FRAMA TRSAT

I što reći o prošlom vikendu?! Skoro bih napisala, nemam riječi!! Jer bilo je predobro, prekrasno, ma sve pre, pre!! Evo za one koji nisu bili s nama donosim mali izvjestaj proteklog vikenda, i znajte, neka vam bude krivo što niste išli!!

Svi mladi iz Riječke nadbiskupije, pa tako i mi Framaši, krenuli smo s Delte, u subotu oko 9h.. Iako je naš bus došao zanji to nam nije zasmetalo, već smo puni nekog zanosa smjestili se u ugodne, mekane sjedalice i krenuli za Varaždin! Atmosferu u busu možete samo zamisliti, a tek kada smo dobili naše prepoznatljive oranŽ majice- nemam riječi! Već pri prvom stajanju na pauzu, sreli smo drage prijatelje iz Dalmacije, one s kojima smo pješaćili kilometre i kilometre na našem zajedničkom hodu od prošlog ljeta!! I na toj prvoj pauzi, dogodilo se nešto neočekivano, spontano!! Nismo ni slutili da će naše oranŽ majice postati tako popularne da će se o njima napraviti himna! Riječi ćete pročitati kasnije! Nastavljamo s putom prema Varaždinu, i napokon oko 13h dolazimo! Preko 100 buseva na jednom mjestu, preko 10 000 mladih na ulicama Varaždina i svi hodaju prema stadionu! Ulazimo u stadion i smo se okrećemo oko sebe, ne možemo vjerovati koliko ljudi, koliko mladih iz raznih krajeva Lijepe naše! Smještamo se na travicu i tu počinje onaj središnji susret! Priprema za sv. misu kroz svjedočanstva poznatih osoba. Bili su tu Ivana Husar, Sanja Doležal, Meri Cetinić cure iz grupe Meritas, i onaj zbog kojeg je cijeli stadion stao na noge i koji je uveo neku pozitivnu euforiju među nama- Marko Perković Thompson! Moram napisati, da ga je naša framašica Kike čak i upoznala i slikala se s njim- mnogi joj zavide! U 18h započelo je misno slavlje koje je predvodio naš kardinal, zajedno sa 20 biskupa i 350 svećenika!! Misa je bila prekrasna, Bilo je prekrasno vidjeti svu tu mladež kako zajedniči moli, pjeva našem Gospodinu! Čak nam ni kišica za vrijeme propovjedi nije mogla pokvariti raspoloženje! Nakon sv. mise, uputili smo se prema Čakovcu, gdje smo mi Framaši bili smješteni. Veliko hvala našim obiteljima koji su nas srdačno primili i smjestili, te nahranili!!

Još jedan veliki događaj je svima ostao duboko urezan u sjećanju, a to je nedjeljnja Euharistija u franjevačkom samostanu u Čakovcu! Biskup Slobodan Štambuk, toliko nam je prirastao srcu, te mu i njemu jedno veliko hvala! Mislim da će nam zauvijek ostati one njegove riječi u siječanju: Glavna je stvar da je glavna stvar uvijek glavna stvar! Nakon sv. mise, imali smo prenjami ručak i kolače, te rekreaciju uz nogomet, odbojku, s našm prijateljima Framašima iz Osijeka, zagreba, Čakovca, Vukovara, Borova... Veliki im pozdrav šaljemo!

I tako nam je prošao 5. SHKM, i s nestrpljenjem jedva čekamo Zadar 2010!

A sada; slikice, filmići i riječi naših oranŽ majica!!

oranŽ majice :D :P

Mi nosimo majice u busu (u busu = izvan busa = u Varaždinu = u Čakovcu = na Trsatu = ...)
Majice u busu
Majice u busu nosimo mi

Ne znam kako dalje ide tekst
Kako dalje ide - TEKST
Kako dalje ide - TEKST
Kako dalje ide ovaj tekst!
Raširi ruke da vide majice
Raširi ruke da vide majice
Naše majice, naše majice narančaste
Raširi ruke da vide majice

Narančaste su boje
Narančaste su boje
Narančaste su boje majice

Kratki su rukavi
Kratki su rukavi
Kratki su rukavi majica

Plava su im slova
Plava su im slova
Plava su i slova i smajlići

Imamo i S! :D
Imamo i L! :D
Imamo i XXL! :D
A na leđima nam Tau!



AKO JE NETKO SNIMAO PREDSTAVLJANJE NAŠEG PODRUČJA U ČAKOVCU, MOLIMO GA DA NAM POŠALJE FILMIĆ NA NAŠ FRAMAŠKI MAIL ILI NA MAIL: summerkike@gmail.com
HVALA UNAPRIJED!!

Kako smo ovaj petak za temu imali Klarise, gde smo vidjeli svu maštovitost naših glumaca framaša, evo stavljam vam nešto o njihovoj začetnici, sv. Klari! (iako vi o sve već znate )

Klara se rodila g. 1193. kao plemićka kći Favoronea di Offreduccia i Ortolane. Bila je lijepa i darovita pa je njezina rodbina stvarala planove kako će je dobro udati i tako povećati moć, ugled i bogatstvo obitelji. Bila je to jeftina računica kojom su se služile mnoge tadašnje obitelji ne samo u Asizu, već i drugdje po svijetu.

Međutim, Klara se hrabro i odlučno znala boriti za svoju budućnost i svoje zvanje. Zato je u noći nedjelje Cvjetnice g. 1211. pobjegla u Porciunkulu, gdje ju je čekao sv. Franjo i njegova prva subraća, među kojom su se nalazili i Klarini rođaci Rufin i Silvestar. Ondje ju je obukao u smeđu tuniku sam Franjo, otprativši je u Bastiju, u samostan benediktinki, gdje ostade 15 dana. Zatim je prešla u drugi samostan, gdje joj se pridružila i njezina rođena sestra Janja, koja je također iz ljubavi prema Kristu, u želji da postane njegova zaručnica, pobjegla iz očinske kuće.

Kasnije je sv. Franjo smjestio Klaru i one koje joj se pridružiše uz crkvu San Damiano u Asizu, gdje kao u svojoj matici klarise, ženska grana franjevačkoga reda, ostadoše do dana današnjega. Klara je g. 1215. bila imenovana opaticom Siromašnih zatvorenih dama od San Damiana - kako su se prve klarise tada nazivale. Franjo im je tada izdiktirao prvo pravilo života, koje će kasnije biti nadomješteno pravilom Klare, ali sačuvavši brižno glavne Franjine misli. Glavna od tih misli je potpuno i brižno obdržavano siromaštvo, i to ne samo od pojedinih redovnica nego i od cijele zajednice.




Klara je novi red vodila s velikom ljubaznošću i razumijevanjem, no brinući se u isto vrijeme za redovničku stegu, osobito pak za što savršenije obdržavanje siromaštva. Prema sebi je bila veoma stroga i neumoljiva te činila oštre vanjske pokore, noseći na tijelu kostrijet, spavajući na golom tlu ili na hrpi granja, sve dok joj Franjo nije zapovjedio da se mora poslužiti slamnjačom. I u hrani je bila veoma škrta prema sebi neprestano posteći sve dok je i na tom području Franjo kao njezin duhovni vođa nije priveo k mjeri. Klara je po Božjoj milosti prema zacrtanom pravilu vodila svoju zajednicu pune 42 godine. Njezin je život bio neprestana propovijed sestrama, sjajno ogledalo za nasljedovanje.

Kad su jednom Saraceni opsjedali Asiz te htjeli osvojiti samostan sv. Klare, ona, premda bolesna, dade se odnijeti na vrata noseći u ruci posudu, u kojoj se nalazilo Svetootajstvo. Saraceni se tada odmah razbježaše.

Klara je umrla u Asizu 11. kolovoza 1253. Njezino je sveto tijelo kroz 600 godina počivalo duboko pod crkvom klarisa u Asizu. Papa Pio IX. naredio je da se svetičin grob otvori te iz njega pokupe relikvije. Kosti, a osobito glava sa svim zubima, bijahu savršeno sačuvani.

Bio jednom jedan dječak koji je imao lošu narav. Da bi mu nekako pomogao, otac mu je dao vreću punu čavala rekavši neka svaki put kad osjeti navalu srdžbe ili kad izgubi kontrolu nad sobom zabije jedan čavao u ogradu ispred kuće. Prvog dana dječak je zabio 37 čavala u ogradu. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci on je naučio kontrolirati svoj bijes, i broj zabijenih čavala se smanjivao. S vremenom je otkrio da je lakše kontrolirati svoju narav, nego zabijati čavle u ogradu. I tako je došao trenutak da tijekom cijeloga dana nije zabio niti jedan jedini čavao u ogradu. Kad je to rekao svom ocu, on mu je spremno dao drugi zadatak. Sada je zadatak glasio: svakoga dana tijekom kojeg uspije kontrolirati svoje ponašanje neka iz ograde iščupa jedan čavao. Dani su prolazili i jednoga dana dječak je mogao reći ocu da je izvadio sve čavle. Otac je tada uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Rekao je: "Dobro što si to učinio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikada neće biti ista. Kada u bijesu kažeš neke stvari one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čovjeka ubosti nožem i izvući nož, ustrijeliti ga riječju i povući riječ, povrijediti ga geslom i požaliti, no poslije toga, ma koliko govorio da ti je žao – rane ostaju."

Povodom treće obljetnice smrti sluge Božjega pape Ivana Pavla II., govorimo o njegovoj ljubavi prema mladima. Naime, pokojni papa s radošću se susretao i govorio mladima. Na njegovim putovanjima mladi su ga svuda slijedili i danas ga se s radošću sjećamo.

"Draga mladeži, samo Isus poznaje vaše srce, vaše najdublje želje. On koji vas je ljubio do kraja može ispuniti vaše čežnje. On ima riječi života, riječi koje daju smisao. Nitko osim Krista ne će vam moći dati pravu sreću. Neka u vašem životu ne bude mjesta za sebičnost i lijenost. Danas je više no ikad žurno da vi budete straže jutarnje, stražari koji navještaju svijetlo zore i novo proljeće evanđelja. Čovječanstvo ima žurnu potrebu svjedočanstva slobode i hrabre mladeži koja se usuđuje ići protiv struje i snažno i sa zanosom proglašavati svoju vjeru u Boga, Gospodina i Spasitelja", poručio je papa Ivan Pavao II. mladima prije četiri godine na Svjetskom danu mladih u Parizu.
Papa Ivan Pavao II. se od samih početaka svoga pontifikata pokazao kao velik prijatelj mladih. Izražena želja susreta s mladima ostala je trajna karakteristika sve do posljednjih dana njegova života kada je s velikom boli i mukom koristio posljednje snage da bi se pojavio na prozoru mašući i blagoslivljajući na tisuće okupljenih koji su pjevali bez prestanka. Sveti Otac prisustvovao je brojnim susretima mladih šireći poruke mira i ljubavi, jer za njega su mladi"graditelji nove civilizacije ljubavi i pravednosti".

Vi mladi - gradite mir!
Papa Ivan Pavao II. bio je svjetski putnik. Kilometri koje je prošao i zemlje u koje je hodočastio živi su svjedoci. Kuglu zemaljsku "obišao" je nekoliko puta. Nije bilo važno kamo Papa ide, jer kamo god je išao, slijedili su ga mladi. Tako se na svojim mnogobrojnim putovanjima tri puta zaustavio u našoj maloj zemlji - zemlji koju je posebno volio. I u Hrvatskoj ga je, kao i u čitavom svijetu, dočekalo ono što budi nadu. Dočekalo ga je oduševljenje mladih.
Prvi su se put hrvatski mladići i djevojke s Papom susreli na hrvatskom tlu prije 11 godina. Na zagrebačkom hipodromu okupilo se u rujnu 1994. gotovo milijun ljudi, mnoštvo mladih. Papine su poruke za vrijeme prvoga posjeta bile snažne poruke mira. Dio Hrvatske još je uvijek bio okupiran. Mnogi mladi bili su protjerani iz svojih domova. Rane su još bile svježe. Papa je u mladima koji su mnogo toga prošli vidio budućnost. U njima je vidio mir. Pozvao ih je da dokažu svijetu kako je mir, suživot i oprost moguć. "Vi mladi pozvani ste u prve redove u izgradnji mira. Da se postigne mir, postoji samo jedan put: slušati Isusa Krista, dopustiti da vas prožme njegova milost", rekao je Papa mladima u svojemu prvom posjetu Hrvatskoj.

Budućnost je u našim rukama
Četiri godine nakon Papinih poziva na mir ponovio se susret s hrvatskom oduševljenom mladošću. Došavši drugi put u Hrvatsku, proglasiti kardinala Stepinca blaženikom, Papa se ispred zagrebačke katedrale najprije susreo s mladima koje je pozvao da se ugledaju na bl. Alojzija Stepinca. No, Sveti Otac nije dolazio samo u Zagreb. Hodočastio je gotovo svim dijelovima Hrvatske. Posebno će u sjećanju ostati Papin susret s mladima u Solinu kada im je prije nego je zajedno s njima otpjevao »Zdravo djevo« rekao: "Još mi je ostala jedna riječ, posljednja, ali najvažnija. Upravljena je tebi, draga hrvatska mladeži. Radi se o kratkoj, ali bitnoj riječi. Evo je: Isus Krist je 'put, istina i život'. On neće nikoga iznevjeriti i najbolji je prijatelj mladeži. Dopustite da vas zahvati kako biste mogli postati nositelji glavne uloge velike i divne pustolovine, ispletene ljubavlju prema Bogu i bližnjemu. Budućnost je u vašim rukama: vaša budućnost, ali i budućnost Crkve i vaše domovine."
Dvije su stvari bile specifične za Papin posjet Hrvatskoj 2003. godine. Bio je to Papin 100. posjet nekoj zemlji u 25 godina pontifikata i 3. posjet maloj državi čiji je narod kao jedan od prvih u Europi prigrlio kršćanstvo. I tada je Papa svoju ljubav i naklonost pokazao nama - hrvatskoj mladosti. Uz molitvu Kraljice neba Papa je poručio: "Kao što vam je poznato, dragi prijatelji, Papa na vas gleda s povjerenjem i pouzdanjem te vas danas ponovno poziva da budete jutarnja straža, narod blaženstava, kako vas nazvah za vrijeme jednoga od nedavnih Svjetskih dana mladeži. Vas, koji ćete preko svojega obiteljskog i strukovnog života - na koji se sada pripravljate - zauzeti vrlo odgovorne položaje na dobro građanskoga društva i Crkve, podsjećam da se čovjekova vrijednost sastoji u onome što on jest, a ne u onome što on radi ili pak što on posjeduje; da mali niski ciljevi ne mogu nikada utažiti žeđ za srećom i puninom, koja je u vašemu srcu; da zadaću, što ju je Božja Providnost povjerila svakomu od vas, nitko drugi ne može ispuniti nego vi sami osobno. Odaberite Gospodina Isusa, kojega ćete slušati i slijediti kao Učitelja života, za sudruga na vašemu životnom putu."
Iako je svaka Papina poruka došla kada je bila najpotrebnija, njegove su poruke aktualne i danas. One su svevremenske. Upravo stoga valja se stalno na njih vraćati. Čitati ih i promišljati. Mnogi mladi kažu kako ih svijet ne shvaća ozbiljno. Papa je mlade shvaćao vrlo ozbiljno. On im je povjeravao najteže i najvažnije zadaće. Znao je da će upravo mladi biti temelj na kojemu će se graditi društvo sutrašnjice. Papa je mlade razumio i mladi su to shvaćali. I zato su ga toliko voljeli.

Glas Koncila, Mladi mladima