Gdje je ostala odvažnost?
Prijatelju, od čega ti je glas tako umoran?
Zašto se u tvojim očima ugasilo svjetlo?
Tužni ljudi koče život.
Na smrt umorni ljudi guše radost.
Neveseli ljudu pokapaju nadu.
Ljudi bez nade šire očaj.
Strah potroši strašno mnogo energije.
Strah danas sputava snage
koje sutra trebamo
da bismo se nosili s nesrećom
koja može i nas zadesiti.
Dragi čovječe, rođen si za to da ljubiš,
da uživaš zaštićenost
i da ju darivaš drugima.
Nemoj reći da je to prazno brbljanje.
Životna radost i zaštićenost
nisu nikakav šećerni preljev
kojim bismo obmanjivali gorčinu života.
Životna radost i zaštićenost
ne padaju nam same od sebe u krilo.
Njih ne nalazimo na površini života.
Moramo proći kroz sve životne poteškoće,
moramo tražiti dalje, moramo nastaviti hod
sve do u dubine našega vlastitog srca.
Phil Bosmans
Lipi moji...Pa di ste mi? Evo, ja malo svrljan ka i obicno po netu, ne gledajuci knjigu koja me poziva na druzenje...Nekako se ovih dana nemogu bas skoncentrirati na taj dio zivota, jer radim nesto sto bi mi tribalo ispunit dusu...Ne znam...Sve sam svoje snage polozila u to i iskreno se nadam, jer je to jedina stvar koja bi me bar malo ispunila, da ce ispasti dobro..U biti, ajmo to reci ovako - hodam kako bih dosla sve do dubine vlastitog srca...Lipo, a?
E a sad...za one nostalgicare....Ljudi, ocemo ovu
ili ovu
Znate da pitam bezveze...Ionako je to sve sto znamo....Malo po malo prilazim kraju, ali nemogu da vam ne stavim jos nesto...
nesto iz "nasih 70ih godina" i do boli PSIHIJATRA....a? poznato?
Post je objavljen 06.02.2008. u 21:14 sati.