Dobriša Cesarić
VJETRU
Znam ja što hoćeš, popodnevni vjetre!
Ti rado bi s lica otpuhno mi sjenu.
Al ako je ona sa njime već srasla?
Ne ide to, vjetre, u jednom trenu!
Ja sam već dugo vremena tužan.
Na krizu mračnih misli sam propet.
Pusti me, vjetre! S lišćem se igraj!
Pa ipak, dragi, navrati se opet
Ljudine, kako ste mi? Nadan se da ovi ispitici nisu bas svu energiju isisali iz vas, znam da vam je puna kapa svega. Nisan nesto posebno inspirativna, nekako mi se spava previse da bi vam nesto pametno rekla. Eto, Cesarić je uvik dobrodosa...
Post je objavljen 20.02.2008. u 11:19 sati.