FRAMA TRSAT
28.08.2007., utorak
SVE OVISISve ovisi o tome u čijim je rukama košarkaška lopta: U mojim rukama vrijedi 200 kuna. U rukama Tonija Kukoča vrijedi 2 milijuna dolara. Sve ovisi o tome u čijim je rukama teniski reket: U mojim rukama vrijedi 500 kuna. U rukama Gorana Ivaniševića vrijedi milijun kuna. Sve ovisi o tome u čijim je rukama štap: U mojim rukama može odagnati psa. U Mojsijevim rukama može razdvojiti more. Sve ovisi o tome u čijim su rukama dvije ribe i pet malih kruhova: U mojim rukama samo je pet mršavih sendviča. U Isusovim rukama mogu nahraniti pet tisuća ljudi. Sve ovisi o tome u čijim su rukama čavli: U mojim rukama mogu poslužiti da napravim kućicu za ptice. U Isusovim rukama mogu spasiti cijeli grešni svijet. Sve ovisi o tome u čijim je rukama… Vidiš, sve ovisi o tome u čijim se rukama nešto nalazi. Zato stavi sve svoje brige, svoje strahove, svoje nade, svoje snove, svoju obitelj, svoj posao, svoju ulogu, svoje naviještanje Radosne vijesti, sveg sebe u RUKE Isusa Spasitelja svijeta, jednog Učitelja, jer… Sve ovisi o tome u čijim si RUKAMA!   |
07.08.2007., utorak
XIV. Franjevački hod- HOD ZA DAR OPROSTA27.srpnja-05.kolovoza 2007. Runovići-Sinj-Trsat-Assisi Kako je to bilo slijedi S A D: 27.srpnja. 1.DAN I napokon je osvanuo taj dan-dan odlaska na Marš !!!Okupili smo se na Trsatu pred crkvom u 7 ujutro gdje je započela sveta misa prije puta. I kao što je svećenik rekao mi smo krenuli u Vukovar!!Hehehe...Malo se zabunio,al oprostili smo mu, ipak je bilo tek 7 ujutro. Nakon što smo se smjestili u bus, krenuli smo put Dalmacije, točnije u Runoviće. Uz pjesme i zezanje, ali i spavanje, vrijeme nam je brzo prošlo i stigli smo do cilja, gdje su nas srdaćno dočekali domaćini. Na glavnom trgu u Runovićima smo pjevali, plesali ( Otac Abraham...), glumili (Imaš kunu..),jeli fine hamburgere (njami) i nakon svega toga slijedila je i molitva.I kad je već mrak bio duboko pao, mi smo napokon krenuli na spavanje. Spavali smo u osnovnoj školi, cure u dvorani, a dečki po učionicama. Ne ću navoditi tko je koliko spavao, jer uz šuškanje, hrkanje, smijeh i puhanje luftića, sumnjam da se je itko uspio naspavati. 28.srpnja 2.DAN 5 i 45. Sat na mobitelu zvoni,al ga nitko ne čuje,nego nakon nekih 10 min sam ga ugasila. Svi pospani i umorni , krenuli smo hodati..Korak po korak mi idemo....A odredište nam je bio Imotski. Kroz brda i doline, po kamenjaru, šumi, koračali smo mi, sve dok nismo stigli do cilja. U Imotski. Mogu vam reći da se tamo jako lijepo živi. Samo se voze Mercedesi..Lijepo je njima. Smjestili smo se u školi, također po učionicama i krenuli na ručak – u hotel!!! Da!!! Njami, fina hrana bila (možda malo ljuta...al bili smo jako gladni) , prefino je bilo...I nakon toga smo se malo išli odmoriti. Nogu su bile pune žuljeva već prvi dan. A tek glasovi. Svi smo bili promukli od slinog pjevanja tokom hoda i prepiranja koji su filmovi i crtići bolji. Popodne je slijedio rad po grupama u kojima je tema bila: Tko si ti? Jako puno se dalo raspravljati o tome, i jako su bila različita mišljena, ali svaki je bio poseban na svoj način. Mogu reći da mi je taj rad po grupama bio najbolji dio Marša jer sam tako upoznala nove ljude, njihova razmišljanja. I nakon toga, slijedila je večera.Tako finu lubenicu smo jeli...Njami...Nastavili smo naše druženje igrajući magarca u dvorani, dok su nas komarci jeli (za sve je kriv Anđelić koji nam je dao nešto «protiv» komaraca, a oni su nas tako izgrizli). I tako u kasnim noćnim satima smo išli spavati. 29.srpnja 3.DAN Buđenje u 4 i pol. Svaki dan sve ranije i ranije. Spremanje torbe, doručak. I put pod noge. Krenuli mi prema Lovreću. I nismo ni krenuli , već smo zalutali. Pa smo išli nekim kozjim putem, šumom i došli smo do Zelene katedrale gdje smo imali jutarnju molitvu. Pomolivši se, opet korak po korak uz brdo do cilja. Mislim da je taj dan bilo najgore za hodati. Same uzbrdice. Glavno da su svi igovorili kako još ima samo malo brda i onda da se spuštamo.Ne...Nikad kraja tome, i još je sunce opalilo u onaj novi asfalt, iz kojeg je para već počela ić. Jedva smo dočekali da dođemo do crkve u Lovreću da sjednemo. I nakon opširne mise i crkvenih oglasa i obavjesti napokon smo išli na ručak. Finiji gulaš ja nisam jela kao tada. Izvrsno. I opet na odmaranje nakon toga, i zatim rad po grupama. Tema nam je bila : Koraci slobode. Također smo imali jako puno za raspravljati o tome i cijela grupa je bila aktivna u razgovoru. Nakon toga je slijedila molitva i večera koja je bila preobilna i izvrsna. Uslijedio je i slavni turnir, čak smo i klape slušali prije spavanja. I puni lijepih doživljaja i žuljeva krenuli smo spavati. 30.srpnja 4.DAN Buđenje u ranim jutarnjim satima, doručak i odlazak na put. Opet smo pjevali, iako je to više zvučalo na mutiranje jer stvarno nismo više glasa imali. Imali smo pola sata šutnje na putu do Otoka. I tako, okolo naokolo, opet kroz brda i doline, pijući vodu, jedući šljive i jabuke stigli smo. Dočekao nas je ručak- slavna paštašuta. Zatim kolači, voće, razni sokovi i Cole koje je više bilo po meni nego u mojoj čaši, al nema veze, smotana Petrica je sve lijepo počistila za sobom. Hehe. Igrali smo graničara po hodniku, gdje su neki dobili takvu plavicu, kao npr. ja. Mi, cure smo bile smještene u dvorani,a dečki po učionicama. Popodne smo opet imali rad po grupama,a tema je bila: Sloboda na kušnji. I raspravljajući o tome, morali smo na kraju smisliti prezentaciju svake grupe tj.neki skeč, jer smo navečer imali predstavljanja. Svaka je grupa na šaljivi način pokušala predočiti svoj rad tokom ovih dana i jako su bili inovativni i zanimljivi, pogotovo moja grupa koja je svoj rep izvodila čak 3 puta! (jer su neki zaboravili tekst). Zatim je slijedila večera, fra Ante je naručio pizze od kojih smo se tako najeli.I nitko nije sigurno ostao gladan. I došlo vrijeme da se ide spavati nakon što nam je fra Tomo pokupio sve lopte za igranje. 31.srpnja 5. DAN Probudila nas je kiša.Ne znam dal je to bilo dobro ili loše jer je to značilo da ćemo kasnije krenuti pješačiti. Čekali smo do nekih 9 sati kad se kiša napokon smirila i zatim krenuli prema Sinju. Išli smo kroz polje, napokon je bila ravnica, nigjde brežuljka. Malo nas je kišica ulovila na putu, al mi smo hrabro nastavili dalje. Stigavši, smjestili smo se u samostan i tada smo imali molitvu u crkvi Gospe Sinjske. Svi smo bili odušavljeni samostanom i cijelom crkvom koji su jako lijepo uređeni. Imali smo nekih 2 sata slobodna pa su svi trčali u dućane da kupe svojim ovčicama poklone. I vrativši se punih vrećica imali smo rad po grupama. A ovaj put nam je tema bila: Ponuđeni savez. Sve grupe su se raštrkale po samostanu i u miru i tišini smo raspravljali o toj temi. Nakon toga smo prvo imali molivu, zatim ispovijed i onda misu. Navečer nakon večere pjevali smo pjesme Hrpiju: Oh Herpy day, Oh Herpy day, When Anđelić walked, When he walked, And spread his herpy away, Oh Herpy day...Lalalala...Tada smo se uozbilji i krenuli na bdjenje koje je bilo veoma opuštajuće uz laganu glazbu i molitvu. I tako produhovljeni krenuli smo spavati. Uz Martininu priču za laku noć i nečije hrkanje jako smo lijepo zaspali. 1. kolovoza 6.DAN Dan kada smo krenuli na Trsat. Ujutro nakon doručka i molitve da nas čuvaju dragi Bog i Majka Božja na putu, spremili smo torbe u bus i krenuli za Rijeku. Uz pjesmu i smijeh, ali naravno i molitvu krunice došli smo na Trsat. Neki od nas su trknuli doma po čistu robu za put i vratili smo se na misu, dok je prije nje bio ručak. Imali smo rad po grupama, ali sada smo se spojili s grupama sa sjevera i juga i tako smo upoznali mnogo framaša. Tada je slijedila misa na kojoj je bilo predivno jer je crkva bila prepuna framaša iz cijele Hrvatske, nasmijanih lica koji su pljeskali, plesali i pjevali i slavili Boga. Druženje smo nastavili i nakon mise u dvorištu pred crkvom. Dok nije došlo vrijeme za večeru i slavnu paštašutu. Sviranje gitare, pjevanje, i plesanje nije nedostajalo ni tada. I kad se mrak spustio oko 22 sata zaputili smo se prema Asizu svojim busevima. 2.kolovoza 7. DAN Cijeli put smo prespavali, a ujutro su nas probudile tamburice i Škoro: Ti si moja ljubav najveća, nitko nikog nije volio...Lalala...I onda smo saznali jednu tužnu vijest, a to je da je bus od naših framaša sa sjevera imao lagani sudar i tako su morali čekati novi da dođe po njih. Mi ostali smo stigli u Asiz i krenuli na ručak- paštašutu smo imali. Ali unatoč tome što smo ju skoro svaki dan jeli, i dalje nam je bila jako fina. Zatim smo se zaputili u Procjunkulu gdje je bila misa na talijanskom koju smo se trudili pratiti. Bilo je jako puno mladih framaša koji su širili tu svoju radost svuda oko sebe. I onda smo imali predstavljanje na glavnom trgu gdje smo sa Hrvatskom zastavom prošetali i pokazali koliko nas, framaša iz Hrvastke, ima. 2 časne sestre i fratar su na pozornici pjevali i svirali, a mi smo plesali i poljevali se vodom. Zapravo poljevali su nas. Slikali smo se i smatram da same slike pokazuju kako nam je lijepo bilo. Kad se polako večer spustila išli smo večerati do naše škole fine kolače, paštetu i sendviče. I onda na spavanje. Samo nisu svi spavali. Neki su vrebali ljude tko će biti nova žrtva kaladonta ili neke kreme. 3.kolovoza 8.DAN U ranim jutarnjim satima, nakon doručka i neispavane noći, zaputili smo se u Greccio. Mjesto gdje je sv.Franjo napravio prve žive jaslice. I tamo smo imali misu polnoćku. Baš je bilo lijepo, pomalo čudno da usred ljeta slavimo polnoćku i još smo si Božić čestitali nakon nje. Tada smo se uputili razgledavati jaslice kojih ima jako puno, a sve su ručni radovi dobrih ljudi. Nebo se je bilo već malo naoblačilo, a mi smo krenuli u Fontecolombo tj. Golubinji izvor, čije ime dolazi od sv.Franje koji je prolazeći onuda vidio golubicu kako pije s izvora pa je nazvao tako taj izvor. Na tom je brdu Gospodin dao Pravilo sv. Franji, i u tom mjestu je sv.Franjo operirao oči. Rzgledavali smo te prostorijice i onu gdje je urezao TAU u zid. Nakon ukusnog ručka krenuli smo u Procjunkulu da se pomolimo i onda na večeru koja je naravno bila fina. Onda smo imali slobodno vremena do 11 sati, kada smo trebali biti u školi u našim vrećama, što naravno nismo, nego smo se šuljale po dvorani šaputale,dok su se dečki mazali kaladontom i lakirali si nokte i šminkali da bi sutra bili ljepši.Morali smo si također i spakirati stvari jer na m je to bila zadnja noć u školi. 4.kolovoza 9.DAN Pospani i tužni što nam je ovo zadnji dan zajedno, doručkovali smo i još malo slikali. I odnijevši torbe u bus, krenuli smo u Asiz. Prvo smo posjetili crkvu sv.Damjana, koja je postala mjesto Franjina poziva. S oslikanog Raspela je došlo svijetlo i glas koji je privukao Franjinu pažnju i zapanjio ga : «Idi, Franjo, i popravi moju crkvu koja se, kao što vidiš, ruši!» Nakon toga smo krenuli u baziliku sv. Klare gdje smo mogli vidjeti njezinu odjeću, i grob. Kad smo se pomolili krenuli smo prema bazilici sv.Franje koja je najveća od svih i najljepša. U dvorištu ispred bazilike smo se svi zajedno uslikali i ušli u nju u razgledavanje. Bila je prepuna turista i framaša. Naravno, išli smo na Franjin grob, gdje smo se pomolili i obećali sv.Franji da ćemo ga vjerno slijediti i širiti njegovu riječ. To popodne smo imali slobodno i išli smo u razgledavanje grada, a mirisi okolnih pizzerija i slastičarnica su nas mamili. I tako je par nas, 10-ak, umjesto da smo došli na parkiralište ispod bazilike, mi smo došli na ono parkiralište gdje nas je autobus pustio.Došlo je do malog nesporazuma koji se je brzo riješio kad su došli busom po nas. Uputili smo se na ručak- pašta, kolači, sladoled...Sve u svemu- njami. I tada smo saznali tko su bili naši pastiri, a tko su bile ovčice.Pa smo se rasplakali. Pretužno je bilo. Svi smo se tako zbližili i sprijateljili, da je to bilo prebrzo da se rastanemo. I još u Procjunkuli kad smo bili, samo su suze išle. I kad smo se pozdravili sa nekima, krenuli smo na brdo La Vernu. Tamo smo razgledavali sa fratrima mjesta gdje je sv.Franjo spavao i molio se. Nakon toga smo imali misu u crkvici i onda večeru. Na večeri smo korislitli priliku da popričamo sa framašima i da se pozdravimo i isplačemo.I došlo je vrijeme za polazak doma. Zadnja suza u oku i mi smo ušli u naš bus. Tužni, ali opet sretni jer smo uopznali tako divne ljude, nove prijatelje. Izmjenili smo međusobno brojeve mobitela, e-amil adrese i put za Rijeku. Svi su već u nekih sat vremena pozaspali, što na podu, a što na sjedalima, zamotani u vreće. U Rijeku smo stigli u 6 ujutro gdje smo se pozdravili i jedva čekali da stignemo doma i legnemo u svoje krevete i kroz san proživimo još jednom predivne trenutke koje smo doživjeli na maršu: od žuljeva i vlažnih maramica, do pašte i herpya, lakiranja noktiju i suza. Sve u svemu, jedno predivno iskustvo koje će nam ostati u lijepom sjećanju. Martina T. |
