nedjelja, 13.04.2008.
Susret maturanata
Bog ima plan za svakoga od nas
Susret maturanata Riječke nadbiskupije 12. travnja u Jelenju započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio nadbiskup Ivan Devčić. U župnoj crkvi sv. Mihaela arhanđela stotinjak okupljenih učenika završnih razreda srednjih škola i njihove vjeroučitelje pozdravio je župnik Sanjin Francetić. Na misi su trojica bogoslova primili službu „admissio“ čime su obredno primljeni među pripravnike za đakonsko i svećeničko ređenje. Framaši s Krnjeva + 1 Trsat (al sad je naša) predvodili su pjesmu u liturgiji i katehezi i radosnim tonovima ujedinili mlade. I ove je godine okupljanje maturanata pred krajem njihova srednjoškolskog puta organiziralo nadbiskupijsko Povjerenstvo za pastoral mladih.
Nadbiskup je mlade pozvao na razmišljanje o životnom pozivu i putu. Na kraju srednjoškolskog obrazovanja susreću se odlukom izbora struke i zvanja. „Krist ne poziva samo u svećeničku ili redovničku službu. I obiteljski život je poziv. U ovom razdoblju života dobro razmislite kakav poziv vam Bog upućuje. Možda je put na koji vas zove težak i pun trpljenja, ali u konačnici će biti ispunjen srećom. Isus nam daje to jamstvo i pokazuje da se po križu dolazi do punine života.“ Pozvao je mlade na molitvu za obitelji i svećenike, kako bi ih molitvom podržali da prihvate križ svakoga poziva i ustraju u njemu. Potaknuo ih je da na svome životnom putu pronađu prave uzore poput Majke Terezije ili Ivana Pavla II. „Nijedna glumica ili nogometaš nisu im ravni“, rekao je nadbiskup Devčić. „Neka nam ovaj susret bude susret s Gospodinom koji nam ima što reći, koji ima plan sa svakim od nas, samo je potrebno saslušati ga.“
Katehezu nadahnutu geslom susreta „Prigrliše vjeru“ održao je mr. Nikola Vranješ, svećenik Riječke nadbiskupije trenutno na postdiplomskom studiju pastorala u Rimu. Mladima je uputio poruku zajedništva, euharistije, molitve i karitasa potaknuvši ih da njihova vjera postane djelotvorna u župnim zajednicama kojima pripadaju. „Vjera, prava vjera, nužno ima odjeka u konkretnom životu i zato mora biti vidljiva. Vjera mijenja život, onaj tko vjeruje u Isusa Krista, tko istinski vjeruje, mora i djelovati tako da svijet u kojemu živi čini boljim. To znači činiti boljim sebe i djelovati tako da svima oko njega bude bolje. To je nužna i logična posljedica vjere u Krista. To je karitas, to je prava kršćanska ljubav i suosjećanje s onima u poteškoćama i potrebama. I baš zato ta je pomoć konkretni pokazatelj zrelosti nečije vjere koja ne ostaje samo na lijepim riječima, koja se ne zatvara u neki svoj mali, sebični, svijet nego poput Isusa gdje god može širi Božju ljubav i dobrotu rekao je velečasni Nikola.
- 20:36 -
