Eto već dugo nismo imali novi post pa stoga da se malo podsjetimo kako je 27.9. izgledao naš već tradicionalni susret "3 čvorića" kojeg imamo svake godine prije obećanja i duhovne obnove.
Pa ajmo prvo početi od toga što su u biti ta 3 čvorića? To su čvorići koji se nalaze na kordi koju nose fratri i predstavljaju zavjet siromaštva, čistoće i poslušnosti.
Naravno mi Framaši ne dajemo zavjete ali oni nama i svim ostalim franjevcima predstavljaju izvor nadahnuća za produbljivanje vlastitog franjevaštva i aktivnije življenje vlastitog kršćanstva.
A sad ajmo na susret!
On se već tradicionalno održava prije obećanja i duhovne obnove u sklopu formacije pred obećanja i ove godine je opet bio na razini Frama grada Rijeke. Sastali smo se oko 10h i za razliku od prošle godine gdje su prisustvovali samo oni Framaši koji će tek po prvi put davati obećanja ove godine su im se priključili i Framaši s Trsata koji već aktivno žive svoja obećanja. Tome smo pristupili jer smo htjeli da u sklopu susreta budući prvoobećanici dobiju priliku čuti izravno od sadašnjih obećanika kako je to živjeti obećanja, a isto tako smo htjeli da se sadašnji obećanici prisjete žara koji je gorio u njima kada su davali svoja prva obećanja i koji ih je pratio u življenju istih.
Susret smo započeli molitvom jutarnje kako bi se produhovili i bili spremni i otvoreni svemu što nam slijedi.
Svakom čvoriću smo pristupili na isti način. Prvo smo se svi zajedno zapitali što bi svaki od njih mogao predstavljati a onda smo pristupili samostalnom radu i osobnom preispitivanju kako bi svi osobno vidjeli koliko se dobro sjećamo i koliko dobro povezujemo sve što smo do sada naučili u Framaškom novicijatu te koliko smo toga u biti u svakodnevnom životu svjesni.
Nakon toga smo napravili osvrt na naš samostalan rad, podijelili se u četiri grupe i dali smjernice za rad po grupama te pristupili istome. Cilj rada po grupama je bio razmjena iskustava i razmišljanja o svakom čvoriću i bio je popračen poticajnim pitanjima. Po završetku rada po grupama opet smo se svi zajedno okupili kako bi razjasnili bilo kakve preostale nejasnoće iz samostalnog rada i rada po grupama, odgovorili na znatiželjna pitanja te dali konačan zaključak o tom čvoriću.
Tako smo za siromaštvo zaključili da se radi o pojednostavljivanju naših materijalnih potreba (npr. ako imam iste 3 majice i dođe nova modna kolekcija jesen/zima nije baš da si trebam kupiti još jednu istu majicu) ali ponajprije o siromaštvu duha što znači da ne budemo podložni vlastitom egu.
Za čistoću smo zaključili da (osim što se radi o tjelesnoj čistoći
) se odnosi na čistoću duše i to u odnosu prema Bogu, prema drugim ljudima ali i prema nama samima. Uz to smo se i prisjetili da ukoliko nam se dogodi da nam se duša zaprlja da ju uvijek možemo ponovno očistiti sakramentom svete ispovijedi.
Za poslušnost smo zaključili da se odnosi ponajprije na poslušnost Bogu a potom i svim ostalim osobama crkvene hijerarhije a nužna je jer iskazuje našu vjeru, poštovanje prema Bogu koji nas je stvorio te spremnost za prihvaćaje Evanđelja u svakodnevnom životu. Isto tako smo zaključili da je važna i poslušnost u svakodnevnom životu (roditeljima, učiteljima, profesorima, šefovima,...) i da ju ne bi smjeli dovoditi u pitanje osim ako se radi o slučaju koji bio se kosio s našom primarnom poslušnosti tj. poslušnosti Bogu.
Susret smo zaključili s par osnovnih smjernica za čim uspješnije življenje naših obećanja koja ćemo uskoro dati.
Prvi je da obećanja naravno nisu zavjeti već prisjećanje na naša krsna obećanja koja su za nas dali naši roditelji i kumovi jer smo mi tada bili još mali.
No bez obzira što nemaju toliku težinu koliku imaju zavjeti to ne znači da su obećanja bez veze već imaju svoju težinu (ipak ih ne dajemo bilo kome, već Bogu!
) koja je prikladna nama mladima utoliko što ih dajemo na godinu dana.
Davanjem obećanja postajemo punopravni i odgovorni članovi Frame i javno iskazujemo da smo spremni prelaziti iz molitve u djelo tj. iz Evanđelja u djelo.
To se ponekad zna činiti teškim ali sama činjenica da smo obećanja uopće dali nam kazuje da smo bili uspješni u dosadašnjem aktivnom življenju naše vjere na Frami i u društvu. Upravo zato je naše mjesno vijeće stalo uz nas u znak potpore te sada samo moramo uporno tako dalje nastaviti.
Naglasak je na
nastaviti jer obećanja nisu kraj već početak našeg svjesnog življenja naše vjere.
A ukoliko ikada u svojim nastojanjima skrenemo s puta ili padnemo (a to sve će se nažalost događati jer kao ljudi nismo stvoreni savršeni
) bitno je da budemo svjesni da se sakramentom svete ispovijedi UVIJEK možemo vratiti na pravi put i nastaviti tamo gdje smo stali.
Zadnji bitni zaključak je da kao Framaši mi
ne nasljedujemo sv. Franju! Da se to dogodi Franjo bi se na nas jako naljutio
jer sjetimo se da on nikada nije htio da on bude u centru pažnje.
Mi nasljedujemo
Isusa Krista! Po primjeru sv. Franje i sv. Klare.
Nakon tih veoma bitnih zaključaka smo poslušali tekst obećanja koji bi nam nakon ovoga susreta i svih zaključaka trebao biti u potpunosti jasan (nema smisla da dajemo obećanja ako ih ne razumijemo
). A za sve koji su znatiželjni ili se žele prisjetiti kako ide tekst obećanja on glasi:
Ja, (ime i prezime), potaknut Božjom milošću želim obnoviti svoja krsna obećanja i posvetiti se u službi kraljevstva Božjega. Stoga obećajem da ću kroz godinu dana svoju mladost posvetiti Kristu, živeći njegovo evanđelje u bratstvu Franjevačke mladeži.
Obećajem da ću se spremno odazvati na svaki poziv dobra, crpeći snagu iz euharistije i nastojeći u siromasima i poniznima prepoznati lice Krista patnika. Neka mi na tom putu pomogne zagovor Blažene Djevice Marije i serafskog oca svetog Franje. Amen.
Nakon toga smo po zadnji put provjerili da li postoji još koja nejasnoća no nije ih bilo.
Dakle ili je predavanje u potpunosti uspjelo ili je sve prisutne pokosio spoj umora
i gladi
jer je susret ipak trajao 4h
a ne predviđana 3h.
Za sam kraj smo izmolili molitvu Franjevačke mladeži jer sve što činimo započinje i završava s Bogom.
