FRAMA TRSAT
24.01.2009., subota
"...ja nosim Brašćine u srcu, Brašćine u srcu..."
"Krist jednom stade na žalu tražeć ljude za velika djela..."
Bile su riječi koje smo uz mnoštvo veselih framaških pjesmica zapjevali sa štićenicima doma na Brašćinama. Uistinu, u tim prostorijama se mogla naći mnoštvo ljudi koje je Krist izabrao za velika djela. Ljudi koji na sebi nose križ bolesti, raznih tjelesnih i mentalnih hendikepa, odbačenosti.. ali ljudi koji su tu da nam posvjeste koliko je život dragocjen, koliko je vrijedniji jedan zagrljaj od svih naših užurbanosti, briga. Ali isto tako našlo se na tom mjestu mnoštvo nas framaša koji smo isto pokazali da smo spremni za velika djela. Da možemo preći preko nekih strahova prema "drugačijima" od sebe te srcem prići onima koji su potrebni naše pažnje, radosti, ljubavi. Iako je vjerujem svakog malo oko srca steglo kada je vidio da su mnogi u kolicima, da su to odrasli ljudi kojima je glavna zabava crtanje kućica, igranje sa lutkom, pljeskanje, da mnogi jedva govore... Al ona radost susreta sa njima je neopisiva :-)! Njihova pružena ruka i čvrst zagrljaj imaju i daju svakome posebnu snagu! Osmjeh na njihovim licima nam je sve govorio... Bogu hvala na ovom divnom subotnjem jutru :-)! Na tom vremenu koje nam je svima darovao na izgrađivanje! Hvala mu što nam je dopustio da ga pronađemo u onim najmanjima! post napisala: Marta Radoš   |
11.01.2009., nedjelja
Glas potrebitih daleko odjekuje...
Mnogi muževi i žene u današnje vrijeme jure za karijerom, materijalnim dobrima zaboravljajući da je najveće bogatstvo mogućnost dobivena od Gospodina; da daruju nekome život!
Oni pak koji se odvaže na taj korak te se odluče preći preko onih uvriježenih "zapadnih ideala" o obiteljima sa jednim ili najviše dva djeteta nažalost bivaju gledani čudno! Štoviše, ostaju bez tako im potrebne potpore! Jedna takva obitelj nalazi se u Poreču! Samohrana majka i njeno desetero djece, a jedanaesto na putu, žive u uvjetima nedostatnim tako velikoj obitelji! Ovu subotu nas desetak odlučilo ih je posjetiti! Sa ponešto skupljenje odjeće, igračaka, školskog pribora.., kupljenih osnovnih namirnica i kućnih potrepština pokušali smo im bar malo pomoći! Mnogi od nas su željeli iskazati divljenje majci koja je odlučila na sebe prihvatiti zadatak odgoja tolike djece! Djece koja nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim, koja svojom spontanošću i zaigranošću unose u ovaj svijet toliko potrebnu radost :)! Ovim skromnim darom, onolikim koliki je u našim mogućnostima, nismo riješili probleme te obitelji već se pozdravili od njih svjesni da ostaju prepušteni sustavu u kojem je silno bitna papirologija, a zaboravlja se čovjek i temeljna ljudska zajednica - obitelj! No, suze i čvrsti stisak ruke majke pri rastanku te osmijesi djece još su nam jednom pokazali da i malim stvarima koje činimo od srca možemo polako graditi bolji, više čovječji i više Božji svijet! Marta :) |
