Rajka je pasica. Zapravo, ne zove se tako. Ima ona jako lijepo, fensi, kratko pseće ime... ali moja sestra za nju ima još nekoliko imena. Rajka je jedno od njih. Rajka-kaubojka kad zajaši vrh trosjeda, čeznutljivog pogleda upućenog ka terasi u očekivanju 'gazde'.
Rajka je udomljena prije nekoliko godina. Pokupljena s ulice gdje je tko zna kako i koliko dugo živjela. Koliko god - previše.
Istraumatizirana.
Previše.
Njezin um ne funkcionira baš najbolje, a kad se dodatno zamrači njome je skoro nemoguće ovladati. Sva ljubav, briga, socijalizacija, zapravo - pokušaji socijalizacije, sve je to premalo za umiriti njezin strah, drhtanje i potrebu za bježanjem. Nema te ograde ispod koje Rajka neće iskopati rupu. Nema tog povodca od kojeg se ona neće mahnito i bezumno pokušati oslobodit.
Pa ga i nema. Pa je slobodna trčati od podruma do tavana kad god je ulove njezini panični strahovi kojima nitko ne može stati na put. Od podruma do tavana, od dnevne do spavaće sobe, od kuće do dvoršta, pa s kišnog i blatnjavog dvorišta ponovno do kuće... i čiste posteljine.
Bezbroj puta.
Ali, Rajka je i damica. Kad ju vidite kako jede, mirno, gutajući male zalogajčiće, kažete si - Bože, pa pristojnija je i od puno ljudi...
A slobodna od strahova, svoju glavu će mirno položiti na vaša koljena, čak i ako vas prvi put vidi... osjeti li prema vama povjerenje.
Ugledat ćete ga u njezinim očima.
No, da... al' ne računajte vi pretjerano na to povjerenje ako je tu 'gazda'. Jer gazda je gazda, iako njega najmanje viđa od svih. Njega se čeznutljivo čeka, zvuk njegovog automobila se uvijek prepozna, njegovi koraci s nestrpljenjem iščekuju, i prate. I u dolascima i odlascima... kako god, i bilo kad.
Priča sestra... otišao suprug rano ujutro na posao, a ona tek nakon 10-15 minuta shvati da nema Rajke, pa ga zove da mu kaže da savim sigurno negdje cestom trči za njim.
Nakon nekog vremena vraćaju se... on ponosnog i blistavog osmijeha i Rajka na njegovim rukama. Tepa joj, pozdravlja i govori da bude dobra.
Nije bilo dovoljno - ponovno je pobjegla.
I ponovno se vraćaju, on s još blistavijim i još ponosnijim osmijehom zbog tolike pseće privrženosti, a Rajka, k'o carica, ponovno na njegovim rukama.
Drugo jutro dok ju je vraćao, slušam sestru kako se valja od smijeha, kaže - Ide on, Rajka za njim, ne nosi ju... a pred vratima promrmlja - Aj više i ti u ...
Post je objavljen 02.06.2025. u 10:23 sati.