Opasnost do koje nas religija može dovesti lijepo je opisao kardinal Martini, milanski nadbiskup. Radi se o jednom talijanskom paru koji se vjenčao. Dogovorili su se sa župnikom da će prirediti malo primanje u župnom dvorištu kraj crkve. Međutim, počela je padati kiša tako da nisu mogli imati primanje vani, pa su pitali župnika: "Da li bi bilo u redu ako bismo slavlje imali u crkvi?"
Župnik nije bio oduševljen idejom da se primanje održi u crkvi, ali rekli su mu: "Pojest ćemo malo kolača, malo ćemo pjevati, popiti malo vina, a onda ćemo ići kući." I tako je župnik pristao. Ali to su bili Talijani koji vole život pa su popili malo vina, malo su pjevali, pa su opet popili malo vina, i malo su pjevali, i za pola sata u crkvi se stvorila velika veselica. I svima je bilo lijepo, odlično su se zabavljali i veselili. Ali župnik je bio sav na iglama, šetajući se gore-dolje po sakristiji, usplahiren zbog buke koju su pravili u crkvi. Onda je došao kapelan i rekao mu: "Vidim da ste jako napeti."
"Naravno da jesam. Slušajte samo kakvu buku prave u kući Božjoj, Gospode!"
"Ali, oče, zaista nisu imali kamo otići."
"Znam! Ali, moraju li baš praviti takvu buku?"
"Da oče, ali ne smijemo zaboraviti da je i sam Isus bio jednom prisutan na svadbi, zar ne?"
"Znam da je Isus Krist bio na svadbenoj svečanosti, vi me na to ne morate podsjećati! Ali tamo nije bio Presveti Sakrament!!!"
Anthony de Mello
>sadržaj>naslovnica
Post je objavljen 03.06.2005. u 12:24 sati.