četvrtak, 28.05.2009.
Poniznost
Kako me mnogo puta, a vjerujem i vas proganja ovo pitanje poniznosti, upisah pojam „poniznost“ na internetu i prvo što mi se prikazalo bio je ovaj tekst....
Nakon ovog teksta dobro sam se zamislila...i usitnu je najteži „posao“ ili „stil života“ na ovom svijetu biti iskreno ponizan....
Poniznost je: govoriti što manje o sebi,
Ne miješati se u tuđe poslove,
Paziti da ne budemo znatiželjni,
Prihvaćati radosno protivljenja i ispravke,
Prelaziti preko tuđih pogrešaka,
Prihvaćati zanemarenost, zaborav i mržnju,
Ne tražiti da budemo posebno ljubljeni i prihvaćeni,
Odgovarati uljudno i kad smo izazvani,
Ne gaziti nikada ničije dostojanstvo,
Ne raspravljati ni onda kad imamo pravo,
Birati uvijek ono što je teže.
Majka Terezija
- 13:21 -
srijeda, 20.05.2009.
Priča o šalici
Jednoj prekrasnoj osobi koja ce se prepoznati, nadam se, i naravno, svima vama...
SAVRSENI STE iako vam se ponekad ne cini tako!!!!
Neki čovjek, ljubitelj starina, u malenoj kineskoj trgovini opazio prekrasnu šalicu za čaj i ne odolivši, uzeo je u ruke da je pogleda. Odjednom šalica progovori ...
Znaš, nisam ja uvijek bila šalica za čaj. Bilo je vrijeme kada sam bila glina.
Moj me je gospodar uzeo i valjao me ... mijesio, okretao ponovno ... i ponovno... i ponovno.
Viknula sam: Ostavi me na miru! Ali on se samo nasmiješio i odgovorio: Ne još!
Onda me je smjestio na lončarsko kolo ... rekla je šalica za čaj.
Odjednom sam se vrtjela okolo ... i okolo ... i okolo.
Prestani ... imam vrtoglavicu! - vrisnula sam.
Gospodar je samo klimnuo glavom i rekao: Ne još!
Tada me je stavio u pećnicu ... nikada nisam osjećala toliku vrućinu.
Pitala sam se zašto me želi spaliti ... i vikala sam ... i kucala na vrata.
Mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... i mogla sam čitati sa njegovih usana dok je klimao glavom: Ne još!
Napokon su se vrata otvorila ... uzdahnula sam!
Stavio me je na policu ... i počela sam se hladiti. Tako ... to je već bolje, rekla sam.
Tada me je odjednom očetkao ... i cijelu me prebojio.
Pare su bile strašne ... i mislila sam da ću umrijeti: Prestani ... prestani! plakala sam.
Samo je klimnuo. Ne još!
Tada me odjednom vrati nazad u pećnicu ... ne onu prvu ... već dva puta topliju.
Znala sam da ću se ugušiti. Preklinjala sam ... molila ... vriskala ... plakala.
Cijelo vrijeme mogla sam ga vidjeti kroz otvor ... kako klima i govori: Ne još!
Tada sam znala da nema nade ... i da nikada neću uspjeti.
Bila sam spremna odustati. Ali vrata su se otvorila ... i on me uzeo ... i smjestio na policu.
Nakon sat vremena ... dodao mi je ogledalo i rekao: Pogledaj se.
I jesam ... i rekla sam: Pa to nisam ja ... to ne mogu biti ja! Pa ja sam prekrasna!
Želim da znaš, tada je on rekao,
znam da te je boljelo dok sam te mijesio i oblikovao ... ali da sam te ostavio ... osušila bi se.
Znam da sam ti uzrokovao vrtoglavicu dok sam te vrtio na kotaču ... ali da sam stao zdrobila bi se. Znam da je boljelo ... i da je bilo vruće i zagušljivo u pećnici ...
ali da te nisam stavio ondje ... slomila bi se.
Znam da su pare bile strašne kada sam te četkao ... i cijelu te obojio,
ali vidiš ... da to nisam učinio ... nikada ne bi očvrsnula. Ne bi bilo boje u tvom životu.
I da te nisam vratio u drugu pećnicu ... ne bi dugo poživjela ... lako bi se slupala.
Sada ... si ti završeni proizvod.
Sada ... si ono što sam imao na umu kada sam počeo sa tobom!
- 08:57 -
ponedjeljak, 11.05.2009.
"Ružarij Blažene Djevice Marije"
'' Krunica je molitva koju na poseban način molimo zajedno s Marijom, baš onako kako su zajedno s njome molili apostoli u blagovalištu 'Posljednje večere' kada su se pripravljali na primitak Duha Svetoga ''
(Papa Ivan Pavao II)
Mnogi od nas svakodnevno ili bar ponekad mole krunicu, a kako je ovo mjesec Svibanjske pobožnosti osjetila sam potrebu napisati nešto o toj molitvi...
"Krunica je evanđeoska molitva. Nadahnjuje se na evanđelju i nudi vjernicima cijeli misterij Isusova života od otajstva začeća Isusova, preko čudesa i propovijedanja, pa sve do njegove smrti, uskrsnuća i uzašašća.
Četverostruka razdioba krunice na radosna, žalosna, slavna i otajstva svjetla predstavlja temeljni nacrt iskonskog navještaja vjere i ponovno uprisutnjuje Kristovo otajstvo u svijetu.
Druga bitna sastavnica krunice je razmatranje. Po svojoj prirodi molitva krunice zahtijeva smireni ritam i misaoni element kršćanske meditacije, što u molitelja pospješuje razmatranje otajstava Gospodinova života, kako ih je moguće spoznati kroz srce One koja je bila najbliža Gospodinu. Zbog toga, molitva krunice je u najužoj vezi s Marijom majkom Isusovom koja je bila sjedinjena s Kristom u njegovu spasiteljskom poslanju. Zato je molitva krunice istodobno i molitva Mariji, našoj najboljoj posrednici i zagovornici kod svoga Sina,a našega Gospodina.
Vrijeme nastanka svete krunice je razdoblje između 12. i 16. stoljeća. Početkom 12. stoljeća na Zapadu se širila praksa recitiranja molitve Zdravo Marijo. Anđeoski pozdrav bio je poznat u kršćanstvu još prije ovog vremena, to je dio svetog evanđelja.
Od molitva Zdravo Marijo je bio poznat i recitiran samo njezin prvi dio anđeoski pozdrav i Elizabetin blagoslov. Tek pred kraj XV. stoljeća, kada se raširio običaj moljenja "Sveta Marijo", bilo je pridodano izgovaranje imena Isus i završni Amen.
Njemački kartuzijanac Henrik Kalkar (1328-1408) je podijelio 150 Zdravo Marija na 15 desetki između kojih je umetnuo molitvu Očenaš.
U isto vrijeme nastaje legenda o nastanku krunice od strane svetog Dominika, utemeljitelja Reda dominikanaca, koju je osobito širio njegov subrat Alan de la Roche. Dokumentacija o nastanku tzv. "Marijanskog psaltira" je dokumentirana upravo od strane sv. Dominika (1170-1221), jer su zacijelo sv. Dominik i njegova subraća koristili ovakav način molitve.
Prvi dokument koji potvrđuje postojanje ili pokušaj da se ujedini molitva ponavljanja Zdravo Marija sa meditacijama otajstava uzetih iz svetog evanđelja dolazi iz XV. stoljeća. Između godine 1410. i 1439, kartuzijanac iz Kölna, Dominik Pruski, predlaže jednu novu formu prema kojoj je moljenje Zdravo Marija svedeno na 50, ali je svakoj molitvi Zdravo Marijo pridodano određeni odlomak svetog evanđelja.
Ovakav način razmatranja otajstava spasenja dovest će i do podjele na tri velika otajstva: radosno,žalosno i slavno. Upravo Dominiku Pruskom moramo zahvaliti postojanje tog obnovljenog načina moljenja "Marijanskog psaltira", koji je uz manje izmjene došao i sačuvao se do današnjeg dana.
Veliku važnost oko širenja ove pobožnosti, koja od sada nosi naziv "Ružarij Blažene Djevice Marije", ima već spominjani Alan de la Roche (1428-1478), suvremenik Dominika Pruskog. To je činio osobito propovijedanjem, ali i preko marijanskih bratstava koja je sam osnivao.
Nakon što se ova pobožnost jako raširila među vjernicima osjetila se potreba da se još oblikuje u smislu pojednostavljivanja. Godine 1521 dominikanac Alberto da Castello je sveo ova otajstva na svega 15, na načina da ih je formulirao tako da bi se oni razmatrali u obliku kratkog teksta ili bi se jednostavno ponavljali kratki zazivi iza svakog moljenja prvog dijela Zdravo Marijo.
Marijanska pobožnost i sveta krunica doživjeli su ogroman uspjeh i prihvaćanje: mole se u obiteljima, župnim crkvama, pa sve do najvećih svjetskih katedrala i do na kraj svijeta u misijama.Ova divna pobožnost privlači i danas i okuplja na molitvu ljude svih slojeva."
Nakon ovog podužeg teksta mogu samo napomenuti da se u mnogim crkvama u Zadru pa tako i u crkvi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici svaki dan, kroz cijelu godinu, a osobito u ovom vremenu, moli krunica pola sata prije mise….znači svaki dan u 18:30.
Ako možete uzmite krunicu u ruke i dođite….
"Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima" (Mt 18,20).
- 10:28 -
petak, 08.05.2009.
Još malo o ženama :-D
S obzirom da smo u vecini, kako god okrenes (bar sto moje budno oko primjeti), odlucih kroz ovaj tjedan / mjesec, napisati jos koju rijec o toj cudesnoj pojavi na planeti Zemlji - ŽENI! Mislim da ovaj tekst ima dobru poruku i da bi svim zenskicama triba dati bar malo samopouzdanja i podsjetiti ih koliko vride.
Pa, žene moje, evo sto dragi Bog kaze o nama
Kada je Bog stvorio ženu, došao je do šestog dana, radeći prekovremeno.
Jedan Anđeo je došao i upitao ga:
“Zašto trošiš tako puno vremena na nju?”
Bog odgovara:
“A jesi li ti vidio sve spefikacije, koje sam napravio da je formiram?"
Evo, vidi: Ona mora znati prati, ali ne smije biti od plastike, imati više od 200 pokretnih zglobova,a svi moraju imati mogućnost za zamjenu, i usput svaka dijeta mora funkcionirati, i još mora imati krilo za najmanje četvero djece… u isto vrijeme treba znati dati poljubac, izliječiti od jednog povrijeđenog koljena do slomljenog srca, i sve to mora raditi samo sa dvije ruke.”
Anđeo se začudio svim tim zahtjevima:
“Sa samo dvije ruke?….Nemoguće!“
I ovo je samo standardni model ?!
Pa će Bogu:
“To je puno posla za jedan dan…pričekaj sutra, pa je dovrši“.
"Ne želim to!", protestirao je Bog. "Tako sam blizu da dovršim ovo biće, meni toliko drago. Kad se razboli,sama će se izboriti za svoje ozdravljenje, i moći će raditi 18 sati dnevno."
Anđeo se približio i dotaknuo ženu.
“Bože, kako si je napravio taku meku?”
“Je, mekana je”, kaže Bog, "ali napravio sam je da ima i veliku snagu. Nećeš vjerovati što sve može učiniti i izdržati.”
“A može li misliti?" pita Anđeo.
Bog odgovara:
“Ne samo da može misliti, ona može i surađivati i dogovarati se."
Anđeo je ugledao nešto što mu je privuklo pažnju... pa dotakne ženino lice..
“Bože, izgleda da ovaj model ipak ima jedan propust. Rekao sam ti da previše stvari stavljaš na nju..."
“Nije to nikakav propust…to je jedna suza”, ispravi ga Bog.
“A zašto to, čemu služi?" upita Anđeo.
I Bog kaže:
“Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.”
Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela:
“Ti si genijalac, Bože. Na sve si mislio! Žena je sjajno biće!!”
To je istina!
Žena ima snagu, zato joj se čovjek divi. Ona podnosi teškoću, nosi tugu, ali zna za sreću, ljubav i svoje mišljenje.
Ona se smije, kad želi vrisnuti.
Žena pjeva, kada želi plakati. Plače kad je sretna i smješka se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje.
Ona je protiv nepravde.
Ne priznaje “ne” za odgovor, ako ima drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za svoju obitelj. Ona prati prijateljicu liječniku, zato što se ova boji.
I žena voli bez granica...
Ona plače od sreće kad joj djeca nešto novo u životu dožive, raduje se dobroti svojih prijatelja.
Sretna je kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje.
Njeno srce se lomi kada čuje za smrt neke drage osobe.
Tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kad nema više ništa za što bi se borila.
Žena zna da jedan poljubac i jedan zagrljaj može izliječiti slomljeno srce.
"ALI....", Bog će zabrinuto:
"IMA JEDNA GREŠKA KOD ŽENE...i ne znam kako da je ispravim...
ONA ZABORAVLJA KOLIKO VRIJEDI.
- 12:45 -
utorak, 05.05.2009.
Majčin dan
Evo nas u svibnju - prema staroj krscanskoj tradiciji mjesecu majke Marije. U nasoj se zupi taj dan, Majcin dan, slavi u nedjelju 10. 05., s tim da je program za majke i djecu nekad u popodnevnim satima, ali vam necu reci kad jer da ste slusali na misi, znali bi ma salim se, nisam ni ja sigurna, pa bolje pricekati nedjelju i mise do 12, pa saznati tocan sat, jer je i meni to izvitrilo iz glave
Uglavnom, tom prigodom, ja sam saaaaaaaaaaaatima trazila prigodan tekst i iz mnostva prigodnih izvukla jedan koji mi se bas nekako svidija.
Na vama je da ga procitate i razmisljate o njemu, a onda cu vas ispitivati kad se vidimo.
MAJČINIM STOPAMA
U našem domu u Costa Mesi u Kaliforniji vladala je strka. Ali u kući s desetero djece i još jednim na putu, svaki je dan uglavnom bio takav. Tog mi je dana bilo posebno teško obavljati svakodnevne poslove - a sve zbog jednog malog dječaka.
Len, koji je tada imao tri godine, pleo mi se oko nogu kamo god bih išla. Kad bih zastala da nešto učinim pa se okrenula, spotakla bih se o njega. Nekoliko puta sam mu predložila da se ide igrati. '' Nećeš se ići ljuljati?'' opet sam pokušala.
Ali on se samo bezazleno nasmiješio i rekao: ''Ne, majčice. Radije bih ostao ovdje s tobom.'' I nastavio je skakutati za mnom.
Nakon što sam mu već peti put stala na prste, izgubila sam strpljenje pa sam ustrajala na tome da se ode van igrati s drugom djecom. Kad sam ga pitala zašto se tako ponaša, pogledao me je svojim milim zelenim očima i kazao: '' Majčice, u vrtiću mi je odgojiteljica rekla da moram ići Isusovim stopama, ali ja ga ne vidim pa idem tvojim stopama.''
Digla sam Lena na ruke i čvrsto ga zagrlila. Suze ljubavi i poniznosti potekle su zajedno s molitvom koja se rađala u mom srcu - molitva zahvalnosti za jednostavno i predivno razmišljanje trogodišnjeg dječaka.
(Davida Dalton - Melem za kršćansku dušu)
- 19:27 -