La pate sucree (les basiques)

Nije lako. Puno je teže no što se čini. Radim ih godinama, i nikada potpuno zadovoljna :I
Nikada ni vremena da im se više posvetim, osim povremeno... do sada.
Niti većine potrebnih pomagala.
Ali ni u mojoj naravi nije odustajanje.
Ne lako.
Ne dok ne iscrpim sve mogućnosti.
Ili većinu.
Ne, ako znam da mogu.
Da se ne trudim uzalud.

Ovi posljednji su dosta slični onome čemu težim.
A mislim da su bolji od NJEGOVIH recimo

Rajka

Htjela sam peći tart, ali sam prekasno shvatla da nemam čokolade :I
I onda sam morala zamoliti susjedu da mi ju kupi kad bude negdje išla. Stalno ju maltretiram na takav način, ali taj tart će poslije vjerojatno završiti kod nje, pa si onda malo umirujem savjest.
Ma, zapravo, ona bi najradije da ja i ne moram ništa raditi, i stalno mi govori da ju zovem bez ustručavanja... al' savjest je savjest, je li... :I
E, da..a čokolada je s 5 i nešto, sada došla do skoro 7 eura :I
Al' nema veze, prestala sam ju bojkotirati - jednom se živi.

N'da... a i inače - nisam ja neka tvrdica, više sam vam raspikuća. Meni novac samo iscuri kroz prste, čuvala ga ja ili ne.
Ne bi se sa mnom pozabavili nit' Moliere, nit' Andrić....'opće ih ne bih zanimala :I Najviše što sam ja nalik njihovim 'junacima' je kad istresem kavu na stol, pa kad ona zamiriše ne mogu odoljeti da ne napunim njome dlanove, prinesem ju licu takvu mirisavu, pa propustim kroz prste... i sve onda ponovim još nekoliko puta... :O
A što ćete... svaka budala svoje veselje ima.

Možda nisam puno vredna, al' ne dam se vređati! (ulažem protestnu notu)

Ja da sve pojedem... :I

Ovi su od prije nekoliko dana.
Je... da, u tartić fazi sam, i kako se čini - ostat ću u njoj neko vrijeme... al' sad (ipak) idem raditi jedan veći.

Tartići

Maline i čokolada se ljube, to već znate... a ako do sada niste znali, onda ste sada saznali :O
Tartići su prije fotkanja morali prenoćiti pa su se u međuvrmenu malo... hm, smežurali. A i maleni su, vidite to po malinama, pa se na fotografiji vidi svaka nepravilnost; uživo su inače puno ljepši.
Bili su, zapravo - pojela sam ih za doručak

Nefili su krivi za sve!

Jučer saznala za nju... i popravila mi dan.
Sad je meni sve jasnije oko vjekova srpskih stradanja... I Bog je bio protiv njih pa smislio pakleni plan :O

No kave, kave amo, Jer utjehe nema u gumenim bombonima.

Prije nekoliko dana mozgam oko ručka - ne da mi se ništa pa se nagovaram intervjuom sa samom sobom oko najomiljenije mi hrane. Odgovaram si diplomatski, da nikoga ne uvrijedim, da volim ovo i ono, ali da ne mogu nikoga posebno izdvojiti... a onda mi nakon intervjua sine da sam lagala - pa volim!! Volim sladoled i lubenicu! Razlog zašto se nisam odmah sjetila je vjerojatno taj što i lubenicu i sladoled jako rijetko jedem. Kao da se kažnjavam... no vjerojatno zato kako bih što dulje imala nešto čemu se još uvijek mogu razveseliti, da mi ne dosadi.
Valjda.
Al' tu je ona... ona teško da će mi dosaditi, pa se ne štedimo ni jedna ni druga :O



Jedna lokalpatriotska:

Svi smo mi nečija djeca

Počela pisati kilometarski post, pa sam se umorila. Spasila me blogerica koja je rekla da pristaje samo na one od nekoliko minuta. Sjetila se nje pa sve pobrisala.
Pa da... nije da moram ispuniti normu :O

Alzo... prekardašila sam jučer malo. Kako skoro nisam. Malo sam izgleda preduboko ušla u taj dječji mod... skoro bez ikakve kontrole.
Trebat će mi još rotkvica za detoksikaciju

Sutra raditi nešto.

Kinder Surprise

Ponekad, kad sam dobre volje i baš opuštena, pustim da me u razmišljanju navigavaju djeca svojim glasovima na putu od/do škole.
Maloprije, maksimalno opuštenoj, tik ispod prozora doleti mi glasić (starosti dobro ispod deset godina) upućen grupi glasića - Gdje ste, pijandure... naaajbooljeeee...?!?!
O, majko mila, pa što ću s tim??!!


Jučer razmišljam o tome kako Kvinovce nikada nisam baš pretjerano voljela. Iz nekog razloga mene su refreni njihovih pjesama, koji bi trebali biti i najbolji dijelovi, uvijek nekako uspjeli iznervirati. Preživahni, preprpošno uletavajući pokvarili bi mi cijelu pjesmu. Uglavnom, da - nisam ih baš pratila.
You Don't Fool Me je jedina njihova pjesma koju volim, i vjerojatno jedina njihova koju imam u playeru.
Odem provjeriti - u pravu sam.

Jutro miriše na Olfen

Kombinacija gela i lijekova za bolove bila je, izgleda, učinkovita. Razgibavala sam se malo i čini mi se da je to to. Sad već mislim da bih se mogla vratiti naprasno napuštenim poslovima. Većina još uvijek stoji razbacana po dvorištu. Vidjet ćemo što će sutra donijeti, i hoće li biti dobrostivo. Treba stići i gnojivo za ruže, a zemlju koju krtica vani ruje bez prestanka planiram eksploatirati za potrebe uzgoja cvijeća i povrća.
Dobru i jeftinu radnu snagu nikada ne odbijam.

Još mi je rano za ručak, a danas se hranim Kinder(Surprise) jajetom - gurnem ruku u zamrzivač, pa što natrefim. Ima tamo gotove hrane, baš za ovakve dane... a često je iznenađenje jer ne prepoznam odmah što je. Al' je sarma, al' paprika ljuta :O
(Veliki Duše, budi milostiv)

I za kraj... ovo su bile posljednje ovogodišnje šparoge. Barem mislim da su posljednje.
Otkako sam otkrila da im se vijek može produljiti čuvanjem u plastičnim vrećicama, smanjio mi se strah od njihovog propadanja i neiskorištavanja. Zadnjima sam testirala trajanje... i bome - dva tjedna su takve opstale u hladnjaku :O
Istina, donji dio im je postao mrvicu drvenastiji, ali gornji je čist' O.K.
Ic okej.










Pileća prsa punjena šparogama i paprikom...a tu je negdje i mozzarella, no, kak' se čini - morat ćete mi vjerovati na riječ :O
Sad kad gledam - malo čudno izgleda to punjenje... al' fino je bilo.

Dab, dab, dab

Dakle... u svjetlu (i bojama) najnovijih glazbenoplesnih zbivanja i pokreta, sad bi samo još ovaj malac (hebiga... spriječila me moja uzoritost da (i) sliku pokradem s interneta, pa onda ovako ) nedostajao

Evo i cha, cha prijevod za dvi, tri... da ne mora guglati :O

Imagine

Kaže, rekla je doktorica da odmah na vratima prepozna one s išijasom. Ne mora se ni truditi previše jer da su ovih dana skoro svi s išijasom.
Kaže, ljudi su neaktivni cijelu zimu, pa kad malo zatopli onda bi se svi, kao, malo aktivirali.
Kaže još štošta, al' meni se jutros više nego inače nije pričalo, samo sam stisnula zube da ne zajaučem kad sam pokušala ustati :I
Jesam ja jučer, kao, bila nešto aktivna... ali ja sam, kao, jednako 'aktivna' kad god mi to uspije.
I sad nemam pojma kako sam upala u statistiku :O

Ne znam je li išijas, al' da boli, boli :I
Dobro, sada već manje. A i nema veze... i tak' i tak' me veći dio života nešto boli. Ovo nije čak ni za spomenuti... jedino, eto, kao uvod u post.

A bila sam aktivna i danas, unatoč.... Pokušala sam dovršiti jučer započeto, pa sam malo pilila grane (usput se posipala piljevinom, jer sam grane pilila iznad glave :O), malo okapala ružičnjak... I malo ovo, malo ono sve dok se nisam od umora počela treskati.
A to je bilo brzo, puno brže od ovog uvoda :)))
A sjećam se još dobro kad je meni 'moja' doktorica pojašnjavala moju dijagnozu i što mogu očekivati od nje... pa dok je friška osamnaestogodišnjakinja u meni padala u očaj i beznađe, da me utješi, valjda, rekla mi je - A čujte, pa to vam je 'gospodska bolest' - morat ćete živjeti 'pod staklenim zvonom', nećete ništa raditi.. i bu to sve dobro... Daa..
Da.
Sjetim je se često.
Pogotovo kad me od posla napadne treskavica, noge počnu otkazivati poslušnost... ili me podmuklo napadne bol s leđa

Kupila sam trimer. Dečko koji je trebao doći pokositi (pre)visoku travu, imao je nekakav 'isplativiji posao' pa me malo 'odgodio'. Pa sam ja kupila trimer jer mi se ne da gledati tuđe trčanje za novcem.
Umorim se i od toga.
A dok se ja umaram, zdravi i jaki muškarci dižu utege po teretanama i umjetno bildaju mišiće. I dok se ja umaram, zdrave i jake žene napuhavaju umjetene sise i guzice. Svi bi htjeli biti nešto drugo, samo ne ono što jesu. Čudan svijet smo postali. čudan svijet, čudnih vrijednosti.
Starci koji su pošteno radili cijeli život sada kopaju po kontejnerima kako bi preživjeli, a mladi koji ništa ne rade imaju najskuplje mobitele, markiranu odjeću i pune džepove novca. I dok su ovi prvi luzeri, potonji su uzori današnjim klincima.
A zamislite samo svijet u kojemu bi svatko radio ono za što je osposobljen.
Zamislite...
Bemu, al' u tom svijetu bih ja možda stvarno živjela pod staklenim zvonom i ne bih ništa morala raditi.
Shitt.

Vratiće se rode

Svake godine barem jednom me pita - Pa jesi gledala 'Vratiće se rode'?- nakon što prepriča neku scenu kojom čvrsto povezuje sve konce iz dotadašnjeg razgovora, a na kraju još i udari pečat na zaključak.
Daa... ne znam.
Nisam.
Jesam.
Možda.
Al' neke dijelove sasvim sigurno.
Poslije odem na brzinu pogledati, tako da iduće godine mogu reći kako sam seriju sa sigurnošću ispreskakala.





Jutros gledam pse i mačke naglavačke, nabacujem si na lice neophodan smijeh, pa ga zapečatim i ovim glupavim videom.
A što sad... pa ima žena i pravo - na muci se poznaju junaci :))





Pojavilo se sunce nakon jučerašnje kiše, ali ja sam memljiva i dugo se nagovaram na uskakanje u žrvanj dana. Nema veze, moj je onaj teški, kameni... sporo se okreće, al' ni jedan krug nije posljednji pa dnevno po nekoliko puta u njega uskočim i iskočim. Na kraju se nagovorim načinom na koji plaćam račune - sad i odmah. Jer ako neki sklonim u stranu, lako se može dogoditi da ga poslije zaboravim. Žrvanj neću zaboraviti, ali često se na kraju dana znam pitati ne bi li mi ipak bilo lakše da sam se više potrudila oko propuštenih krugova.
Jer sutra će me pored novih (do)čekati i oni.

A mene je jutros dočekala Irska u dvorištu. Što'š tražiti obećanu zemlju, evo je kod mene :O
Zelenilo kamo god da oko bacim... preko noći je samo buknulo. Bem ti račune, da ti bem račune... preskočim sve jutarnje rituale, čak i kavu, pa dohvatim rukavice i škare da ukrotim barem nešto dok se još ukrotiti da.
Bem ti račune, da ti bem račune... viču mačke i trčkaraju za mnom jer sam preskočila i njihovo hranjenje.

A kad smo već kod Irske... evo i jednog njihovog tradicionalnog jela.
Colcannon.
Krumpir i kelj.
Skoro k'o blitva i krumpir na lešo... samo što ovdje ide puno maslaca... i mlijeka, i...
M'da, al' skoro isto :O
Planirala ga zalijepiti još za Dan svetog Patrika.

Jelen na lovački

Ma jok... lažem k'o pas. Ovo je obična navlakuša... i samo malo plašim Jelena.
Jelena zapravo ne bih ni mogla jesti (barem mislim da ne :O)...al', doduše, nitko nikada mi ga nije ni ponudio (barem misli(m) da nije :O). Jednom sam jela srnetinu, al' bila je loše pripremljena pa od onda više nisam imala želju. Mislim čak da tada nisam ni znala da se radi o srnetini... jer nekako ne vjerujem da bih želju uopće imala :I
Ne bih ni zeca jela. Janje samo ako ga ne bih vidjela...
Ok, ok... licemjer, ali neka baci... Hm, ne znam sad što, ali bacat bi se imalo za štošta, zar ne...?

Alzo, svinja je ovo neka. Pripremila sam ju još sinoć do pola, jer poznavajući sebe danas se moglo dogoditi da me prođe volja, pa onda ne bih imala ništa (samu sebe sam ucijenila :O):I
I nije mi smetalo što nije sve svježe pripremljeno.Također nema ni lovačkih knedlički. Al' zato krumpira ima. E... a on je svježe pripremljen...
Volim jesti krumpir.

Rouge Cardinal

Pođem pogledati nanoviji klematis; taman se fino rascvjetao i odmor je za oči, a onda ispod njega ugledam jedan drugi 'cvjetić', pa se vratim po fotoaparat :O

Na zid je već neko vrijeme naslonjeno jedno staro drveno korito. Napravljeno tko zna kada, vjerojatno u vrijeme dok još uvijek nije bilo plastike. U svakom slučaju - u vrijeme dok upotreba plastike nije bila proširena u ovolkoj mjeri kao danas.
Korito sam namjeravala baciti, a onda mi je palo na pamet da bih i u njega možda mogla posaditi nekakvo cvijeće, pa dok ta ideja ne dozrije odložila sam ga tu pored klematisa.
U međuvremenu je netko otkrio da je baš to mjesto k'o stvoreno za ljetovanje i lješkarenje :O

Druga

Druga, treća zapravo, a mogla je biti i prva.
A riječ je o jednom eksperimentu.





Nedavno sam naletjela na video gdje žena pokazuje torte koje je dala profesonialcima da joj izrade po fotografijama koje su generirane umjetnom inteligencijom.
Nešto slično je meni već ranije palo na pamet pa sam odlučila to isto pokušati za Uskrs. Ali amaterski - ja bih sama napravila tortu, je li.
Poznato vam je već da tada nisam stigla. A onda ni poslije baš nisam imala previše volje - ideja je prije dva mjeseca puno bolje zvučala nego sada :O
No, ajd... s onim tračkom preostale dobre volje na kraju sam ipak otišla pokazati koliko je taj isti bio i nedostatan :I

Dakle... sve je zapelo već onog trena kad je zelena boja kreme, koja je trebala biti pastelna, ispala kao Oziris na steroidima. Zapravo, cijela torta izgleda kao da je na steroidima. Svi ukrasi su predimenzionirani jer sam ih radila uz pomoć kalupića koje sam jedino imala, a oni su bili preveliki. Manje ukrase bih morala raditi rukama, a za to nisam više imala volje. Rekla sam već da mi je Oziris na steroidima uzeo i to nešto preostale :I
Pa dalje - po predlošku kojeg sam koristila, vjerojatno bi najbolje bilo raditi tortu s kremom od maslaca - buttercreamom, onim kojeg Amerikanci obožavaju nabacivati lopatom na sve kolače. Postojaniji je na sobnoj temperaturi od ganachea kojeg sam ja radila od bijele i tamne čokolade, al' eto, men' taj buttercream bezveze presladak, pa onda nisam. I tak' je torta, za razliku od onih kojie su izvana čvrste a iznutra mekane, ispala izvana mekana a iznutra ne toliko jer sam ju radila s biskvitom jednakim kao za tortu od mrkve. Zapravo, ova sadrži elemente obje prethodne torte.

Tak'... i onda sam odlučila slikati svoju steroidnu tortu u hladnjaku. Nisam htjela riskirati da joj na toplom zraku pootpadaju svi oni polijepljeni dijelovi. Ma, zapravo, rizik i nije bio baš tako velik, ali kad pomislim kakvih sve ljudi ima koji još uvijek čuče po svojim ormarima, onda valjda može i ova jadna tortica sjediti u mom hladnjaku.

Al' to ne znači da je svejedno neću raskomadati.







Ovdje je predložak po kojemu je rađena :

https://www.pinterest.com/pin/763993524320285098/

Oznake: expectation vs reality

Pičkica

Pero, Ljubica, Bubica, Franc, Fric, Ferdinand, Ljubiša, Dragiša, Mileni, Pileni, Blentavac, Mačak, Dragica, Dobrica, Munjara, Žaba, Baba, Vaki-Naki, Pseto jedno, Milo dijete, Ljubimac, Predator, Kalimero...
Posjedujem još milijun milih načina kojima ga zovem, ovisno o raspoloženju, iako ga zvati, zapravo, i ne treba. Uvijek je tu, a slobodan je ići kamo poželi. Obično samo pomoli njušku kroz vrata pa se vrati natrag - što bliže meni, koliko je to već moguće u tom trenutku. Ako nikako, onda na kanti od računala dok ja na njemu nešto radim. Jedino ako vani hranim druge mačke, a njega još nisam, onda u njemu proradi instinkt grabežljivca pa se i sam zaleti u gomilu. Al' na kratko samo. Jer odmah se sjeti da postoji zdjelica u kojoj se nalaze i veće divote, pa onda ode i sjedne do nje i čeka da ga doživim. Ili ostane van dok ga ostali hahari ne počnu gnjaviti, pa opet brzo pobjegne pod moja skuta.
Ako ga sama malo izbacim van (jeer... da malo očvrsne) onda stalno moram paziti hoće li doći do nešto grublje igre.
Veljača je bla posebno izazovna

Pitala nećakinja sestru bil' teta htjela ponekad doći vikendom. Išla bi ona po mene kad i sama bude kući dolazila. Kaže sestra da ne zna, neka mene pita, al' odmah joj doda - Al' ima ti teta onog mačka, pičkicu, taj bez nje ne bi preživio tri dana, pa će morati i on s njom doći.
A sestra u kući ima pse.
Rekla sam da ćemo dolaziti.

I male stvari mogu uljepšati dan.
Prva ruža u dvorištu, recimo.
U foto-finišu je pobijedila jednu drugu, ljubičastu.
Zapravo - pobijedio je, jer je ruža imena Don Juan.
Prekrasan, opojnog mirisa i zavodljivo crno-crvene boje.
Ipak, nedovoljno zavodljiv da bi me se nagovorilo da sad izađem van s fotoaparatom.
Uostalo, i sunce je malo prejako za dobru fotografiju.

Na fotografiji iznad je jedna druga ruža.
Gospa Osiria.

Ajgudica

She's so good...
Tortica - New York (style) cheesecake.
To nije cheesecake sa želatinom, nego pečeni. Zapravo pečeni i kuhani (znate da takva jela najviše volim :O), jer se peče u parnoj kupelji.

E, al' nije to ona druga uskrsna tortica koju sam ranije spominjala. Ova je treća. Drugu sam počela raditi, al' kako me sad već malo prošla volja, tako ona sad stoji u hladnjaku napola dovršena, s izgledom koji jasno govori da me prošla volja :)))
M'da... još uvijek se ne zna što će biti s njom :I








Ova treća je upala iznenada. Imala sam jagode (nisu moje iz vrta, one su još uvijek 'djeca cvijeća' - nigdje ploda, samo cvjetovi), slučajno ih kupila... pa kad sam već imala taj iznenadni slučaj, htjela sam onda s njim nešto dobro napraviti.
Jučer sam ju pekla - ovo je rezultat.
Jutros sam od dijela jagoda skuhala i preljev, i sad znate što sam uz kavu ručala. A moguće da će biti i večera.
Ak' već nisam Pale sam na svijetu, onda se ponašam kao Pipi duga Čarapa.

Kakvim ja opasnim životom živim...
Niš' se ne brinem hoće li me s ovakvom prehranom što strefiti - prava adrenalinska ovisnica.

Repceti, repceti... (jeftino dam, samo da prodam...)

Mislila sam da nemam vremena, ali kako ni vrijeme ni snaga mene obično ništa ne pitaju, tako ja sad lijepo sjedim i pijuckam... neću vam reći što, da me ne proglasite alkosicom :O
I... imam vremena za post :O
A post kaže da bih vam baš mogla ostaviti recept za muffine s mrkvom. Samo zato jer sam divna i dobra osoba.
Ni zbog čega drugog.

Alzo, ako biste htjeli razveseliti ukućane, pa čak i goste, jer ovi muffini su i njih dostojni, onda je ovaj recept za vas k'o stvoren!
Brzo, apsolutno nezahtjevno, a nadasve ukusno... svaki, i najveći billboard bi s ponosom nosio ovaj tekst, uopće ne sumLjam u to :O

Ja muffine inače baš i ne volim, no ovi s mrkvom su zasigurno oni koji vam nikada zbog suhoće neće zasta(ja)ti u grlu (kak' mi ide, ha?).
Odlični su čak i bez kreme, no (i) kremu bih ipak preporučla. Od sira je pa njegova kiselina fino izbalansira slatkoću muffina.

Jesam, jesam...

Jesam, poslikala sam ju.
Al' šalila sam se u prošlom postu rekavši da ću je morati baciti. Može ta tortica bez problema 'odležati' više dana u hladnjaku... dapače, kad se svi okusi u njoj prožmu, svakim danom je sve ukusnija...
Inače, ovo je uskrsna tortica - plan je bio raditi ju za Uskrs... ali ne znam tko je stvarno mslio da će mi to i uspjeti :))
I to je prva, za drugu se niš' ne zna; malo mi je sad splasnula volja za njenom realizacijom :I
Al' bumo još videli...

I da... ako ste slučajno pomislili da mi je ponestalo kreme za omazati tortu, ne radi se o tome. Kreme je bilo više nego dovoljno za cijelu je 'presvući', ovo je samo jedan od načina omazivanja, a takve torte nazivamo 'naked'. Neki je znaju i više sastrugati, ja nisam toliko. Al' zgodan je način. Ne znam tko je to bio, ali onaj tko je ovakvu tortu prvi plasirao svakako nije bio prvi koji je uspio nekakav šlamperaj progurati kao vještinu ... koju ćemo mi onda svi rado prihvatiti (nikad se ne zna, zlu ne trebalo, kad može biti korisno :O)
To se zove snalažljivost.
Ima i to svoju 'težinu'.

Carrot cake

Tašun, tašun-tanana
i svilena marama
u marami šećera
bila za V večera












Imam i tortu, ozbiljno... eno je treći dan stoji u hladnjaku. Ako ju danas ne uspijem poslikam, morat ću ju baciti :I
Napekla vazdan pa bilo i za popu i popinu dic... ovaj, bilo i s anananananas i s jabuka... pa bilo i za ove čašice koje sam ja fino večerala.
Fino, stvarno.
Prefino.