Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
nedjelja, 29.03.2009.
Ima tragova koji putove preobrazuju u domove
Ima tragova koji putove preobrazuju u domove. Ugledaš li ih, tvoj korak postaje laganiji, hod opušteniji.
Nije čak nužno vidjeti ih. Dovoljno je znati da je netko čiju prisutnost osjećaš u duši, netko koga s ljubavlju pamtiš, tim putem prolazio.
I već te put ne dijeli od cilja kojemu si se uputio.
Ima tragova koji govore, koji, i bez tvoga znanja, razgovaraju s tvojom dušom. Njihova te rječitost krijepi, liječi ti rane na koje si pristao čim si se zaputio. Jer ne budu li tvoje noge izranjene, duša potresena, nisi upoznao svoj put. Nisi dotakao tragove za tebe ostavljene. Za tobom neće ostati tragovi koji bi, kada tome dode vrijeme, mogli udomiti nekoga tko za tobom ide.
Ima tragova koji su istodobno i put i dom. Ako se na putu kojim ideš zaustaviš, nisi ih razumio.
Oni svjedoče o hodu koji traje, o hodu povjerenom mnogima, znanima i neznanima.
O hodu koji valja nastaviti i samotan i obeshrabren i preko svake mjere iskušavan.
Jer on jača one koji su mu vjerni i nadahnjuje one koji za njima idu.
Ima tragova sazdanih od ljubavi. Sto su neugledniji, to su pouzdaniji. Oni umiju očuvati putove i za neslućena vremena i za ljude ranjena srca. Za ljude ljubavlju ranjena i obodrena srca. Svakome tragu sazdanom od ljubavi odazvat će se netko tko će svoj odraz prepoznati u njemu
I dodati mu duše.
I svjetlo se neće odijeliti od prašine na putu. Vatra u ognjištu ljudskoga doma neće utrnuti.
Ni ti nemoj uskratiti svoj korak.
24.03.(danas) u 21:00h svi mladi koji se pripremaju za primanja u framu Voštarnica imaju susret koji će voditi naša voditeljica formacije Jelena i fra Tomislav!
Vidimo se!!
Bvb
Dragi moji zaplješćite jer danas je jednoj našoj predivnoj prijateljici rođendan!!!!
Draga Glorija želimo ti sve najbolje što se nekome može poželjet....
puno ljubavi, sreće, zdravlja, smijeha, pjesme, molitve(posebno za nakane), blagoslova....
Želimo(čitaj:naređujemo ti) da nam ostaneš tako dobra i draga i u ovoj godini
Znaj da te puno volimo!!!
A danas uzivaj u i...
p.s. najbolja si urednica bloga na svitu:))
BTB
"Predajte uvijek svoje brige Bogu i nemojte brinuti"
"Imam savjet za one koji se boje budućnosti!
Sveta providnost je "božanstvena" u pravom smislu riječi!Ona ima svoje vlastite načine djelovanja, a glavni su joj aduti "Ljubav" i "Duhovitost". Providnost je puna iznenađenja i vrlo je domišljata, ali problem je u tome što su malobrojni oni koji znaju njezinu adresu, a još rjeđe oni koji se tu nastane. Da vam kažem u čemu je tajna? Nema ništa jednostavnije: ako je nikad niste sreli i ako bezbrižno živite svoj svakodnevni život, morate odmah napraviti oštar zaokret na mjestu na kojem se nalazite. Da, upravo tako. I već ste tu, njezina je kuća sasvim blizu. Ali pazite, upute treba slijediti doslovce….Izbjegavajte široku i vrlo prometnu "Aveniju navezanosti!". Nemojte krenuti ni "Bulevarom zgrtanja" koji je na prvi mah vrlo zavodljiv: trgovine su primamljive, ali prodaju samo antidepresive. Bježite od prenapučenog "Šetališta nepovjerenja" puno je otrovnih plinova. U pješačkoj zoni "Zabave i razbibrige" samo gubite vrijeme, to je slijepa ulica. No nipošto ne zalazite u cijelom svijetu poznatu "Aveniju zabrinutosti", jer to vodi u prljavu baruštinu. Ne, ni jedan od tih putova neće vas dovesti k Božanskoj providnosti jer je njezina ulica skromna izgleda (lako se može promašiti). To je ulica Povjerenja. Providnost tu stanuje u jednoj osobitoj kući, a na pločici na vratima piše: Predanje! To je tu! Osjećaj se kao kod svoje kuće: uđite….Kad ste jednom kod nje, doživjet ćete iznenađenje."
Sestra Emmanuela
Prije ili kasnije udarit ćeš glavom u odvratnu poprečnu gredu koja će tvoj život učiniti križem.
Razboliš se. Stradaš. Drag čovjek umire. Tvoje napredovanje u zvanju bude prekriženo.
Prevaren si, ostavljen na cjedilu od vlastitoga muža, od vlastite žene.
Drugi rade protiv tebe. Iscrpljen si. Ne možeš dalje.
Ova poprečna greda može zauzeti sve oblike i razmjere.
Ne gleda na titulu i položaj, na ime i stalež, ne gleda na debljinu tvoga novčanika ni na tvoje odnose ni na tvoj ugled kod ljudi.
Sretan si, sve se odvija divno.
A onda je odjednom tu, ta poprečna greda.
Može ti postati toliko neizdrživa da očajan poželiš jedino smrt.
Križ je realnost u svakome ljudskom životu.
Ali sve manje ljudi mu je doraslo. Više ga ne prihvaćaju i ne podnose njegov teret.
Ali ti nemaš drugoga izbora. Ili ćeš nositi svoj križ ili će te tvoj križ zgnječiti.
Ali moći ćeš ga nositi jedino ako naučiš shvaćati skriven smisao križa.
Križ te vraća natrag k istini o tebi, k pravoj mjeri ograničena, slaba, ranjiva, malena ljudskog djeteta.
Križ te može osloboditi stvari koje te hoće zgnječiti. On te može osloboditi tvoje osrednjosti.
On je kao antena preko koje možeš primiti od Boga vijest.
Ona te neće osloboditi tvoga trpljenja, ali te može osloboditi od neizdržive besmislenosti trpljenja i njegove neplodnosti.
Ti možeš opet biti čovjek. Ti sve vidiš drukčije i mnogo bolje očima koje su plakale.
Ni jedno blago niti vlast
nijedna suza niti čast
ne mogu platit cijenu
kaplje krvi Tvoje.
Ni Tvoje oči umorne,
ni mokro čelo, Isuse,
ni kucaj srca što je s
križa reklo svoje
Da nas ljubiš Ti vječnom ljubavlju
da s nama živiš tu, u Svetom plamenu!