FRAMA Karlovac

subota, 26.06.2010.

Slušati…

Slušati, osluškivati, riječ je koja se često ponavlja u svetom Pismu, i toliko je važna.

Ona izražava temeljni čovjekov stav, jer Bog mu se objavio riječju, a riječ se može čuti, razumjeti samo ako se sluša.

Puno je svetopisamskih tekstova koji će govoriti o slušanju, npr. 'Pazite kako slušate', Isusovo je upozorenje učenicima u Lukinom evanđelju, koje nas poziva na preispitivanje načina na koji se odnosimo prema Božjoj riječi.

Čak će i najveća zapovijed, prema Markovom evanđelju započeti s riječju 'Slušaj Izraele…' i završiti u zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku. Dakle, slušati: kad pred sobom imamo drugu osobu, moramo ju slušati. To je pravo umijeće, i Plutarh je u antici tome posvetio cijeli traktat.

Umijeće slušanja sastoji se u strpljenju, dobronamjernosti, razmišljanju. Strpljivi moramo biti kako bi dopustili osobi da do kraja izreče svoju misao, da ju zaokruži.

Slušanje traži vremena, jer ne govorimo svi istim tempom. I nekako mislim, ako je nekome potrebno puno vremena da složi tu jednu rečenicu, kako ja mogu biti tako ohol da pomislim da je mogu shvatiti već u vremenu u kojem je izrečena?

Dobronamjernost je u slušanju potrebna i nastavlja se na strpljivost: to znači da neću unaprijed osuđivati ono što je rečeno ako mi se slučajno ne uklapa u ono što bih htjela čuti.

Dobronamjerni stav će prepoznati nešto pozitivno i u onome što to nije. Možda će takav stav osvijetliti onome koji govori njegovu vlastitu misao i možda ga spasiti od njegove gorčine.

Treće, treba razmišljati o onome što nam netko govori. Treba odvagnuti riječi, čuti onu koja je stavljena na prvo mjesto, onu pred kojom se zamuckuje, i posebno, one koje su izgovorene u bradu, negdje sa strane, kao da bi htjele pobjeći.

I treba u tom slušanju prebrojati riječi koje se ponavljaju. To može biti dobra vježba… Konačno, onaj koji zna slušati, čut će te i kad šutiš.

Zapravo, ako doista znamo slušati druge, tek kad zašute reći će nam najviše o sebi.

I obrnuto, ako ne čujemo ljude dok šute, nećemo ih, bojim se, čuti niti kada budu vriskali.

mr. Anđela Jeličić
KATOLICI