FRAMA TRSAT

Sve je započelo u rujnu 1993. godine kada je na inicijativu pokojnog fra Berislava Đurića na Trsatu pokrenuta Franjevačka mladež - Frama. Vođena Božjom providnošću uz puno ljubavi ovog franjevca, počeli su se okupljati prvi mladi koji su željeli slijediti Krista po primjeru sv. Franje. Do danas je oko 300 njih prošlo kroz ovo bratstvo, koje je mnogima promijenilo živote i usmjerilo ih na pravi put. Stoga ćemo 17. i 18. listopada obilježiti 15 godina postojanja Frame na Trsatu.

17. listopada-petak
Proslava započinje u petak kada će u prijepodnevnim satima na Korzu framaši prikupljati namirnice za siromašne obitelji povodom međunarodnog dana borbe protiv siromaštva. Od 9 do 12 sati na štandu kod Radio Rijeke framaši će prikupljati hranu i kućne potrepštine za 10-ak siromašnih obitelji koje redovito mjesečno posjećujemo. Na ovaj način želimo uključiti i ostale građane u pomoć najpotrebnijima. Svaki kilogram brašna ili šećera, litra ulja ili mlijeka je dobrodošla za one koji si i najosnovnije namirnice ne mogu priuštiti.
Proslava se nastavlja u večernjim satima na Trsatu, kada će u Svetištu Majke Božje Trsatske s početkom u 18.30 sati, bivši duhovni asistenti Frame Trsat u nazočnosti svih onih koji su dosad bili dio naše Frame, predvoditi svečanu svetu misu. Nakon toga, u 19.30 sati, u Auli pape Ivana Pavla II. bit će održana javna tribina "Crkvi i mladi".

18. listopada-subota
Subotnji program proslave započinje u 19.30 sati kada će se u Auli održati prigodni program u sklopu kojeg će premijerno biti prikazan polusatni dokumentarni film "Frama Trsat 1993. - 2008." Nakon toga, svi će posjetitelji moći razgledati postavljenu izložbu o povijesti i djelovanju Frame Trsat.

Stoga,
na proslavu 15. godišnjice naše Frame pozivamo sve građane, osobito mlade osnovnoškolce, srednjoškolce, studente i radničku mladež, zajedno s njihovim roditeljima, učiteljima i vjeroučiteljima, te sve zajednice Frame u Rijeci i šire:

Pridružite nam se na proslavi!

Istina je da je prošlo već tjedan dana od našeg posjeta Zagrebu, ali bi bio red da svi pročitaju jedan iscrpan izvještaj o tom posjetu. Nakon dugih, dugih, dugih dogovaranja krenuli su Trsaćani (hehe) u Zagreb jer su bili pozvani na Obećanja na Sigetu. 50% njih krenulo je busom, a druga polovica vlakom u subotu 4.10.2008. (Blagdan Svetog Franje) oko 11h. Prije samog polaska jeli su domaću kobasicu kečapom i kruhom u Indexu. Tako da su najedeni i sretni krenuli na put. Ovi koji su išli busom stigli su, naravno, sat vremena prije, pa su odlučili posjetiti Kaptol. Tamo su pozdravili prošle generacije novaka, a s fra Bubijem prošetali su malo po Zagrebu i otišli do kafane…i tada su se našli sa ostalim Trsaćanima. Na putu do Kaptola našli su se s Mladenom koji im je donio gitaru. Ta je gitara, hvala Bogu, nakon godine dana, napokon popravljena i sređena! S gitarom otišli su natrag do Kaptola, ponovno se pozdravili s fratrima i našavši se s Picekom i Tomislavom otišli do Jelačićevog trga naći se s Lukom. Busom su svi zajedno krenuli prema Sigetu gdje su proslavili Svetu Misu i blagdan Svetog Franje. Nakon mise slijedilo je druženje sa sigetskim framašima. Podijeljeni u grupe, natjecali su se u kvizu o Svetom Franji, asocijacijama i pictionaryju. Bilo im je luuudoo!!!! Dan je bio pri kraju pa su Trsaćani i nekoliko Sigećana odlučili malo prošetati i skoknuti do «City centra» i njihovog Cinestara….

Nakon kratke noći, ponovno su se svi okupili oko 10-11 h na Obećanjima. Došli su i mnogi drugi framaši, a pojavilo se još nekoliko Trsaćna. Bilo je mac ljudi, čak 40 obećanika i uzbuđenje je bilo na vrhuncu! Nakon odlične propovijedi fra Krište slijedio je obred obećanja koji su pjesmom pratili framaši s gitarom i tamburicom. Inače je na misi pjevao jedan super zbor, ali su obred obećanja, prinos darova i kraj mise animirali framaši. Koja atmosfera!!!!!

I nakon mise slijedilo je ono najočekivanije-HRANA!!!! Trsaćani se nisu micali od stolova, samo su jeli i jeli i jeli dok ih nisu potjerali do dvorane. E, u dvorani, Sigećani su izveli stvarno odličan i skeč i još bolju predstavu. Super su se pripremili i potrudili-svaka im čast!!! Smijeha nikako nije falilo! Nakon te predstave slijedile su pjesme i Trsaćani su se čak popeli na pozornicu i izveli Jejeje i Ištite i dat će vam se s pokretima! Ma divno!!!!

I tako nakon te zabave i obećanja, druženja i upoznavanja, Trsaćani su krenulu prema Avenue Mallu, ups City Centru, malo u shopping zajedno s fra Ljubom i već je bilo vrijeme rastanka. Jedni su se vratili autom, drugi vlakom… a ona polovica koja je došla busom prošetala je Zagrebom u pratnji Tonke. Još su jedanput pozdravili fra Bubija i krenuli prema kolodvoru… ah, kako je taj vikend brzo prošao!!!!!!!!!

Al vidimo se mi svi opet i to brzo! Ipak ste svi pozvani na naša Obećanja 29.11. …!

BVB!
Sandra

Na današnji dan se prisjećamo preminuća sv. Franje. Kako bismo mogli lakše pratiti obred preminuća koji se na današnji dan održava u svim franjevačkim crkvama prisjetimo se Franjinih posljednjih dana na zemlji.

     Nakon Franjine stigmatizacije zdravlje mu se počelo drastično pogoršavati i uz to mu je vid oslabio. Kad mu je tijelo dovoljno ojačalo da može podnjeti putovanje uputio se u Fonte Colombo gdje ga je očekivala operacija očiju. Operacija se sastojala od spaljivanja sljepoočnica užarenim željezom. Franju nije bilo strah i prije same operacije je blagoslovio oganj kako bi mu bio milostiv te da ne bude toliko jak da ga ne može podnjeti. Kad je operacija završila Franjo je izjavio da nije ništa osjetio.
     No ta operacija, kao i sva druga liječenja, je bila od male koristi. No Franju to nije zabrinjavalo. On je svoju smrt prihvatio kao sastavni dio života i znao je da će kad tad doći i da je neizbježna, ali nije zbog toga bio nesretan već naprotiv! Bio je sretan jer je konačno došlo vrijeme da pođe u susret svojem i našem nebeskom Ocu. O njegovom prihvaćanju smrti govori i razgovor koji je imao sa jednim doktorom. Franjo ga je upitao što misli o njegovoj bolesti. Liječnik mu je, zabrinut zbog njegove reakcije rekao: "Po milosti Božjoj će ti biti dobro." Na to mu je Franjo rekao: "Ne boj se, jer po Božjoj milosti nisam strašljivac da bih se bojao smrti. Po Gospodinovu milosrđu i po njegovoj milosti sam tako združen i sjedinjen sa svojim Gospodinom da mi je svejedno. Reci mi: da li ću još poživjeti ili ću umrijeti." Liječnik mu je nato otvoreno rekao: "Prema našem liječničkom znanju i mišljenju tvoja je bolest neizlječiva pa ćeš krajem rujna ili početkom listopada umrijeti." Kako je Franjo bolestan ležao u krevetu s najvećom je pobožnošću i poštovanjem prema Gospodinu ispružio je ruke i uskliknuo: "Dobro mi došla sestrice smrti!"
     Kada mu se približila smrt Franjo je izrazio želju da umre u Porcijunkuli jer je htio svoj životni put završiti tamo gdje je i velikim djelom započeo. Nije ga bilo strah smrti i spremno ju je prihvatio. Budući da je već jako oslabio braća su ga na nosilima donjela u Porcijunkulu. Kada su tamo stigli Franjo ih je sve još jednom utješio, ohrabrio i blagoslovio. Zatim ih je zamolio da mu skinu habit te ga golog polože na zemlju kako bi smrt dočekao bez da išta posjeduje. Braća su to učinila no tamošnji gvardijan mu se smilovao i posudio mu svoj habit kojega je Franjo s radošću prihvatio jer je na taj način uistinu uspio cijeli život živjeti bez da išta posjeduje tj. uspio je živjeti potpuno siromaštvo. Onda je rekao braći: "Ja sam svoje učinio, a što treba da vi učinite, neka vas o tome pouči Krist. Počnimo, braćo, služiti Gospodinu, jer smo do sada malo učinili." Na smrtnom času Franjo je sa prisutnom braćom htio proslaviti misu te je rekao da mu se donese kruh kojeg je potom blagoslovio i prelomio te svakome pružio komadić da pojede. Zatim je rekao da se otvori Evanđelje po Ivanu i pročita dio o posljednjoj večeri. Potom je zamolio da ga se opet svuče kako bi mogao s ovoga svijeta otići bez da ostavlja išta za sobom. Ležeći na zemlji zapjevao je 142. psalam a ruke je uzdignuo prema nebu kako bi mogao slobodno i bez ikakve smetnje poći u susret s Bogom.
     Tako je uvečer 3. listopada 1226. godine smrt dočekao pjevajući.

Eto već dugo nismo imali novi post pa stoga da se malo podsjetimo kako je 27.9. izgledao naš već tradicionalni susret "3 čvorića" kojeg imamo svake godine prije obećanja i duhovne obnove.
Pa ajmo prvo početi od toga što su u biti ta 3 čvorića? To su čvorići koji se nalaze na kordi koju nose fratri i predstavljaju zavjet siromaštva, čistoće i poslušnosti. Naravno mi Framaši ne dajemo zavjete ali oni nama i svim ostalim franjevcima predstavljaju izvor nadahnuća za produbljivanje vlastitog franjevaštva i aktivnije življenje vlastitog kršćanstva.
A sad ajmo na susret! On se već tradicionalno održava prije obećanja i duhovne obnove u sklopu formacije pred obećanja i ove godine je opet bio na razini Frama grada Rijeke. Sastali smo se oko 10h i za razliku od prošle godine gdje su prisustvovali samo oni Framaši koji će tek po prvi put davati obećanja ove godine su im se priključili i Framaši s Trsata koji već aktivno žive svoja obećanja. Tome smo pristupili jer smo htjeli da u sklopu susreta budući prvoobećanici dobiju priliku čuti izravno od sadašnjih obećanika kako je to živjeti obećanja, a isto tako smo htjeli da se sadašnji obećanici prisjete žara koji je gorio u njima kada su davali svoja prva obećanja i koji ih je pratio u življenju istih. Susret smo započeli molitvom jutarnje kako bi se produhovili i bili spremni i otvoreni svemu što nam slijedi. Svakom čvoriću smo pristupili na isti način. Prvo smo se svi zajedno zapitali što bi svaki od njih mogao predstavljati a onda smo pristupili samostalnom radu i osobnom preispitivanju kako bi svi osobno vidjeli koliko se dobro sjećamo i koliko dobro povezujemo sve što smo do sada naučili u Framaškom novicijatu te koliko smo toga u biti u svakodnevnom životu svjesni. Nakon toga smo napravili osvrt na naš samostalan rad, podijelili se u četiri grupe i dali smjernice za rad po grupama te pristupili istome. Cilj rada po grupama je bio razmjena iskustava i razmišljanja o svakom čvoriću i bio je popračen poticajnim pitanjima. Po završetku rada po grupama opet smo se svi zajedno okupili kako bi razjasnili bilo kakve preostale nejasnoće iz samostalnog rada i rada po grupama, odgovorili na znatiželjna pitanja te dali konačan zaključak o tom čvoriću.
Tako smo za siromaštvo zaključili da se radi o pojednostavljivanju naših materijalnih potreba (npr. ako imam iste 3 majice i dođe nova modna kolekcija jesen/zima nije baš da si trebam kupiti još jednu istu majicu) ali ponajprije o siromaštvu duha što znači da ne budemo podložni vlastitom egu. Za čistoću smo zaključili da (osim što se radi o tjelesnoj čistoći ) se odnosi na čistoću duše i to u odnosu prema Bogu, prema drugim ljudima ali i prema nama samima. Uz to smo se i prisjetili da ukoliko nam se dogodi da nam se duša zaprlja da ju uvijek možemo ponovno očistiti sakramentom svete ispovijedi. Za poslušnost smo zaključili da se odnosi ponajprije na poslušnost Bogu a potom i svim ostalim osobama crkvene hijerarhije a nužna je jer iskazuje našu vjeru, poštovanje prema Bogu koji nas je stvorio te spremnost za prihvaćaje Evanđelja u svakodnevnom životu. Isto tako smo zaključili da je važna i poslušnost u svakodnevnom životu (roditeljima, učiteljima, profesorima, šefovima,...) i da ju ne bi smjeli dovoditi u pitanje osim ako se radi o slučaju koji bio se kosio s našom primarnom poslušnosti tj. poslušnosti Bogu.
Susret smo zaključili s par osnovnih smjernica za čim uspješnije življenje naših obećanja koja ćemo uskoro dati. Prvi je da obećanja naravno nisu zavjeti već prisjećanje na naša krsna obećanja koja su za nas dali naši roditelji i kumovi jer smo mi tada bili još mali. No bez obzira što nemaju toliku težinu koliku imaju zavjeti to ne znači da su obećanja bez veze već imaju svoju težinu (ipak ih ne dajemo bilo kome, već Bogu! ) koja je prikladna nama mladima utoliko što ih dajemo na godinu dana. Davanjem obećanja postajemo punopravni i odgovorni članovi Frame i javno iskazujemo da smo spremni prelaziti iz molitve u djelo tj. iz Evanđelja u djelo. To se ponekad zna činiti teškim ali sama činjenica da smo obećanja uopće dali nam kazuje da smo bili uspješni u dosadašnjem aktivnom življenju naše vjere na Frami i u društvu. Upravo zato je naše mjesno vijeće stalo uz nas u znak potpore te sada samo moramo uporno tako dalje nastaviti. Naglasak je na nastaviti jer obećanja nisu kraj već početak našeg svjesnog življenja naše vjere. A ukoliko ikada u svojim nastojanjima skrenemo s puta ili padnemo (a to sve će se nažalost događati jer kao ljudi nismo stvoreni savršeni ) bitno je da budemo svjesni da se sakramentom svete ispovijedi UVIJEK možemo vratiti na pravi put i nastaviti tamo gdje smo stali. Zadnji bitni zaključak je da kao Framaši mi ne nasljedujemo sv. Franju! Da se to dogodi Franjo bi se na nas jako naljutio jer sjetimo se da on nikada nije htio da on bude u centru pažnje. Mi nasljedujemo Isusa Krista! Po primjeru sv. Franje i sv. Klare.
Nakon tih veoma bitnih zaključaka smo poslušali tekst obećanja koji bi nam nakon ovoga susreta i svih zaključaka trebao biti u potpunosti jasan (nema smisla da dajemo obećanja ako ih ne razumijemo ). A za sve koji su znatiželjni ili se žele prisjetiti kako ide tekst obećanja on glasi:
Nakon toga smo po zadnji put provjerili da li postoji još koja nejasnoća no nije ih bilo. Dakle ili je predavanje u potpunosti uspjelo ili je sve prisutne pokosio spoj umora i gladi jer je susret ipak trajao 4h a ne predviđana 3h. Za sam kraj smo izmolili molitvu Franjevačke mladeži jer sve što činimo započinje i završava s Bogom.