Svake srijede u prostorijama zupe Srca Isusova - FRAMA!!!
i nesto novo...evo ovo vam je mail frame Vostarnica na koji mozete slati sve svoje komentare, prijedloge, pohvale i kritike..i ljubavna pisma nisu na odmet :-)
javite se
framavosta@gmail.com
za sve mlade koji se ne srame zivjeti evanđelje i koje ne zanima sto njihova ekipa misli drugacije. javite se!
Moram spomenuti ekipu sa zbora od koje nas je samo nekoliko ustvari u Frami, ali s kojom se nalazimo na molitvenoj zajednici svaki tjedan, na zboru svaku subotu, i naravno skoro svaki petak vani!
( najluđa smo ekipa vani! )
Glorija " Debela " - ah, što reći o Gloriji... Pa za početak to da nadimak nema veze s njom, to je interna fora..! Glorija je u biti poveznica nas sviju, mogu reći da nas drži na okupu. A srce moje!
Kate - a Kate je stvarno priča za sebe! Ona je osoba čijih bih nekoliko osobina ja rado prisvojila. Upravo je prekrasno skromna, to se stvarno ne susreće svaki dan. Ali kad izvali, onda izvali...
Jelena - ah... Jelena.. cura iz Čakovca, e, nemreš verovat da bi tak lepa cura bila tak pesimistična, a kad je v danima agresive bolje da bežite svi v vreće! Ma legenda!
Ivana - da nema Ivane, naš bi zbor apsolutno propa, jer bismo bez gitare spali na časnine virtuozne izvedbe na sintisajzeru. Ide nam ća u Split još malo, a što ćemo onda, nemam pojma...
Marijana - Mene podsjeća na Kramera. Ima problema s ravnotežom i stalno pada, na pamet joj padaju bosanski pjesmuljci, i sve je začinjeno sa smišnom facom i čupom kraće ricave crvene kose na glavi!
Rene - Rene plijeni pozornost svojim dreadlocksima; nije joj lako kad je čupaju. Super svira gitaru i u procesu sam nagovaranja da preuzme kad Ivana ode u Split. Vrlo posebno djevojče, umjetnik.
Ana Zubčić - a Ana je opet priča za sebe, ponekad se pojavi, ponekad ne.. Ima stalni posa odgajanja diteta, majko mila, a ona cila zbunjena, ne znas ko je veće dite, dite - ili ona! A tek ljubavni problemi...:)
Marija i Ante - naši mali svirači sa Sali, brat i sestra - čisti talenti za to što sviraju - violinu i klarinet. Naravno, Bože moj, ne bi bili u našoj ekipi da povremeno i oni malo ne skrenu!
Luce i Marija - dvije nerazdvojne prijateljice koje nas uvijek na misi počaste čitanjem. Iako nisu više u zboru, naše su! I odlučile su se priključiti Frami, jeeeee! Luce, čeka te posa blagajnika... Mare, drži se!
Lana - iako ni ona nije u zboru, a stvarno bi joj bio red da počne dolaziti, moram je spomenuti kao člana ekipe. Malo slatko istarsko stvorenje od metar i nešto, ali bitna je veličina, ne visina! :)
Mikey - a sebe san zaboravila skoro, a i nema se puno toga za napisat.. Crtam stripove inače, mene je dopalo da nam napravim zastavu za trsat, uh... Obožavam Gibu i U2, to moran napisat! pozz!
I još: Iva, Josipa, Marija, Martina, Donat, Anđela, Ivan, Miho....
Marija i Ante, jos fali Iva, ali pomalo...
Mikela, Ana,casna Luce i Mare plava...ma vidi ih...divota......kako su nam ovo bili lipi dani...
Informacijice
Adresa župe: Voštarnica, Obala kneza Branimira ne znam koji broj, u biti to nije Vošta ali nas većina živi na Vošti pa onda....
Početni članovi: Kate, Jelena, Lana, Marija B., Josipa, Mare, Luce, Inge, Marija, Marijana, Rene i Mikey ( valjda je to sigurno )
MOLITVA SV. FRANJE
Gospodine,
neka žarka i slatka ljubav prema tvojoj ljubavi,
očisti um moj od svega što je pod nebom,
da mognem umrijeti iz ljubavi prema tvojoj ljubavi
jer si se ti udostojao umrijeti
iz ljubavi prema mojoj ljubavi.
Znam ko bi reka:necu suze i po dobru pamti me..
Kada jednom ovom zafalin se tilu
Šta je cili život snilo kraj tebe
Pusti neka ova pisma otme bol
I polako razdili me od tebe
Kad me jednom noć ne isprati u zoru
Kad me tvoji poljupci ne probude
Pusti jugu neka prospe me po moru
Neću suze i po dobru pamti me
Susret mladih u Puli 2006.....savrseno...
Rovinj 2006. s fra Veselkom
a Boze...
Ako prva umrem ja
Nek' ti tuga nebo ne prekriva.
Tugujući budi hrabra, a ipak skromna.
Nastala je promjena, ali nisi napuštena.
Jer kao što je smrt dio života,
I mrtvi žive zauvijek u živima.
I sva bogatstva prikupljena na našem putovanju,
Zajednički trenuci, tajne istražene,
Smjerno gomilane intimnosti sačuvane,
Ono zbog čega smo se smijale, ridale ili pjevale,
Radost zbog suncem obasjanog snijega ili prvog daška proljeća,
Jezik dodira i pogleda bez riječi,
Jedna drugu poznavati,
Davati i uzimati,
To nije cvijet koji će izbljediti,
Niti drvo koje će se srušiti i izmrviti,
Nije niti stijena,
Jer čak ni stijena se vjetru i kiši oduprijeti ne može
I strašni se planinski vrhunci s vremenom u prah pretvore.
Što bijasmo, i sad smo.
Što imasmo, još imamo.
Zajednička prošlost prisutna vječno.
Stoga kad šetaš šumom gdje nekoć smo šetale zajedno
I uzalud pogledom na obali tražiš moju sjenu,
Ili zastaneš na brežuljku gdje uvijek bismo zastale da se zagledaš u daljinu
I ugledavši nešto, iz navike ruku moju potražiš,
Ne našavši je, tugu kako te obuzima osjetiš,
Miruj.
Sklopi oči.
Diši.
Osluhni moje korake u svome srcu.
Jer otišla nisam, samo sad u tebi hodam.
ponedjeljak, 29.12.2008.
Da Isus dođe danas...
Bi li se presvukao prije nego Ga pustiš unutra?
Ili bi sakrio neke časopise i postavio Bibliju na njihovo mjesto?
Bi li sklonio svoju svjetovnu glazbu, a izvadio pjesmaricu?
Bi li mu mogao dopustiti da uđe odmah ili bi ga zavlačio naokolo?
Razmišljam … kada bi Spasitelj bio s tobom dan-dva,
bi li ti nastavio raditi stvari koje redovito radiš?
Bi li nastavio govoriti ono što uvijek govoriš?
Bi li se tvoj život nastavio kao što živiš svih drugih dana?
Bi li poveo Isusa sa sobom svugdje gdje ideš?
Ili bi možda promijenio svoje planove tih dana?
Bi li ti bilo drago upoznati ga sa svim svojim prijateljima?
Ili bi se ponadao da neki neće navraćati dok On ne završi posjet?
Bi li ti bilo drago da On ostane s tobom za stalno?
Ili bi odahnuo kada konačno ode?
Možda bi bilo zanimljivo znati što bi ti stvarno radio,
da Isus dođe kao osoba biti neko vrijeme s tobom ...
Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću ja stanovati na jednoj od njih, pošto ću se ja smijati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje se znaju smijati! On se i dalje smijao. A kada se utješiš (čovjek se uvijek utješi), biti će ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostat ćeš mi uvijek prijatelj. Poželjeti ćeš da se smiješ sa mnom. Otvorit ćeš ponekad prozor, onako, iz zadovoljstva... I tvoji prijatelji bit će iznenađeni kad te vide da se smiješ gledajući u nebo. A ti ćeš im tada reći: »Da, zvijezde me uvijek zasmijavaju!« A oni će pomisliti da si lud. Ala sam ti podvalio... On se i dalje smijao. To će biti kao da sam ti dao, umjesto zvijezda, šaku praporaca koji se znaju smijati... On se još smijao....
(Mali princ)
Daj mi dovoljno mašte da u pravom trenutku, na pravu adresu uputim paketić dobrote uz popratno pismo ili bez njega.
Stvori od mene čovjeka koji će brazdati duboko poput broda, kako bi dotakao i one koji su "ispod".
Oslobodi me straha da propuštam život. Ne daj mi ono što želim, već ono što mi treba.
Nauči me umijeću malih koraka.
Dragi naši framaši, župljani i svi oni koji vjerno prate ovaj blog te svi oni koji su nam podrška na našem putu, za sve vas lijepa vijest: JUČER JE OSAM HRABRIH DALO SVOJA PRVA OBEĆANJA!!!! Meni osobno, jedan od najljepših dana u životu! Obećanja smo dali prilikom sv. Mise za mlade u 12 sati! Prisustvovalo je mnogo mladih framaša iz različitih gradova, naši roditelji i prijatelji, te naši župljani! Naš marljivi zbor i orkestar je uveličao ovo slavlje svojim predivnim pjevanjem i sviranjem dok su se suze spuštale niz mnoga lica vjernika! Nemogu ne pohvaliti propovijed našeh novog nam duhovnog asistenta - VELIKA VAM HVALA FRA TOME NA SVEMU!!! Naravno veliko hvala i nešem župniku koji nam je sve ovo omogućio, te fra Milanu!! Zahvaljujemo i našoj časni Koroni koja se pobrinula za sve naše želučiće, koji su krulili već na početku Mise, što od gladi što od nikad većeg uzbuđenja, te naravno našoj velikoj legendi časni Luci!!! Veliko hvala našem Lovri i svima vama koji ste svojim dolaskom umnožili ovo veselje!!!
Veliko hvala Lenkićima i Buturićima!! Lipo je znati da imamo toliku podršku od starijih!!!!
Što reći....Sve vas lipi moji molim da molite za ove duše, da ih prati Božji blagoslov, da budu što jesu, da svojom pojavom, izrazom lica, dobrim djelima šalju poruku da su djeca Božja te na taj način svjedoče i budu primjer malđima, zalutalima, samima, tužnima!! Jer naša najveća radost je biti u najsigurnijem zagrljaju, zagrljaju našeg nam najvjernijeg prijatelja i brata ISUSA!!!!
Eto dragi naši budite ponosni....i MOLITE.....
Mozda je malo prerano za ovo ali nek se zna!!!! (da imate vrimena razmisliti, pripremiti se, odluciti)
Dana 14. prosinca godine Gospodnje 2008. u 12.00 u župi Presvetog Srca Isusova u Zadru, Frama Voštarnica (osam hrabrih Franjinih "marsovaca") dat će svoja dugoiščekivana prva obećanja!!!
Molimo Vas da nas podržite i uveličate ovo slavlje svojim dolaskom a napose molitvama!!!
Ne mozemo ne spomenuti i sve ono sto je ukljuceno nakon samog slavlja! svi u jedan glas: hrana, pice, pisma, ples, zabava itd.
Oprostiti ili ne,pitanje je sad?
Znati/moći opraštati
ili ne znati/ne moći opraštati
jest ono što me čini više
ili manje čovjekom.
Koliko puta moram oprostiti
bratu/sestri da bih bio O.K.,cool,
i Tvoj učenik kakvim me Ti želiš,Isuse?
Koliko puta?
Pet?
Sedam?
Deset?
Ne,da bih mogao uistinu biti Tvoj glas
i slijedi ono što si Ti činio,
moram opraštati bez broja,
uvijek!
Što?Uvijek?
Pa,to je...
...ne,nije nemoguće,
koliko god izgledalo
ludo i naivno!
Kada opraštam,moram imati na pameti
da sam i ja čovjek,
da i ja znam pogriješiti
i prema Tebi
i prema bližnjemu,
da i ja trebam oproštenje!
Lijepo je primiti oproštenje,
ali još je ljepše oproštenje
drugome dati!
"Adventske zornice imaju neku posebnu draž. Jedni kažu da jedva čekaju da pođu na tu ranu jutarnju euharistiju, da se tamo raspjevaju i da se u ranu zoru nekako duhovno osvježeni vraćaju kući. Drugi pak kažu da im je teško misliti na te dane, jer bi htjeli svaki dan prisustvovati zornicama, a ipak je teško rano ustajati svaki dan. Vjernici u gradu često ne znaju što zornice znače. Oni rano ustaju, nose djecu u vrtić, odlaze na posao, i tko da još misli na svoju religioznu dimenziju u rano jutro..."(T.Ivančić)
Dragi moji ljudovi, evo prošlo je već par dana od početka zornica.
Najveći dio ekipe s frame svako jutro sastaje se u crkvi Presvetog Srca Isusova na Voštarnici, gdje dan počinjemo sa jutarnjom misom u 6:00h!
Naša časna Luce svako nas jutro uveseljava novim/starim pjesmama, zbor neumorno pjeva, a i mi im pokušavamo našim promuklim glasovima u ranim jutarnjim satima koliko možemo pomoći...sve u svemu iako se nije lako probuditi, sve muke prođu kad svi zajedno u prepunoj crkvi slavimo svetu misu....među ljudima se osjeća neko posebno zajedništvo....a nakon mise naša časna Korona pripremi nam kavicu i doručak, pa se nastavimo družiti u prostorijama Župe....stvarno nam je super....a to nam je i dobar uvod za obećanja koja ćemo uskoro imati....
veliki pozdrav i vidimo se ujutro u "Srca"....
bvb
...kako su nam ovo bili lipi dani...
Nemogu ne pohvaliti propovijed našeh novog nam duhovnog asistenta - VELIKA VAM HVALA FRA TOME NA SVEMU!!! 
Naravno veliko hvala i nešem župniku koji nam je sve ovo omogućio, te fra Milanu!! Zahvaljujemo i našoj časni Koroni koja se pobrinula za sve naše želučiće, 
koji su krulili već na početku Mise, što od gladi što od nikad većeg uzbuđenja, te naravno našoj velikoj legendi časni Luci!!! Veliko hvala našem Lovri i svima vama koji ste svojim dolaskom umnožili ovo veselje!!! 
