Marketing
Pičkica
Pero, Ljubica, Bubica, Franc, Fric, Ferdinand, Ljubiša, Dragiša, Mileni, Pileni, Blentavac, Mačak, Dragica, Dobrica, Munjara, Žaba, Baba, Vaki-Naki, Pseto jedno, Milo dijete, Ljubimac, Predator, Kalimero...
Posjedujem još milijun milih načina kojima ga zovem, ovisno o raspoloženju, iako ga zvati, zapravo, i ne treba. Uvijek je tu, a slobodan je ići kamo poželi. Obično samo pomoli njušku kroz vrata pa se vrati natrag - što bliže meni, koliko je to već moguće u tom trenutku. Ako nikako, onda na kanti od računala dok ja na njemu nešto radim. Jedino ako vani hranim druge mačke, a njega još nisam, onda u njemu proradi instinkt grabežljivca pa se i sam zaleti u gomilu. Al' na kratko samo. Jer odmah se sjeti da postoji zdjelica u kojoj se nalaze i veće divote, pa onda ode i sjedne do nje i čeka da ga doživim. Ili ostane van dok ga ostali hahari ne počnu gnjaviti, pa opet brzo pobjegne pod moja skuta.
Ako ga sama malo izbacim van (jeer... da malo očvrsne) onda stalno moram paziti hoće li doći do nešto grublje igre.
Veljača je bla posebno izazovna 
Pitala nećakinja sestru bil' teta htjela ponekad doći vikendom. Išla bi ona po mene kad i sama bude kući dolazila. Kaže sestra da ne zna, neka mene pita, al' odmah joj doda - Al' ima ti teta onog mačka, pičkicu, taj bez nje ne bi preživio tri dana, pa će morati i on s njom doći.
A sestra u kući ima pse.
Rekla sam da ćemo dolaziti.
Post je objavljen 07.05.2025. u 10:37 sati.