A gdje su mali, tu je i veliki

Naravno, nije pravilo, a i prije će biti da je obrnuto.
No, u svakom slučaju... bili su to jako fini tartići s kavom.

Pomagačica

Vratila se krtica. Ne tepe ona nimalo moj trud i napor oko trave: sijanje, svakodnevno zalijevanje, ugrize komaraca... ona samo kopa. Sad ponovno, intenzivnije, već peti dan.
Jutros otvaram prozor i provjeravam koliku je štetu noćas napravila, al' ovaj put ne vidim ništa novo... ništa osim jedne mačke koja kraj posljednjeg humka sjedi kao Sfinga, kao Kerber. Mačka malo liči na Zlaju, samo je dosta svjetlija od njega. Ja krtici i da hoću ne bih ništa mogla napraviti, jer su krtice zaštićene zakonom, ali to sa zakonom ovu mačketinu izgleda nimalo ne dira, kako se čini - ona je onkraj njega. Mačka nije moja. Moje su kao i ja - pristojno se i zakonski povlače po kući i dvorištu, a ova bi bila nekakva avanturistica. Gledamo se neko vrijeme u oči; ona s malo spuštenom i isturenom glavom, spremna odreagirati na moj pokret koji joj se ne bi dopao, a ja sa zanimanjem... samo kratko, a onda se povlačim i tiho zatvaram prozor.
Osjećam se pomalo kao 'bad girl'





E, al' ja sam 'ukrotila' mini-mini tartiće. tj. kalupiće.
Jesam rekla da hoću :O

(Po)puca(la/m) od zdravlja

Borovnice mi sad već malo i na uši izlaze... možda bih se trebala prebaciti na ribizle :O

Popila maloprije posljednju čašu nekakvog zelenog bućkuriša kojeg je sestra kupila.
Skoro da se kune u njegovu učinkovitost i dobrobit za životnu energiju, pa me svako malo pitala kako se osjećam.. i nakon prve čaše već :))
Dosta je to platila, pa sam pila, i... (pro)puca(la)m od zdravlja, a što drugo da kažem.

Smutić smutila

Snimam ih danima već.. mogla bih svaku Klockinu objavu pratiti s najmanje dvije svoje :O
Mislim, mogla bih... da se nisam umorila :)))

Ove fotografije su sad nasumično izvučene iz računala... al' neka sam ja njih snimila nekoliko stotina, je li

Grah

Malo 'pojačani'. Iz nedavnog 'kaubojskog tjedna'.

Ne znam zašto se kod mene na blogu svi ponašaju kao da nešto prodajem pa bi stalno birali... al' dobro.
O, B(l)ože dragi, pokora je biti i 'vako dobar k'o kru' :I











Jedino kaj ništa nije fotogenično...
Ma, koga ja tu lažem, nikad nije do 'modela', uvijek je do fotografa :I... što znači da bi najbolje bilo uskoro sve ponoviti :O

Oznake: teško žabi do vode

Vol-au-vent

Alzo, o nikakvom volu se ovdje ne radi, nego o punjenoj košarici. Finoj, pahuljastoj, od lisnatog tijesta - 'nošenoj vjetrom', kako bi se otprilike preveo ovaj francuski izraz za nju.

Drugi naziv je bouchée a la reine, ili u prijevodu - kraljičin ugriz/ kraljičin zalogaj.
I kak' se vidi - ja sam još uvijek nezahtjevna, tj. još uvijek kuham s istim namirnicama :O

Simple woman

Baš si nešto mislim koliko mogu biti jednostavna i nezahtjevna... skoro k'o Klocky sa svojim burecima :O

Nu... ručak:












Večera:











To je bilo jučer, danas je u planu isti meni.
Et'.



Al' s druge strane... ponekad ni sama sebe ne mogu baš shvatiti.
Recimo, skoro svima vama je već poznata moja stalna borba s travom koja se ne da ukrotiti, i kukanje oko nje. Rek'o bi čovjek - tko je ju trave oslobodi, stope će mu ljubiti.
Pa, sam' da se zna... ja sam travu jučer sijala :I
Prvo tamo gdje je krtica izrovala pola travnjaka, a onda i dalje... te naručila još nekoliko kutija i za druge travnjake.
Et'.

Evociranje djetinjstva

Kad ti život da limune... svatko normalan će napraviti limunadu, samo V ispeče (i) baklavu.
A V je ispekla baklavu jer je dobila gigantske limune. Izvagala sam jedan - 400 g je težak :I
Za takve limune lijek je jedino prizivanje sretnih dana.

A jedna od ljepših ljetnih slika iz djetinjstva su baklava i limunada u lokalnoj slastičarnici...
Slatko, ljepljivo, sirupasto...što je više potrebno djeci za početak još jednih nezaboravnih ljetnih praznika.

Meni odrasloj malo smeta što mi je usfalilo nekoliko kora, jedna barem... a i fino oblikovani klobuci na vrhu su nestali zaliveni šećernim sirupom, što mi smeta za fotografiju, tako da ću vjerojatno sve uskoro ponoviti.
I tako i tako i limuna još uvijek ima.

Ljetna prognoza

Popiti kavu, pokositi travu, popiti kavu, pokositi travu...kako se čini, ovo ljeto bi moglo tako izgledati.
Ima se i trave i kave.
A dobro, pa okej je to... i bolje da ima nego da nema.

Trebala je ovo biti fotografija s 'curećom' kavom, al' nije lagano fotkati 'iz ruke' s 58 mm objektivom, i to jednom rukom, jer drugom sipaš kavu u šalicu.
Mrmlj... nikad fotografa od mene :I



A kava je jučerašnja.
Ona između dva košenja.
Dva travnjaka.

Pored košenja i kave, u dvije, tri večeri uspjela sam odgledati i krimi miniseriju - Tajna podmornice Vigil
Svaku seriju koja me uspije zadržati do kraja, ja obično preporučim. Pa eto, ako do sada niste (po)gledali, i ako volite ovaj žanr...

MALI(ne) su seksi

Prekrasno kad pogledaš na prvu, al' kad malo približiš, bome... prepadneš se i pitaš pa štoo ti too jeedeešššš...







Al' dobro... dobro je za zatvor, ili protiv... ovisno kak' gledaš :I








Stigli su mi konačno i naručeni prsteni za malene tartiće (aaa... preslatki suuu...), i taman da poviknem - Imam(o) (i) male!!!... a oni počeli raditi velike probleme :I
Prvo su me natjerali da se sjetim formule za opseg kruga, kako bih mogla izrezati trakice od tijesta prave duljine za obložiti ih, ali inače - problemi su uglavnom oko toga da se pečeno tijesto ne želi odvojiti od njih... al' dobro, ukrotit ću ih ja već.
Ne sumLjam.

Rajka (i ljudsko strpljenje)

Rajka je pasica. Zapravo, ne zove se tako. Ima ona jako lijepo, fensi, kratko pseće ime... ali moja sestra za nju ima još nekoliko imena. Rajka je jedno od njih. Rajka-kaubojka kad zajaši vrh trosjeda, čeznutljivog pogleda upućenog ka terasi u očekivanju 'gazde'.
Rajka je udomljena prije nekoliko godina. Pokupljena s ulice gdje je tko zna kako i koliko dugo živjela. Koliko god - previše.
Istraumatizirana.
Previše.
Njezin um ne funkcionira baš najbolje, a kad se dodatno zamrači njome je skoro nemoguće ovladati. Sva ljubav, briga, socijalizacija, zapravo - pokušaji socijalizacije, sve je to premalo za umiriti njezin strah, drhtanje i potrebu za bježanjem. Nema te ograde ispod koje Rajka neće iskopati rupu. Nema tog povodca od kojeg se ona neće mahnito i bezumno pokušati oslobodit.
Pa ga i nema. Pa je slobodna trčati od podruma do tavana kad god je ulove njezini panični strahovi kojima nitko ne može stati na put. Od podruma do tavana, od dnevne do spavaće sobe, od kuće do dvoršta, pa s kišnog i blatnjavog dvorišta ponovno do kuće... i čiste posteljine.
Bezbroj puta.
Ali, Rajka je i damica. Kad ju vidite kako jede, mirno, gutajući male zalogajčiće, kažete si - Bože, pa pristojnija je i od puno ljudi...
A slobodna od strahova, svoju glavu će mirno položiti na vaša koljena, čak i ako vas prvi put vidi... osjeti li prema vama povjerenje.
Ugledat ćete ga u njezinim očima.

No, da... al' ne računajte vi pretjerano na to povjerenje ako je tu 'gazda'. Jer gazda je gazda, iako njega najmanje viđa od svih. Njega se čeznutljivo čeka, zvuk njegovog automobila se uvijek prepozna, njegovi koraci s nestrpljenjem iščekuju, i prate. I u dolascima i odlascima... kako god, i bilo kad.
Priča sestra... otišao suprug rano ujutro na posao, a ona tek nakon 10-15 minuta shvati da nema Rajke, pa ga zove da mu kaže da savim sigurno negdje cestom trči za njim.
Nakon nekog vremena vraćaju se... on ponosnog i blistavog osmijeha i Rajka na njegovim rukama. Tepa joj, pozdravlja i govori da bude dobra.
Nije bilo dovoljno - ponovno je pobjegla.
I ponovno se vraćaju, on s još blistavijim i još ponosnijim osmijehom zbog tolike pseće privrženosti, a Rajka, k'o carica, ponovno na njegovim rukama.
Drugo jutro dok ju je vraćao, slušam sestru kako se valja od smijeha, kaže - Ide on, Rajka za njim, ne nosi ju... a pred vratima promrmlja - Aj više i ti u ...