petak, 29.02.2008.
Bog u metrou i ja na kolodvoru
Jucer sam bila na ajmo nazvati "poslovnom putu" i imala Bogu fala sate i sate vrimena za razmisljanje..Ponekad bi bilo cak i dobro da postoji botunic kojim se iskljuci to ranije navedeno, ali ajde, kad bas moram misliti, onda i ocu.. i nakon 15 sati...nisam nasla nikakav pametan zakljucak na sva pitanja koja imam. I mislim se o cemu bi mogla pisati dalje na blogu..A Marija mi je nedavno preporucila, i ja je poslusam, da procitam knjigu "Bogu u metrou". Ako vec niste, morate (vazno: tanka je i strasno zanimljiva). Dakle - Bog se nalazi u metrou u svakodnevnim ljudskim situacijama i snalazi se kako zna...Knjizica je i smisna i...ma procitajte...
Evo komadic:
"Bog ispod oka
neupadljivo pogleda
steznik
sto ga je reklama
htjela nametnuti zenama
govoreci da bi one
s time
sigurno imale divno drzanje.
I on se sjeti Eve,
divnog stvorenja sto ga je izvajao
na pocetku svijeta
da pravi drustvo Adamu.
Pomisli da je njoj sigurno bilo udobnije
u tunici od koze
koju joj je izradio
po mjeri, prosim fino,
nakon slucaja s jabukom.
Valja reci da je tunika bila od zlatne lasice,
sto Biblija ne spominje,
i da je Eva imala dobru liniju.
Bila je dobro gradena,
"kao salivena".
Bog je to svakako dobro znao.
Bog se nasmijesi pri pomisli da je upravo on
"lansirao" modu,
prvu modu.
Mozda pomalo mini,
ali imao je za to ispriku:
bila je to prva zena koju je obukao.
A uostalom, cini se da se to i Adamu svidjelo."
I tako, kad je prosa sve i svasta na toj zemlji, vraca se u raj, jer ni tamo ne mogu dugo bez njega, ima dosta posla i to.
"Neke scene
i neki dogadaji
podsjetili su ga na Muku,
onu bolnu muku
koju je prozivio
jednog vikenda kao sto je ovaj.
Vidio je suze i patnje,
naslutio muke i tjeskobe
u pogledima
i u srcima.
Ali takoder,
tu i tamo,
i tihe radosti
i skromne srece.
Sve ce ovo
jednoga dana
stvoriti strucak cvijeca,
strucak cvijeca za vjecnost,
vjecnost blazenu
ciju ce tajnu tada svatko
znati,
veliku tajnu:
*Davati onaj dio sebe
koji je drugima potreban
da bismo bili zajedno sretni,
svi zajedno
uvijek.*"
- 12:06 -
utorak, 26.02.2008.
krizmanicima iz naše župe predstavljena FRAMA!!!
Jučer smo predstavili FRAMU ekipi krizmanika u našoj župi! Pokušali smo krizmanicima pokazati da je FRAMA super stvar i da nam se kad god to budu htjeli mogu pridružiti....Podijelili smo im letke koje je dizajnirala naša Josipa, pa joj se ovim putem zahvaljujemo jer je stvarno kreativna i to je zakon!!!!
Ideja o predstavljanju FRAME srednjoškolcima krenula je već jako davno! Planirali smo, dogovarali se, na kraju podijelili poslove i krenuli u akciju! Ivan, Ante, Filip,Tonći i Šime napravili su prezentaciju u koju su umetnuli razne slike sa susreta, naših druženja, duhovnih obnova, primanja, itd...Najprije sam ja rekla par riječi o FRAMI, a onda je Marija B. prelistavajući slajdove govorila o našim druženjima, kako je sve počelo, gdje smo putovali, kako izgledaju naša druženja, o molitvi, Sv Franji(Mare bilo je super) ...Ante, Filip i Ivan obavili su tehnički dio( spojili su projektor, namjestili platno, podijelili letke), a naša Anita je bila uz nas kao velika podrška!
Tri grupe su se izmijenile i mi smo ih pokušali što više zainteresirati. Reakcije su bile dobre, bilo je pitanja, smijeha.....
Naravno bilo je i onih koji su nas blijedo/nezainteresirano gledali i nije im ništa bilo jasno, ali eto mi smo obavili svoj dio posla! Letke su odnijeli svojim kućama pa se nadamo da će ih još koji put pogledati i razmisliti o FRAMI!
Ono što mi želimo od svih vas koji čitate blog da se molite da još mladih ljudi prepozna FRAMU kao zajednicu mladih i da nam se pridruži još ekipe, jer kako smo im to jučer napomenuli uistinu su potrebni u župi.
Svi znamo da je svaki početak težak! Prije pola godine nas par sjedilo je u knjižnici i razmišljalo kako privući mlade ljude u FRAMU....Tada nas je bilo samo petoro....nakon par mjeseci u župnoj knjižnici u kojoj se sastajemo svake srijede u 20h sjedilo je 11 ljudi koji su se na kraju primili u FRAMU! A nakon par tjedana pridružili su nam se novi ljudi....treba napomenuti da je par framaša iz Sv Frane došlo kod nas, jer su se naša dva bratstva spojila u jedno! Tako da nas danas ima oko 20ak! Naravno nekad nas je manje, nekad više, ali moramo naglasiti da je ipak više onih koji svaku srijedu u 20h dolaze na FRAMU!
Stvarno se nadamo da će bit još ekipe koja će nakon krizme ostati dio zajednice,jer na žalost većina mladih nakon krizme više nikad ne proviri u crkvu, smatrajući krizmu kao neku obvezu na koju su ih natjerali roditelji ili nešto slično! Mnogi ne znaju da se u crkvi mladi mogu manifestirati kroz razne udruge, zajednice, a kod nas na Voštarnici kroz FRAMU!!!
Zato se nadamo da će se odazvati našem pozivu!!!
p.s.hvala svima koji su radili na ovom projektu, u četvrtak idemo ponovno u akciju jer imamo još nekoliko grupa krizmanika kojima ćemo predstaviti FRAMU! (molite se)!!!!
MIR I DOBRO
veliki pozdrav!!!!!!!
- 13:17 -
subota, 23.02.2008.
22.02.2008. HKK Zadar
Najdrazi moji...ne zahvaljujte se meni za nista! Dragi Bog, Milic, Lidija i Gibo najvece su face..
Ja neman rici kojim bih opisala svoje dozivljaje, osjecaje i misli od sinoc..Mozda je ipak potribno neko vrime da se sve slegne...Toliko neke radosti, toliko tuge, toliko straha, (ne)strpljenja (a lipo kaze Nebo strpljive voli), toliko razlicitih osjecaja odjednom u mom i virujem vasem srcu, nemoguce je opisati...
A taj Gibonni...koja legenda...tako da ja i danas idem na koncert..haha..svaki dan na Gibin koncert.
Iako, neponovljiv je onaj osjecaj kad on stvarno s dusom i srcem, zatvori oci i kaze OVO JE ZA MIKELU MALU...a nakon MOZDA SE IPAK SVE U DOBRO PRETVORI kaze OVO JE BILO OBECANJE, prikrizi se, pogleda u nebo i mahne nama..ne znam...meni su oci bile pune suza pa nisan to vidila , ali postoji video zapis- Bogu fala na elektronici.....kad dobijem snimku koja ne prikazuje pod, zid i plafon te mrak, stavit cu je da cili svit vidi!!!
I sad, kako sam mislila napisati tisucu stvari, opet san zaboravila vecinu, jer mi se to valjda dogada, cini mi se cesto...a nema veze...Uglavnom, svi ste bili, relativno, dok su oci bile suhe, i vidili sve, pa znate sto ocu reci.
Koncert u cjelini - SAVRSEN!!!
Gibo, svaka cast i zivija!!!
Za sve...NE ODUSTAJTE OD NICEG U ZIVOTU...PA VIDITE DA JE SVE MOGUCE KAD SE ZELI I KAD SI DOVOLJNO UPORAN (pa i pod cijenu zastitara, zatvorenih vrata i ignoriranja)...SAMO NAPRID...
- 15:36 -
petak, 22.02.2008.
Gibonni
Dakle, za lipe moje Toodoome koji su me od jutros jedno 200 puta pitali kad pocinje Gibonnijev koncert danas , a na karti im sve pise (osim marijane, njezina je karta kod mene), ovako:
22.02.2008. PETAK (danas) u 20 h
U kazaliste se pocinje pustati u 19.45h. Nas je red, dakle 8. na balkonu, sidala od 1-20. Eto, fala i do videnja!!!
Pusa svima i vidimo se veceras!!!
- 13:34 -
srijeda, 20.02.2008.
Vjetar
Dobriša Cesarić
VJETRU
Znam ja što hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu.
Al ako je ona sa njime već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednom trenu!
Ja sam već dugo vremena tužan.
Na krizu mračnih misli sam propet.
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj!
Pa ipak, dragi, navrati se opet
Ljudine, kako ste mi? Nadan se da ovi ispitici nisu bas svu energiju isisali iz vas, znam da vam je puna kapa svega. Nisan nesto posebno inspirativna, nekako mi se spava previse da bi vam nesto pametno rekla. Eto, Cesarić je uvik dobrodosa...
- 11:19 -
nedjelja, 17.02.2008.
And the Oscar goes to...
E!
Ne, ajmo ovako...(sad cu ja ka da san osvojila Oscara mahati, plakati, slati puse i zahvaljivati svima koji su nam pomogli...)
Ovako stoje stvari:
Fala nasoj najvecoj legendi Gospodinu koji je uslisa nase molitve i ostvarija nam zelju!! Zatim velika fala svim dragim ljudima koji su nam izasli u susret, a bilo ih je, pa krenimo:
curama iz Dallas shopa - Maji i nasoj super Nani koja je na zamolbu samo doslovno potrcala pomoci i bila tu do kraja.
Fala gospodinu Danku Stefanovicu (Dallas records) i gospodi Lidiji Samardziji koji su totalno nepovezani s nama i svim sto nas mori, pokazali puuuuuuuuno dobre volje i jaaaako nam pomogli i izasli ususret!!!!
Onda fala HKK Zadar - bivsoj blagajnici Ani, novoj blagajnici, a posebno Neni koja se doslovno izborila za hrpu karata nasem krdu zeljnom dobre muzike i ostvarenju zelje!
A najveca fala Milicu koji se svim silama potrudija da dode do Gibonnija, i posebno gospodinu Gibi koji je bez imalo razmisljanja na upit gospode Lidije, prista posvetit u petak, 22.02. nasoj Mikeli "Hodaj"...
Na kraju krajeva, cak i da se nesto izjalovi, fala,fala,fala svima jer su stvarno bili predivni i pomogli puno!!!! FALA
Nadan se da nisan zaboravila nikog jer je bilo tu puno ljudi u akciji..A vama, lipi, fala na strpljenju - Nebo vas voli....
- 13:35 -
srijeda, 13.02.2008.
Ekipa, slavite li ljubav?
Sveti Valentin bio je biskup i mučenik, a živio je u 3 stoljeću. Pogubljen je 269 godine odsijecanjem glave u doba kada je Rimskim carstvom vladao car Klaudije.
Kasnije je car Julije I u 4 stoljeću nad njegovim grobom podigao baziliku, te se od tada taj svetac počeo štovati među kršćanima. U 15 stoljeću ovaj svetac povezan je sa danom zaljubljenih, što se održalo do danas.
Sponen mu je u Katoličkoj crkvi 14. veljače.
......I tako jednom, kako to biva na našoj Kugli, pa tako i u našoj , krenula je ona komercijalna strana Valentinova, koja svake godine sve više preplavljuje ulice, izloge....Stvarno, lijepo je znati da i zaljubljeni imaju svoj dan, samo je tužno vidjeti koliko se novca troši da bi se dokazala/pokazala ta ljubav upravo na taj dan.
Pošto je u našem svijetu sve pomalo vezano za onaj "potrošački kod" i geslo: "novcem se sve može kupiti" tako da se i "ljubav" na veliko počela kupovati, dok se emocije na žalost ostavljaju po strani!
Neki s kojima sam razgovarala kažu da im je Valentinovo svaki dan u godini (preuveličavaju li, pitam se?!), neki vele da duuuugo nisu doživjeli taj dan, a neki jednostavno bojkotiraju taj dan kao nešto komercijalno i nepotrebno
Smatram da je ljubav potrebna, te da je ona osnovni pokretač svakog čovjeka, ali ona iskrena, čista, ponizna ljubav....
I pošto je doslovno svaki događaj pronašao svoj datum u godini, lijepo je da su i ljubavi dali datum, kada se o njoj priča, kada je slavimo....
Ali dragi moji ljudovi ne zaboravite: ljubav treba postojati u našim srcima i ostale dane u godini, i ne samo prema nekom dečkiću/curici nego prema svakom čovjeku, a posebno prema onima koji su poniženi, bolesni, napušteni,siromašni...zato otvorite oči, slavite ljubav i ponekad pružite zagrljaj ljudima kojima je topla riječ i malo ljubavi tako potrebno u životu!!!
Eto, dragi moji zaljubljeni i oni koji tome težite, o tome sanjate, itd
SRETNO VAM VALENTINOVO...
(napomena:vi koji težite tome nemojte ni slučajno ili previše ili , jer niste upoznali onu bolju polovicu, nemojte roniti niti pokužati čokoladom, jer znajte voli vas onaj koji je uistinu Savršen odraz ljubavi....mislite se, ne kužite tko...pa Isus, NARAVNO!!!!)
Na kraju jedan predivan tekst kojeg sam "posudila" s jedne internet stranice:
LJUBAV, Zlatko Sudac
Što je ljubav o kojoj sveti pisci i sam Isus progovara? Kako je srce današnjeg čovjeka potrebito ljubavi, a kako je malo onih koji istinski znaju i osjećaju što je ljubav. To se iskrivila i u praksi izvitoperila ta riječ, da je malo onih koji istinski osjećaju i žive ljubav. Što je ljubav? Pogledajte sunce. Sunce sije, grije. Pogledajte more. Pogledajte prirodu u svojoj veličini. Ona jednostavno jest. Cvijeće, cvijeće jednostavno miriše.
Jedna od najvećih odlika ljubavi je nepristranost. Sunce sije i nad dobrima i nad zlima. Kiša natapa zemlju i dobrima i zlima. ''Budite savršeni kao što je Otac vaš savršen''. Da li može drvo reći: pustit ću svoju hladovinu dobrima, a uskratit ću je zlima. Drvo jednostavno daje to što jest. Baca hladovinu čak i nad onoga koji će ga posjeći. Kada bismo uspjeli dobiti tu odliku nepristranosti i prestati dijeliti ljude na dobre i zle, na svece i grešnike. Uvidjet srcem čistim da grijesi ne nestaju. Nitko ne griješi, jer zna. ''Oprosti im Oče, jer ne znaju što čine''. To je ljubav.
Druga velika odlika ljubavi je njezina sloboda. Drvo te pušta slobodnim. Cvijeće te pušta slobodnim. Sunce te pušta slobodnim. Jesi li ikad čuo da cvijet miriše i želi privući tvoju pažnju. Miris, toplina sunca, kiša, priroda kao i ljubav jednostavno postoje bez svog objekta. S pravom kažemo: ako čovjek uzima ženu po količini miraza kojeg ona donosi u tu kuću, da on ne ljubi tu ženu. I s pravom to tvrdimo. Ali da li vi ljubite kada se družite ili kada budete samo s onim osobama koje vas emotivno osjećaju, a s drugima ste arogantni? Je li to ljubav? Da li se ljubav javlja kada se javi neki objekt ili ona jednostavno jest? Jeli vam kada bilo teško u želucu kada ste vidjeli sječu šuma negdje daleko iako vi od te šume nećete imati velike koristi? Ili kada ste gledali nevine kako trpe, iako ih ne znate? Jeste li ikad maknuli kamen s ceste da se netko ne bi povrijedio? Iako nikad nećete upoznati tog čovjeka. Vjerojatno jeste. Tada je bila ljubav i pojavila se na površini. I ne tražite zasluge za to, jer je ljubav besplatna.
Što je treća kvaliteta ljubavi? Besplatna je. Ne možete je kupiti. Kada biste se i vi i ja uspjeli osloboditi te tjeskobe da ovladavamo drugim ljudima. Shvatite, kad god je u vama prisila, tjeskoba, strah da ne budete voljeni, kontrola nad vama, ljubav umire. Ljubav ne trpi takve osjećaje. Ona jednostavno jest.
Najzadnja i najveća kvaliteta ljubavi je ta da ona nije svjesna sama sebe kao što sunce nije svjesno da grije, ni ptica nije svjesna da pjeva, ni cvijeće nije svjesno da miriše, drvo nije svjesno da baca hladovinu, tako ni ljubav nije svjesna da ljubi. Zamislite da hranite dvije – tri tisuće gladne djece. Činite to iz dobrog poriva u svome srcu. Da li se možete loše osjećati kada ste tako korisni ovom svijetu. Ne. Kažete da često puta u životu činimo dobra djela. Činimo ih. Ali da li to činimo iz ljubavi? ''Dođite blagoslovljeni Oca mojeg, jer sam bio gladan i dali ste mi jesti i žedan i napojili ste me, i gol zaodjenuli ste me. A što će oni reći: Kada, kada smo te to Gospodine vidjeli i gladna i žedna i u tamnici, kada, nismo imali pojma. Ali mi znamo. Ponekad mi pada užasavajuća misao na pamet da bi Gospodin mogao reći: Dođite vi blagoslovljeni Oca mojeg, jer sam bio gladan nahranili ste i žedan napojili ste me, a oni na toj strani reći će: Da, znamo Gospodine. A on će njima: Ne govorim vama, niste smjeli znati. Što želite zauzvrat dobiti kada činite dobra djela: zavrijediti nebo, zar to možete, platiti mjesto negdje gore, prisiliti Boga da vam se smiluje, trgovati s Bogom? Čovječe ti ništa ne moraš. Jedino što moraš je udahnuti ovaj zrak i osjetiti se živim, jer sve je darovano od života do smrti, od neba do Boga. Ti ništa ne moraš. U tome je naša najveća zabluda. Ja nešto moram. Pritajena oholost. Ja ništa ne moram. Kada shvatite da ništa ne morate, tada će se pojaviti ljubav, jer ako ništa ne mora, ljubav jedino se mora. Pokušajte to razumjeti. Želite živjeti sretno. Ne možete živjeti bez ljubavi. Ali ona će se javiti u vašem srcu kada najmanje očekujete, jer se nju ne može planirati. Ona je tu, u vama je. I ništa ne trebate činiti da dođete do nje. Pitajte: Ali zašto onda toliki osjećaji? Zato što nešto trebate odbaciti. Život je lagan. Teške su naše iluzije, naše pohlepe ma kako svete i pobožne bile. Neka nam na tom putu nebeska Majka bude uzor i zagovornica, pomoć i utjeha, jer ona zna kako srcem do Boga. Ona je uistinu majčinsko srce i najkraći put do našeg Gospodina. Amen.
MIR I DOBRO!
Ovo je inace pisala nasa Kate sto ste i skuzili vjerojatno...Kate, OPROSTI!!!!! ali ja ne mogu da ne dodam neki spot.. i slicicu...Pa mi je ova mlada dama Tina Vukov upala u oko...Cura je stvarno predivna. I nije da pisma ima neke veze s Valentinovom, ali je zivotna i lipa!
- 11:23 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 12.02.2008.
I da je život vječan, vječan...
U SUTON
U suton, kada prve zvijezde
i prve gradske lampe sinu,
kad ljubavnik o dragoj sanja,
a pijanica o svom vinu -
Ja tiho hodam pored kuća
u kojima se svijetla pale;
sva zla i nevolje i sumnje
najednom budu posve male.
I smješim se u meki suton,
od zapaljenih zvijezda svečan,
i osjetim dubinu svega
i da je život vječan - vječan...
Dobriša Cesarić
Ma predivan mi je ovaj Cesaric..Mislim da je sve receno u ovoj pismici...
E, a vidi ove buce....samo im ja tamo falim...
- 15:49 -
petak, 08.02.2008.
Probudite svoja čula
Otkad si otišla
Čini mi se da zvijezde nisu sjajne tako,
Čini mi se da sunce ne sija više,
Čini mi se da sve je sada naopako,
Otkad si otišla...
Čini mi se nebo nije plavo sada,
Čini mi se sve za tobom samo žudi,
Čini mi se ne znam ni što ću od jada,
Otkad si otišla...
Čini mi se da ništa nije kako bješe,
Čini mi se dan je sada dvaput duži,
Čini mi se ptice pjesmu ne počeše,
Otkad si otišla...
Čini mi se moram uzdisati samo,
Čini mi se grlo suši mi se stalno,
Čini mi se da bih plako neprestano,
Otkad si otišla...
(James Weldon Johnson)
Da...najcesce to izgleda ovako....i 7 miseci je proslo i svaki dan je iznova tezak...pisma tocno opisuje tezinu i pogled na sve oko covjeka kad se osjeca lose i kad ga uhvati ta neka tuga, ta bol koja ga gusi i koja mu uzme sav zivotni sjaj, svu ljepotu..i ne mozes se oduprijeti tomu...a i ne trudis se, jer ne vidis razloga veselju...jer ti fali...
Ali danas i ne mogu biti bas toliko lose kad se pocelo ispunjavati ono zbog cega zivim...I znam da Mikela sto posto s veseljem prati svaki ovaj korak, i da ne more virovati da smo se mi, lincine kakve jesmo, udruzili i krenuli..I iako ima jos posla poprilicno, dragi Bog nas podrzava- vidim! I ima jedna pismica A. B. Šimica koja mi se nadovezuje:
Nađeni Bog
Ne traži Boga mišlju; u praznini
u kojoj se miso, tamna sjenka, gubi
Uza te Bog je, uvijek u blizini,
U stvarima oko tebe, u zvuku i muku
Bog ti je uvijek najbliži od svega
Diraš ga rukom, gledaš ga u boji neba
Bog ti se smiješi iz jednog dragog lica
i plaši te iz svake stvari: nema tajne
Ne pružaj miso u praznu daljinu
Uza te Bog je. Otvori sva čula:
na tebe svjetlost s ljetnog neba pljušti
Bog oko tebe sja, treperi, miriše i šušti.
I upravo to...Bog mi je ovih dana tako blizu...Ljudi moji gledajte samo oko sebe, ma stalno je tu...Ponekad mislim da sam sama na svitu i znam da se i vi osjecate tako...Ali sto sam otkrila sad kad su mi sva cula u akciji?!? Da postoji TOOOOOOOOOLIKO PREKRASNIH DOBRIH LJUDI UVIK SPREMNIH POMOCI...ljudi moji, kad bude vrime, ja cu vama sve lipo reci, znam da mislite da samo suludo pisem, ali moram ZAHVALIT SVIMA, SVIMA, SVIMA koji su se aktivirali- nabrojat cu ih drugom prilikom, kad bude sredeno sve!!!! i eto ukljucite sva svoja cula-TU JE...FALA GOSPODE!!!!!!
....uz prvu pismicu mi se nekako nadovezuje samo ovaj spot...mislin da bi se Mikela sad slatko nasmijala, a i vi cete...mislim morate...pisma postoji i u engleskoj verziji ali je neobjavljena...za sada...a ko zna sto nam buducnost donosi...( Marijana, pivaj!!!)
Puno vas volim sve i saljem Bozji blagoslov....
Vasa
- 11:13 -
srijeda, 06.02.2008.
Nema naslova
Gdje je ostala odvažnost?
Prijatelju, od čega ti je glas tako umoran?
Zašto se u tvojim očima ugasilo svjetlo?
Tužni ljudi koče život.
Na smrt umorni ljudi guše radost.
Neveseli ljudu pokapaju nadu.
Ljudi bez nade šire očaj.
Strah potroši strašno mnogo energije.
Strah danas sputava snage
koje sutra trebamo
da bismo se nosili s nesrećom
koja može i nas zadesiti.
Dragi čovječe, rođen si za to da ljubiš,
da uživaš zaštićenost
i da ju darivaš drugima.
Nemoj reći da je to prazno brbljanje.
Životna radost i zaštićenost
nisu nikakav šećerni preljev
kojim bismo obmanjivali gorčinu života.
Životna radost i zaštićenost
ne padaju nam same od sebe u krilo.
Njih ne nalazimo na površini života.
Moramo proći kroz sve životne poteškoće,
moramo tražiti dalje, moramo nastaviti hod
sve do u dubine našega vlastitog srca.
Phil Bosmans
Lipi moji...Pa di ste mi? Evo, ja malo svrljan ka i obicno po netu, ne gledajuci knjigu koja me poziva na druzenje...Nekako se ovih dana nemogu bas skoncentrirati na taj dio zivota, jer radim nesto sto bi mi tribalo ispunit dusu...Ne znam...Sve sam svoje snage polozila u to i iskreno se nadam, jer je to jedina stvar koja bi me bar malo ispunila, da ce ispasti dobro..U biti, ajmo to reci ovako - hodam kako bih dosla sve do dubine vlastitog srca...Lipo, a?
E a sad...za one nostalgicare....Ljudi, ocemo ovu
ili ovu
Znate da pitam bezveze...Ionako je to sve sto znamo....Malo po malo prilazim kraju, ali nemogu da vam ne stavim jos nesto...
nesto iz "nasih 70ih godina" i do boli PSIHIJATRA....a? poznato?
- 21:14 -