad ga se vidjelo kroz tražilo.
Imala sam osjećaj da su se u meni otvorila neka tajna vrata, kao da se u meni nešto otključalo
i dalo mogućnost istraživanja poznatog vraćanjem u nepoznato te spoznajom svih novih lica koja su do tada bila skrivena i nevidljiva.
Kroz godine, taj se način gledanja nije pojavljivao samo tokom fotografiranja.
Postalo je dio mene. Postalo je moje normalno gledanje na svijet koji me okružuje.
I kad nemam fotoaparat pri ruci, u svojoj glavi spremam kadrove, primječujem sjene, razmišljam o blendama koje bi se mogle iskoristiti za bolji efekt,
o načinu kako bi mogla uslikati određeni trenutak, subjekt/objekt.
Kupili su se novi objektivi, kupio se noviji aparat (EOS 450D) i nastavila sam sa uživanjem.. Sve do danas i nastavit ću!
Taj me hobby doveo do poznavanja same sebe, do upoznavanja ostalih dragih ljudi (pogotovo od kad sam se učlanila u Klub Amatersih Fotografa Sv. Lovreč !!!)
te poznatih svjetskih i domaćih izvođača.
Da! Došlo je do toga jer sam se počela baviti koncertnom fotografijom!
Prvi koncert kojeg sam imala čast slikati bio je Arena Fest 2011 u Puli. Upoznala sam Apocalypticu, Laibach i Guano Apes na pressici.. Nakon toga fotkala koncert. Doživljaj života. Neopisiv je osjećaj kad dobiješ mogućnost da spojiš 2 stvari koje obožavaš : fotografiju i glazbu.
Nakon toga su se redali izvođači poput : Gorana Bareta i Majki, Opće Opasnosti, Hladnog Piva, Elementala. TBF-a, Urbana & 4... itd itd
Uvijek slušajte ono što vam srce govori, uvijek pratite onu nit inspiracije koja vas vodi.
Ne mora to biti fotografija, može to biti pisanje, pjevanje, vrtlarstvo, zakaj ne?
Bitno da se nađete, i da sami sebi pružate mogućnost da se u slobodno vrijeme (a ako ste u mogućnosti i poslovno) bavite onime što vas upotpunjava.
Sretni vi, sretni i oni oko vas!
To bi bilo sve od mene za prvi post.
Brzo slijedi novi, kad se ponovo pojavi inspiracija!
Francesca Delbianco
Post je objavljen 27.08.2014. u 21:32 sati.