FRAMA Karlovac

petak, 29.07.2005.

Želim ti...

Želim ti dan uobičajenih čuda:
Svježu šalicu kave
koju si nisi skuhao.
Iznenadni telefonski poziv
od starog prijatelja.
Zeleno na semaforu
na tvom putu kući ili u trgovinu.
Želim ti dan malih stvari
kojima se raduješ...
Najbrži red u prodavaonici.
Dobru pjesmu na radiju
uz koju možeš pjevušiti.
Tvoje ključeve
upravo tamo gdje gledaš.
Želim ti dan sreće i savršenstva:
želim ti male dijelove savršenstva
od kojih imaš čudesan osjećaj
da ti se nebo smije,
drži te tako nježno
jer si poseban i rijedak.
Želim ti dan mira, sreće i radosti.
Sjeti se učiniti nešto posebno
za potpunog stranca.

Želim ti predivan dan!

>sadržaj>naslovnica

Čovjek koji je gledao oblake

Čovjek koji je gledao oblake
Poznavao sam ga jako dobro,
Čovjeka koji je gledao oblake.
U njima je vidio mnoge predmete
u svim mogućim formama.
U njima je vidio jedan novi svijet
kao san koji treba uhvatiti.
Ali nije nikada uspijevao.
Sjećam se da se jednog lijepog dana
pojavila bijela bjelcata “oblačina”.
Ja sam mu rekao da mi izgleda poput čudovišta,
dok se njemu činio poput anđela.
Možda je to zato što svatko vidi samo ono što želi vidjeti.
Nešto slično je i s istinom.
Priča je to poput ostalih.
Možda ju je netko već i čuo.
Može se mijenjati,
ali će svejedno uvijek biti ista:
Priča čovječanstva.
A oni oblaci su sada već prošli,
i prolaziti će ovdje još više neko ikada.
I proći će.
Da, proći će.
Sada kad bi moj prijatelj plemenitog srca trebao već biti puno stariji
želio sam ga upitati što vidi u svome ogledalu.
Ali su mi rekli da se izgubio
u bistrini jednog plavog neba
i nitko više ne zna gdje je.
Poznavao sam ga jako dobro,
čovjeka koji je gledao oblake.
Možda iz potrebe za ljubavi.
Možda iz potrebe za bajkama.
U konačnici zapravo svatko vjeruje samo onomu što želi vjerovati,
nešto slično kao i s istinom.
Priča je to poput ostalih.
Možda ju je netko već i čuo.
Može se mijenjati,
ali će svejedno uvijek biti ista:
priča koju će svatko živjeti u vremenu.
Može se mijenjati,
ali će svejedno uvijek biti ista:
Priča čovječanstva.
A oni oblaci su sada već prošli,
i prolaziti će ovdje nad nama.
(Eros Ramazzotti, L'uomo che guardava le nuvole, 2003)

>sadržaj>naslovnica

utorak, 26.07.2005.

Dragi/e čitatelji(ce), budite nam zdravi/e i veseli/e!

Pitate se, čemu ovaj naslov?! Autori ovih stranica osjećaju danas posebno ganuće stoga što je danas blagdan svetih Joakima i Ane pa, premda koliko nam se čini ne poznajemo niti jednog Joakima, Ana svatko od nas u životu ima koliko hoćete. U prvom redu na ovom mjestu javno čestitamo imendan našim framašicama Ani i Ankici kao i nezamjenjivoj nam časni Ani. No to nije sve. I vi ostale čitateljice imate mnogo razloga za zadovoljstvo, stoga si ga nemojte uskratiti. Sinulo mi je jutros ("Aurora musis amica!") kako mnoge od vas (nažalost ne i ja) zapravo u korijenu svoga imena imate Anu. Da vas ukratko podsjetim: IvANA, MarijANA, GordANA, SnježANA, SuzANA, BojANA, DariANA, MirjANA, DijANA, BanANA, VedrANA, TihANA,...Možda vam se ova moja onomastika čini suviše smjelom? Ništa zato, svejedno vi sebe danas počastite barem sladoledom u ime vašeg poluimendana! Osim toga, pazite da ne zapustite slavljenje imendana. Pod vašim imenom pamtit će vas povijest, a znate da su i "imena pravednika zapisana na nebesima". Nije nevažno ni da ste pod svojim imenom evidentirani i u knjizi svetog Nikole. Sretan vam imendan!


P.S. Motramo vas obavijestiti da sljedećih desetak dana ne očekujete novosti na ovim stranicama. Muška polovica uređivačkog dvojca već marljivo hoda na 12. hodu franjevačke mladeži Našice-Osijek-Asiz, a ja pak uskoro odlazim na MladiFest u Međugorje. Kad se vratimo, ispričat ćemo vam kako nam je bilo.

>sadržaj>naslovnica

petak, 22.07.2005.

POSVECENO PISMO

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta i darovao mi nesto malo zivota, iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.

Vjerojatno ne bih rekao sve o cemu razmisljam, ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu sto kazem. Cijenio bi stvari prema njihovom znacenju, a ne prema njihovoj vrijednosti. Spavao bih malo, vise bih sanjao, znam da svaku minutu sa zatvorenim ocima gubimo 60 sekundi svjetla. Hodao bi kad se drugi zaustave, budio bi se kad drugi spavaju.

Kad bi mi Bog darovao mrvicu zivota, obukao bi se jednostavno, okrenuo se k Suncu, otkrivajuci ne samo svoje tijelo, ali i svoju dusu.

Uvjeravao bih ljude, kako se varaju, kad misle da se u starosti nije moguce zaljubiti. Ne znaju da stare bas zato sto izbjegavaju ljubav!

Djeci bi napravio krila, ali uzeo bi im ih dok se ne nauce letjeti. Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa staroscu vec s napustenoscu.

Toliko stvari bi se naucio od vas, ljudi...

Naucio sam da svi zele zivjeti na vrhu planine, zaboravljajuci da se istinska sreca skriva u samom nacinu penjanja na vrh. Naucio sam da kad novorodeno dijete uhvati svojom malom rucicom ocev prst, drzi ga zauvijek. Naucio sam da covjek ima pravo gledati na drugoga odozgora samo onda kad mu hoce pomoci da bi se podignuo.

Toliko je stvari sto sam se od vas mogao nauciti, ali u stvarnosti nemam bas puno od toga, jer kad me polegnu u grob, to cu zaboraviti.

Govori uvijek sto osjetis, a cini sto mislis.

Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu, snazno bi te zagrlio i molio se Bogu da mi dozvoli biti tvojim andelom cuvarom. Kad bi znao da su to posljednje minute sto te vidim, rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znas.

Uvijek ima nekakvo sutra i zivot nam daje mogu´cnost uciniti dobro djelo, ali danas je sve sto mi ostaje, htio bih ti re´ci da te veoma volim. Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari. Mozda danas posljednji put promatras one koje volis. Zato nemoj biti neodlucan, ucini to danas, jer ako se pokaze da sutrasnji dan ne docekas, zaliti ´ces za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac, da si bio prezauzet da bi im prenio posljednje zelje.

Budi stalno blizu onih koje volis, govori im na glas kako ih trebas, kako ih ljubis i budi prema njima dobar; nadi vremena i reci im zao mi je, oprosti, molim te, hvala i sve ostale rijeci ljubavi koje poznajes. Nitko nece pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti. Pokazi svojim prijateljima i bliznjima kako su ti veoma potrebni.


GABRIEL GARCIA MARQUEZ

>sadržaj>naslovnica

utorak, 19.07.2005.

BOG RAČUNA NA TEBE

Samo Bog može stvoriti, ali ti možeš dati važnost onom stvorenom.
Samo Bog može pokloniti život, ali ti ga možeš davati dalje i štovati.
Samo Bog može pokloniti zdravlje, ali ti se možeš o njemu brinuti i liječiti.
Samo Bog može pokloniti vjeru, ali ti možeš dati svoje svjedočanstvo.
Samo Bog može usaditi nadu, ali ti možeš pokloniti svome bratu povjerenje.
Samo Bog može pokloniti ljubav, ali ti možeš druge poučiti da vole.
Samo Bog može pokloniti mir, ali ti možeš pokloniti osmijeh.
Samo Bog može dati snagu, ali ti možeš uspraviti obeshrabrenoga.
Samo Bog je put, ali ti ga možeš pokazati drugima.
Samo Bog je svjetlo, ali ti možeš učiniti da ono svijetli u očima drugih.
Samo Bog može učiniti čuda, ali ti možeš donijeti pet hljebova i dvije ribe.
Samo Bog može činiti nemoguće, ali ti možeš činiti moguće.
Samo Bog je sam sebi dovoljan, ali On ipak računa na tebe…

>sadržaj>naslovnica

utorak, 12.07.2005.

Toja nam se udala!

Svim znanim čitateljima ovog bloga, ma gdje bili, dužni smo dojaviti da je prošle subote sada već bivša framašica Antonija zaplovila sa Kornata u bračnu luku. Izabranik njenog srca je zagrepčanin Vedran tako da je Toja službeno postala i bivša karlovčanka. Friškom bračnom paru po običaju čestitamo!

>sadržaj>naslovnica

ponedjeljak, 04.07.2005.

Ovom nema kraja, ali neka...

Vikend, kao što vam je dobro poznato, služi za odmor svima pa tako i nama. Zato smo ponedjeljkom s vama da nadoknadimo propušteno. A propustili smo on line putem širu javnost obavijestiti da je u subotu naš Mario postao godinu stariji i pametniji pa mu ovim putem izražavamo svoje najsrdačnije čestitke. Isto tako u nedjelju Tomislav nije postao ni stariji ni pametniji, ali je kao i većina Tomislava na ovom svijetu proslavio svoj imendan što također zaslužuje da bude popraćeno i putem ovog bloga. Tim povodom koristimo priliku da pozdravimo i s. Tomislavu koja se odmara negdje u bijelom svijetu i sigurno ovo ne čita, ali nema veze. Nek se nađe, za svaki slučaj.

>sadržaj>naslovnica

Trsat 2005.

Možda je prošlo puno vremena od Trsata, ali, kako kažu neki bolje ikad nego nikad. Evo jedne slike sa Trsata (nadam se da ću i ostale uskoro staviti).



>sadržaj>naslovnica

petak, 01.07.2005.

Poznaješ li Isusa?

U vrijeme slabosti, malodušnosti, straha
jako je važno susresti nekog dobrog čovjeka
koji ima razumijevanja , koji može utješiti i prihvatiti.
Svi smo mi slabi ljudi, nitko nije anđeo s krilima
koji hoda na visoku konopcu savršenosti.
Svima nam je potrebno razumijevanje, ohrabrenje i oproštenje.

To je ono što jedni drugima možemo uvijek iznova
ponuditi.To je moguće pomoću Isusa iz Nazareta.
Poznaješ li ga? Mnogi ga poznaju po imenu,
ali malo njih kao najboljeg prijatelja.
On želi ljude osloboditi od zla, od onog najgoreg što postoji,
a to je izgubljena, uskraćena ljubav.
On prilazi siromasima, onima koji trpe, grešnicima,
ljubi ih; jedino ne želi biti u društvu bogatih i prividno
svetih, koji misle da su jako dobri i da ne trebaju oproštenja.
"Tko je bez grijeha,neka prvi baci kamen", kaže on.
Pripovijeda nam o sinu koji je zastranio pa se vratio,
i otac ga prima raširenih ruku i ne pitajući kako i zašto,
prima ga bez predbacivanja.
Isus nije poput drugih ljudi. On je ljubav.
On priprema svečanu gozbu za svakog tko se izgubio.
Izgubljenu ovcu s ljubavlju uzima na svoja ramena.

Tog Isusa volim više nego što to mogu izraći.
On živi za mene. Tako bih volio da ga i ti upoznaš,
ne kao nekog čovjeka iz neke daleke, sive prošlosti,
nego kao prijatelja koji živi. Tu sasvim blizu.

Phil Bosmans

>sadržaj>naslovnica

Naravno, samo dobre vijesti, pozdravi, čestitke...

Ovih smo dana nanovo bili suočeni s nepredvidivim tehničkim poteškoćama koje su prouzročile gotovo (kažem, gotovo) nenadoknadiv propust. Naime, od petka 24.6. nije nas bilo na blogu sve do danas, a kroz to vrijeme ispunile su se dvije važne obljetnice. Da ne bi nosioci tih obljetnica ostali uskraćeni, ovim putem ispravljamo svoj propust i uz izraze dubokog žaljenja i s velikim ganućem čestitamo rođendan Ankici (27.6.) i imendan Petri (29.6.). Tako, sad smo to riješili. Vama je, dragi čitatelji, jamačno već mučno od ovakvih postova, ali što se može. Kad smo s tim počeli, moramo i nastaviti. Do sljedećeg rođendana/imendana/godišnjice braka/godišnjice mature etc. budite pozdravljeni.
P.S. Svima koji su iz tjedna u tjedan s nestrpljenjem pratili kako Sandri raste trbuh, a školski praznici su ih odveli daleko od mjesta zbivanja, javljamo da od nedjelje Franjo gleda sunce (kojeg je ovih dana u Karlovcu bilo i previše). Roditeljima, podrazumijeva se, čestitamo, a Franji želimo junačku desnicu i oko sokolovo!

>sadržaj>naslovnica