Ok.. Ovo definitivno neće biti samo fotoblog...

Kratak osvrt na to kako je "divno" provesti onih 30ak minuta na Zavodu Za Zapošljavanje:

Rekla sam vam jutros da odlazim na već dobro poznati kolokviji kod svog savjetnika. Jer tako je njegov način rada, dobila sam baš pametnjakovića: svaki 2. put mu moram doć osobno kako bi mi se nasmijao i sprdao. To što mi ode 50kn na bus to me nitko ne pita.
Tak uđem ja kod njega danas u ured. Tip voli pričati u trećem licu.

"Evo meni Francesce, kako je Francesca, vidim Francesca mi je donijela papir radnih prijava" .

I počne ti on mene pitati i tipkati sa tresećim rukama po tipkovnici:

"City ex su vam odgovorili?" - "Nisu"
"KOZMO?" - "Nisu"
"Črnja tours?" - "Odbili su me"
"Dvigrad?" - "Nisu odgovorili" - u međuvremenu se počeo smijati
"KIK textil?" - "Odbili su me jer sam putnik"

I smije se on i dalje... Mislim si ja u sebi majku ti tvoju ti tu sjediš i dobivaš dobru plaću a ja jedva plaćam račune i smiješ mi se. Dolazim ovdje kako bi mene, mladu nadu ove države (HAHA tu se pak smijem sada ja) ismijavao zato što sam ostala bez posla.

Potpiše mi jebeni papir i smješkajući se kaže "Želim Vam puno sreće u pronalaženju posla" na što sam mu ja lijepo dala ruku i zaželila ugodan radni dan.

Šupčino jedna.

Svi koji odu na taj zavod samo bivaju ismijani, dok sam čekala vani sa mnom sjedila godpođa od nekih 50ak godina. Ostala je nedavno bez posla i dolazi tamo samo kako bi joj svaki put direkno u lice rekli da za nju posla nema jer da je pre stara.

Divan je ovaj sistem, tko je na višem položaju zna samo ismijavati... Nismo mi njima ljudi... samo smo OIBovi i matični brojevi...


PS: Namjeravam otić iz ovog grada. Znam da nije ni u Zg bolje, ali to mi je cilj, nać neki job tamo, neki stan... I s vremenom krenuti u privatne vode s nečim cool. Ako ove godine ne riskiram imam osjećaj da ne budem više. Neki mi unutrašnji sat otkucava i šapče da je ovo moja godina!

PS.2: Izvinjavam se na šupčevanju osobe ali eto... Imam malo i pravo biti uvrijeđena takvom gestom, jer on nemože znati kakve i kolike probleme imam doma. Smatram da svi zaslužuju barem malo poštovanja, pogotovo osobe koje ti dođu tamo za pomoć i pogotovo što u tebi bi trebale vidjeti tračak nade... koju međutim u takvim smješcima ne nađu ...

Oznake: posao, zavod za zapošljavanje