FRAMA Karlovac

petak, 24.06.2005.

Gospa šutnje

Majko šutnje i Poniznosti,
Ti živiš izgubljena i nađena
u moru bez dna Otajstva Gospodnjega.

Ti si raspoloživost i prihvatljivost.
Ti si plodnost i punina,
Ti si pažnja i skrb za braću...
Obučena si snagom.
U Tebi blistaju ljudska zrelost
i duhovna ljepota.
Ti si gospodarica same sebe
prije nego si postala naša Gospa.

U Tebi nema rastresenosti.
U jednom jednostavnom i cjelovitom činu,
Tvoja duša, posve sabrana, obuzeta je
i poistovjećena s Gospodinom.
Ti si u Bogu i Bog u Tebi.
Cjelovito te Otajstvo obuhvaća i prožima,
posjeduje Te, obuzima i upotpunjuje
cijelo Tvoje biće.

Izgleda da je u Tebi sve očeličeno,
sve se s Tobom poistovjetilo:
vrijeme, prostor, riječ,
glazba, šutnja, žena, Bog.
Sve je usvojeno u Tebi i pobožanstvenjeno.
Nikada se nije vidjela ljudska slika tolike miline,
niti će se ponoviti na Zemlji
pojava žene tako neiskazane divote.

Ipak, Tvoja šutnja nije odsutnost,
nego prisutnost.
Uronjena si u Gospodina
i ujedno pažljiva s braćom, kao u Kani.
Nikada nije susretanje tako duboko
kao kad se ništa ne zbori,
i nikada nije šutnja tako rječita
kao kada se ništa ne kaže.

Daj da shvatimo
da šutnja nije nehaj za ljude,
već vrelo snage i zračenja;
nije zatvaranje, nego otvaranje srca,
razvijanje krila; i da uzmognemo
rasipati bogatstva, moramo ih prije zgrnuti.

Svijet se davi u moru rastresenosti,
a nije moguće ljubiti braću rastresenim srcem.
Učini da shvatimo
da je apostolat bez šutnje, otuđenje;
i da je šutnja bez apostolata: udobnost.

Ogrni nas plaštem šutnje
i udijeli nam snagu Tvoje Vjere,
visinu Tvoje Nade
i dubinu Tvoje Ljubavi.

Ostani s onima koji ostaju,
i pođi s nama koji odlazimo!

O divna Majko šutnje!

/I. Larrańaga/

>sadržaj>naslovnica

Kao što ste pretpostavili...

...danas (opet) slavimo imendan. I to ne jedan već čak dva. Budući da su naše današnje akterice nedavno imale rođendane (u što se možete uvjeriti pogledom na postove od 12.05 i 10.06.) smatramo se oslobođenima dužnosti da ovdje ispisujemo litanije dobrih želja u to ime. Stoga im samo želimo da , suprotno svom zaštitniuku, u svim nedaćama života sačuvaju glavu na ramenu! Iva i Ivana, sretan imendan!

>sadržaj>naslovnica

srijeda, 22.06.2005.

U subotnje jutro šestogodišnji Filip odlučio je ispeći palačinke za svoje roditelje. Pronašao je u kuhinji najveću posudu za miješanje i kuhaču, popeo se na stolac i otvorio ormarić te izvadio posudu s brašnom i malo prosuo po podu. Svojim je ručicama pokušao staviti brašno u posudu za miješanje, dodavao je mlijeko, malo sećera, ostavljajući brašnasti trag za sobom koji je već sada imao i otiske šapa kućnog mačka. Filip je bio sav posut brašnom i postajao sve uzrujaniji. Želio je da ovo bude nešto dobro za mamu i tatu, ali postajalo je sve gore. Nije znao što napraviti nakon toga, da li sve to staviti u pećnicu ili na štednjak (i nije znao kako upaliti štednjak!). Vidjevši vlastitog mačka kako liže smjesu iz posude, pokušavajući ga odgurnuti prevrnuo je karton s jajima na pod. Očajnički je pokušavao počistiti veliki nered koji je nastao, ali se poskliznuo na jaja i uprljao svoju bijelu pidžamu. Tada je uočio tatu kako stoji na vratima. Krokodilske suze potekle su iz njegovih očiju. Sve što je on želio je napraviti nešto dobro, ali nastao je grozan nered. Bio je uvjeren da sada slijedi kazna, možda čak i packe. No tata ga je samo gledao. Krenuo je prema njemu kroz sav nered u kuhinji, primio ga u svoje ruke, zagrlio ga, čak zaprljao i vlastitu pidžamu...

Takav je i Bog s nama. Mi pokušamo napraviti nešto dobro u životu, ali nastane opći nered. Ljubav nam postane klizava, povrijedimo prijatelja ili nas vlastiti posao izluđuje, ili nas, jednostavno, zdravlje napusti. Ponekad samo ostanemo uplakani jer ne možemo napraviti ništa drugo. Tada nas Bog podiže u svoje ruke i voli nas i oprašta nam. No, samo zato što smo mi u stanju napraviti veliki nered, to ne znači da trebamo prestati "peći palačinke", za Boga ili za ostale. Prije ili kasnije već ćemo uspjeti... Nemoj prestati peći plačinke... Nastavi voljeti...

>sadržaj>naslovnica

ponedjeljak, 13.06.2005.

Za opuštanje...poetski kutak...stihoklepci nastupaju...

ODLAZAK


Otići će i posljednji svirac
S puknutim žicama violine
I ostat će pjesma
Kojoj nedostaje samo jedna nota.

Otići će i slikar tužnog pogleda
S paletom razlijenih boja
I ostat će slika
Kojoj nedostaje posljednji potez kista.

I svi će ljudi jednom otići
Sivom cestom koja ne vodi nikuda
I ostat će praznina
Kojoj nedostaje samo jedan osmjeh.

Samo će ljubav
Uvijek ostati potpuna
I slavit će je život
U očima plavog horizonta.

By Petra (da, da, ona iz Frame koja se inače preziva Polović)

>sadržaj>naslovnica

Nikako nemojte previdjeti...

...da danas, doduše, nije ničiji rođendan, no to ne znači da nema razloga za čestitke i slavlje. Dragi naši znani i neznani čitatelji, opet vas moramo izvjestiti da naš (svakom znan, malokom neznan) Ervin danas slavi svoj imendan! Kako to, pitate se vi. Objasnit ću. Poznato vam je, vjerujem, da povijest još nije upoznala nekog svetog Ervina ("To je samo pitanje trenutka", rekao bi naš Ervin). No i taj, naš Ervin, svjestan je kako će do njegove beatifikacije i kanonizacije proteći još neko vrijeme, a imendani se slaviti moraju. Kozmopolit kakav jest, odabrao je, dakle, za svoga zaštitnika, a koga drugog nego Sveca svega svijeta. I tako vam je eto naš Ervin duboko u duši (i u krsnom listu) zapravo Ante. U to ime želimo mu mnoštvo svega što mu treba. Ovaj bi popis želja inače bio mnogo iscrpniji, no budući da se gore spomenuti ženi u kolovozu mjesecu, čitatelji će razumjeti da nešto dobrih želja treba sačuvati i za tu prigodu. Srdačan pozdrav!

>sadržaj>naslovnica

petak, 10.06.2005.

Ivana, sretan rođendan!

Štovano čitateljstvo ovih naših redaka! Čast nam je i dužnost izvjestiti vas kako ima već tome 18 godina da je ovaj naš svijet bogatiji za jednu prirodnu plavušu nebeskoplavih očiju. Tim povodom mi joj na ovom mjestu želimo izraziti svoje najljepše želje i najtoplije pozdrave (jer pitanje je hoće li večeras doći na Framu). No, što zaželjeti našoj Ivani? Priroda, kao što znate, kod nje nije škrtarila ni na ljepoti, ni na pameti. Samozatajna kakva jest (Ivana, ne priroda) sada bi se stidljivo osmijehnula i elegantno odmahnula rukom uz jedan milozvučni:"Ma dajte...!" No nastranu "što bi bilo kad bi bilo", mi našoj Ivani u prvom redu želimo da joj ovogodišnji upis na faks prođe s jednakom lakoćom s kakvom je svladala sve gimnazijske brige te da 19. rođendan dočeka na barem jednom od fakulteta na čijim će prijemnim ispitima za koji tjedan iskušati svoje znanje i spretnost (spretnost u čemu, pitate se vi). Draga naša Ivana, želimo ti čvrstu desnicu, oko sokolovo i sve ti cvalo!

>sadržaj>naslovnica

srijeda, 08.06.2005.

Gospodine nauči nas moliti.

To danas znači:

Gospodine, dovedi nas opet u život.

Oslobodi nas materije.

Oslobodi nam duh i srce.

Nauči nas ponovo ljubiti.

I Gospodin će odgovoriti:

"Kad moliš reci: Oče naš."

Tko kaže "Oče naš",

uspostavlja odnos ljubavi

prema drugin ljudima

i prema višem Biću.

Tko kaže: "Dođi kraljevstvo tvoje",

čežne za mirom, za miroljubivin svijeton,

da se Božja ljubav osjeti na zemlji.

Tko kaže: "Budi volja tvoja",

veže vlastitu unutarnju moć,

uz višu,moćniju rijeku,

rijeku ljubavi Božje,

jer Božja volja je ljubav.

Moliti i živiti "Oče naš",

to može prominiti

tebe samoga i svijet.

>sadržaj>naslovnica

utorak, 07.06.2005.

Kroz vrijeme koje je proteklo od pokretanja ovog bloga primili smo na mail adresu mnogo vaših priloga koje ste nam predložili za dopunjavanje ovih stranica. Većina njih vrlo nam je korisna i višestruko iskoristiva. Iz objektivnih (tehnički ili nekako drugačije opravdanih) ili subjektivnih (naša sporost i lijenost) razloga nisu se (još) svi stvarno i pojavili na blogu (što ne znači da s vremenom i neće). To nije razlog da vam ne zahvalimo na vašoj suradnji i zamolimo vas da nam oprostite našu neorganiziranost. Vi samo marljivo šaljite i ne brinite: ima netko tko čita (čak i ako ne objavi ovdje)! Slike nam predstavljaju stanovit problem tako da vam ne možemo obećati da ćemo ih objaviti, ali nema veze; vi ih šaljite, bit će nama za dušu (kao i ppt prezentacije koje su inače potpisnici ovih redaka najdraži dodatak e-pošti). I ne zaboravite, širite glas o blogu ("Neka se glas građana čuje!")

>sadržaj>naslovnica

Jopa, sretan rođendan!

Na današnji dan pred 22 godine započela je briljantna gitaristička karijera našeg najboljeg i najslavnijeg mužikaša. Dirnuti što možemo s njime podijeliti radost zbog tako važne obljetnice želimo mu dobar sluh, čvrste i duge nokte (samo na desnoj ruci), baršunast glas, vitak stas, ugodnu vanjštinu i sve što si sam poželi (a nije već navedeno).

>sadržaj>naslovnica

petak, 03.06.2005.

Uz godinu euharistije...

Opasnost do koje nas religija može dovesti lijepo je opisao kardinal Martini, milanski nadbiskup. Radi se o jednom talijanskom paru koji se vjenčao. Dogovorili su se sa župnikom da će prirediti malo primanje u župnom dvorištu kraj crkve. Međutim, počela je padati kiša tako da nisu mogli imati primanje vani, pa su pitali župnika: "Da li bi bilo u redu ako bismo slavlje imali u crkvi?"
Župnik nije bio oduševljen idejom da se primanje održi u crkvi, ali rekli su mu: "Pojest ćemo malo kolača, malo ćemo pjevati, popiti malo vina, a onda ćemo ići kući." I tako je župnik pristao. Ali to su bili Talijani koji vole život pa su popili malo vina, malo su pjevali, pa su opet popili malo vina, i malo su pjevali, i za pola sata u crkvi se stvorila velika veselica. I svima je bilo lijepo, odlično su se zabavljali i veselili. Ali župnik je bio sav na iglama, šetajući se gore-dolje po sakristiji, usplahiren zbog buke koju su pravili u crkvi. Onda je došao kapelan i rekao mu: "Vidim da ste jako napeti."
"Naravno da jesam. Slušajte samo kakvu buku prave u kući Božjoj, Gospode!"
"Ali, oče, zaista nisu imali kamo otići."
"Znam! Ali, moraju li baš praviti takvu buku?"
"Da oče, ali ne smijemo zaboraviti da je i sam Isus bio jednom prisutan na svadbi, zar ne?"
"Znam da je Isus Krist bio na svadbenoj svečanosti, vi me na to ne morate podsjećati! Ali tamo nije bio Presveti Sakrament!!!"

Anthony de Mello

>sadržaj>naslovnica