FRAMA TRSAT

Na današnji dan se prisjećamo preminuća sv. Franje. Kako bismo mogli lakše pratiti obred preminuća koji se na današnji dan održava u svim franjevačkim crkvama prisjetimo se Franjinih posljednjih dana na zemlji.

     Nakon Franjine stigmatizacije zdravlje mu se počelo drastično pogoršavati i uz to mu je vid oslabio. Kad mu je tijelo dovoljno ojačalo da može podnjeti putovanje uputio se u Fonte Colombo gdje ga je očekivala operacija očiju. Operacija se sastojala od spaljivanja sljepoočnica užarenim željezom. Franju nije bilo strah i prije same operacije je blagoslovio oganj kako bi mu bio milostiv te da ne bude toliko jak da ga ne može podnjeti. Kad je operacija završila Franjo je izjavio da nije ništa osjetio.
     No ta operacija, kao i sva druga liječenja, je bila od male koristi. No Franju to nije zabrinjavalo. On je svoju smrt prihvatio kao sastavni dio života i znao je da će kad tad doći i da je neizbježna, ali nije zbog toga bio nesretan već naprotiv! Bio je sretan jer je konačno došlo vrijeme da pođe u susret svojem i našem nebeskom Ocu. O njegovom prihvaćanju smrti govori i razgovor koji je imao sa jednim doktorom. Franjo ga je upitao što misli o njegovoj bolesti. Liječnik mu je, zabrinut zbog njegove reakcije rekao: "Po milosti Božjoj će ti biti dobro." Na to mu je Franjo rekao: "Ne boj se, jer po Božjoj milosti nisam strašljivac da bih se bojao smrti. Po Gospodinovu milosrđu i po njegovoj milosti sam tako združen i sjedinjen sa svojim Gospodinom da mi je svejedno. Reci mi: da li ću još poživjeti ili ću umrijeti." Liječnik mu je nato otvoreno rekao: "Prema našem liječničkom znanju i mišljenju tvoja je bolest neizlječiva pa ćeš krajem rujna ili početkom listopada umrijeti." Kako je Franjo bolestan ležao u krevetu s najvećom je pobožnošću i poštovanjem prema Gospodinu ispružio je ruke i uskliknuo: "Dobro mi došla sestrice smrti!"
     Kada mu se približila smrt Franjo je izrazio želju da umre u Porcijunkuli jer je htio svoj životni put završiti tamo gdje je i velikim djelom započeo. Nije ga bilo strah smrti i spremno ju je prihvatio. Budući da je već jako oslabio braća su ga na nosilima donjela u Porcijunkulu. Kada su tamo stigli Franjo ih je sve još jednom utješio, ohrabrio i blagoslovio. Zatim ih je zamolio da mu skinu habit te ga golog polože na zemlju kako bi smrt dočekao bez da išta posjeduje. Braća su to učinila no tamošnji gvardijan mu se smilovao i posudio mu svoj habit kojega je Franjo s radošću prihvatio jer je na taj način uistinu uspio cijeli život živjeti bez da išta posjeduje tj. uspio je živjeti potpuno siromaštvo. Onda je rekao braći: "Ja sam svoje učinio, a što treba da vi učinite, neka vas o tome pouči Krist. Počnimo, braćo, služiti Gospodinu, jer smo do sada malo učinili." Na smrtnom času Franjo je sa prisutnom braćom htio proslaviti misu te je rekao da mu se donese kruh kojeg je potom blagoslovio i prelomio te svakome pružio komadić da pojede. Zatim je rekao da se otvori Evanđelje po Ivanu i pročita dio o posljednjoj večeri. Potom je zamolio da ga se opet svuče kako bi mogao s ovoga svijeta otići bez da ostavlja išta za sobom. Ležeći na zemlji zapjevao je 142. psalam a ruke je uzdignuo prema nebu kako bi mogao slobodno i bez ikakve smetnje poći u susret s Bogom.
     Tako je uvečer 3. listopada 1226. godine smrt dočekao pjevajući.