Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
utorak, 25.09.2007.
mir i dobro!!!!!
Ekipa da i ja napokon nešto napišem na našem blogu!!
želim našim dragim framašima dati par informacija: NAŠA FRAMA SASTAJE SE SVAKU SRIJEDU U 20 SATI!!!
Framu na našim susretima animira svatko voljan rada
uz brižljivo nadgledanje našeg duhovnog asistenta fra Veselka Grubišića!! Pošto se pripremamo za primanja obrađujemo teme vezane uz franjevaštvo, statut, i ostale teme potrebne za upoznavanje frame, odnosno franjevačkog života.
Nas desetak sastaje se srijedom i uistinu se nadamo da će nas svaki put biti sve više spremnih prihvatiti franjevački način života.
U ovu srijedu svim dragim framašima i simpatizerima najavljujem da ćemo radit nešto jaaaakkkkkkkoooooo zanimljivo i kreativno za što je potreban veliki broj mladih ljudovaPA DOĐITE!!!!!
Puno blagoslova i uživajte u ovom danu!!!!
Kate
Prljav ili čist, zgužvan ili ispeglan uvijek ćeš biti neprocjenjiv onomu tko te voli.
Vrijednost našeg života ne proizlazi iz onoga što jesmo ili što radimo nego iz onoga čiji smo i kome pripadamo.
Poseban si - nikada to ne zaboravi!
Računaj na blagoslove koje imaš a ne na probleme. I ne zaboravi: amateri su izgradili Noinu arku – profesionalci Titanik.
Ako te je Bog doveo do toga – On će te i provesti kroz to.
Ovo san bas sad nasla na jednom mistu, a potaklo me na razmisljanje o tome koliko mi jadni ljudi sami sebi kompliciramo zivot...Ruzna sam, debela, glupa, kosa mi je ricava, meni je ravna, iman debele noge, boksacka ramena...bla,bla,bla...i tako mi SVI iz dana u dan izbacujemo iz svojih usta samo rijeci hvale na racun svog izgleda i svega i svih sto nas okruzuju. A ljudi moji, imamo li pametnijeg posla?!?
Stvoreni smo na sliku Bozju, pa ne mozemo biti ruzni. Svaki taj nas nedostatak, nesto je u biti sasvim simpaticno nekom drugom. Poseban si, nikad to ne zaboravi! Stvar je u tome da se moras znati osjecati dobro u svojoj kozi i prihvatiti se takav kakav jesi. Normalno je da neces dopustit sad da tu dobijes 200 kg i ne znan ti sto, pazis na sebe i drzis do sebe, ali opet, grijesis puno ako trazis nemoguce. Mislis da si nevridniji od onog sa 10 kg manje ili 1000 kn vise?!? Ugledamo se tamo na neke navodne zvijezde i zelimo biti poput njih...mislim da bi vecina tih istih rade bila u nasoj kozi! i oni imaju problema, i njima neko umire, i njih pogada bolest..sve ovo sto mi trazimo, nebitno je. Uostalom, sto ako se nekom i ne svidas??? Taj neko gubi...jer, ukusi su razliciti i svak ima svoj pojam lipote...nebitno...ako iz tebe izlazi pozitivna energija, ako se nekom nasmijes taj dan i uljepsas ga s lipe 2,3 rici tad si NAJLIPSA osoba na svitu...
Nekidan je teta Gordana (sicate se?) rekla kako je recimo dusa onog nekog pijanca najvridnija dusa u raju...ja da ga vidim odrpanog, sporkog i nikakvog, prva bi rekla: vidi budale pijane kako izgleda! ..Eto tako mi i triba! Bogu je bas ta dusa zlata vridna...I svak od nas je s razlogom tu na zemlji i ispunjava svoju misiju, pa s krizevima ili bez...sve ce to jednom doci na svoje! Zato lipi moji, uljepsavajte dusu svoju iz dana u dan, a ne glavicu i traperice...Oni vam bas i nece biti od koristi na kraju! Onaj ko te voli, voli te bez obzira na sve...
A nama dragi Gospodin vjerojatno svakog dana piva ovo:
Odvest cu te na vjencanje, ljuuuuubavi moja...
Dakle, bila ja na piru ovaj vikend!!! A jesan se nasmijala dobro...svima! Nekako mi je bilo bas drago, u biti ugodno me iznenadilo prvo to, sto su manje vise svi pristojno obuceni dosli u crkvu, a onda me odusevilo to, sto je njihov svecenik jednostavno onim golotinjama zabranija ulaz!!! Ma, predivno...
Ociju punih suza i drhtavim glsom, moja je prijateljica rekla svoje DA i zavjete a onda je par sati posli urlala da se slucajno nikad ne udam!!...hehehe...a brzo je proslo...te zivcane mlade su presmisne...ali sve u svemu, lipa festica...
U intimnoj atmosferi (mali pir) i s par poznatih ljudi, ja san odskakutala par plesova, otpivala joj i odsvirala Prijateljice (uz pratnju jos nekoliko cura, koje su se rasplakale pa san opet ostala sama i tako...), dobro se nasmijala onim pripitim, napornim frajerima (oprostite, ali jeste) i naila se ka da hrane nisam dugo vidila...pa prsut, pa sir, rizot ovaj-onaj, i tako redom do JANJETINE...AM! Mislila sam na sve vas i znala kako bi bez srama i vi onako drazesno cupali sve s plate - od reda...a toliko mi je puta Mikela pala na pamet...uvjerena sam da je ponosna sto san ko pravo musko uzela pinjur i noz u svoje ruke i udrila po spizi!
Buket se nije baca, a i nije bilo dosta tih nasih glupih, zadrtih obicaja...Bogu fala...zamislite da san slucajno uvatila buket...bilo bi eto na!
Svirala su 3 gospodina s gitarom, harmonikom i pjevacem nase domace dalmatinske pisme, pa ajde, bar si sve zna!
Uglavnom, tila san ovo podilit s vama, jer mi se ne prica svakom posebno sto je i kako bilo, sad se svi lipo sidite na internet i citajte kako se ljudi udaju i zene....eto...Poanta ove price je:
NEMOJTE SE UDAVATI!!!
nekako ne mogu a da ne prokomentiran ove tragedije sto se iz dana u dan dogadaju oko nas...covik se zatvori u svoju bol i ne vidi nista oko sebe, ali koliko mladih ljudi odlazi, ipak je malo previse....vec danima mi se vrti po glavi, televiziji i novinama ovih 8 vatrogasaca poginulih na Kornatima....a ko zna sto ce jos biti...tako je to tuzno...oni jesu otisli na bolje misto,ali sto ostaje iza njih....to svi znamo...tuga, praznina, bol....crno...sve crno...
zato molimo svi za njih, za sve one koji su ovo lito otisli u zivot vjecni i za one prezivjele decke u bolnicama, za sve obitelji, prijatelje i neutjesne kojima triba toliko snage, vjere i ljubavi da ovo izdrze...
Pocivali u miru Bozjem!!!
PA DOĐITE!!!!!
...bla,bla,bla
...i tako mi SVI iz dana u dan izbacujemo iz svojih usta samo rijeci hvale na racun svog izgleda i svega i svih sto nas okruzuju. A ljudi moji, imamo li pametnijeg posla?!? 
..Eto tako mi i triba! Bogu je bas ta dusa zlata vridna...I svak od nas je s razlogom tu na zemlji i ispunjava svoju misiju, pa s krizevima ili bez...sve ce to jednom doci na svoje! Zato lipi moji, uljepsavajte dusu svoju iz dana u dan, a ne glavicu i traperice...Oni vam bas i nece biti od koristi na kraju! Onaj ko te voli, voli te bez obzira na sve...
a onda je par sati posli urlala da se slucajno nikad ne udam!!
...hehehe...a brzo je proslo...te zivcane mlade su presmisne...ali sve u svemu, lipa festica...
frajerima (oprostite, ali jeste) i naila se ka da hrane nisam dugo vidila...pa prsut, pa sir, rizot ovaj-onaj, i tako redom do JANJETINE...AM! Mislila sam na sve vas i znala kako bi bez srama i vi onako drazesno cupali sve s plate - od reda...a toliko mi je puta Mikela pala na pamet...uvjerena sam da je ponosna sto san ko pravo musko uzela pinjur i noz u svoje ruke i udrila po spizi!
