Imagine

Kaže, rekla je doktorica da odmah na vratima prepozna one s išijasom. Ne mora se ni truditi previše jer da su ovih dana skoro svi s išijasom.
Kaže, ljudi su neaktivni cijelu zimu, pa kad malo zatopli onda bi se svi, kao, malo aktivirali.
Kaže još štošta, al' meni se jutros više nego inače nije pričalo, samo sam stisnula zube da ne zajaučem kad sam pokušala ustati :I
Jesam ja jučer, kao, bila nešto aktivna... ali ja sam, kao, jednako 'aktivna' kad god mi to uspije.
I sad nemam pojma kako sam upala u statistiku :O

Ne znam je li išijas, al' da boli, boli :I
Dobro, sada već manje. A i nema veze... i tak' i tak' me veći dio života nešto boli. Ovo nije čak ni za spomenuti... jedino, eto, kao uvod u post.

A bila sam aktivna i danas, unatoč.... Pokušala sam dovršiti jučer započeto, pa sam malo pilila grane (usput se posipala piljevinom, jer sam grane pilila iznad glave :O), malo okapala ružičnjak... I malo ovo, malo ono sve dok se nisam od umora počela treskati.
A to je bilo brzo, puno brže od ovog uvoda :)))
A sjećam se još dobro kad je meni 'moja' doktorica pojašnjavala moju dijagnozu i što mogu očekivati od nje... pa dok je friška osamnaestogodišnjakinja u meni padala u očaj i beznađe, da me utješi, valjda, rekla mi je - A čujte, pa to vam je 'gospodska bolest' - morat ćete živjeti 'pod staklenim zvonom', nećete ništa raditi.. i bu to sve dobro... Daa..
Da.
Sjetim je se često.
Pogotovo kad me od posla napadne treskavica, noge počnu otkazivati poslušnost... ili me podmuklo napadne bol s leđa

Kupila sam trimer. Dečko koji je trebao doći pokositi (pre)visoku travu, imao je nekakav 'isplativiji posao' pa me malo 'odgodio'. Pa sam ja kupila trimer jer mi se ne da gledati tuđe trčanje za novcem.
Umorim se i od toga.
A dok se ja umaram, zdravi i jaki muškarci dižu utege po teretanama i umjetno bildaju mišiće. I dok se ja umaram, zdrave i jake žene napuhavaju umjetene sise i guzice. Svi bi htjeli biti nešto drugo, samo ne ono što jesu. Čudan svijet smo postali. čudan svijet, čudnih vrijednosti.
Starci koji su pošteno radili cijeli život sada kopaju po kontejnerima kako bi preživjeli, a mladi koji ništa ne rade imaju najskuplje mobitele, markiranu odjeću i pune džepove novca. I dok su ovi prvi luzeri, potonji su uzori današnjim klincima.
A zamislite samo svijet u kojemu bi svatko radio ono za što je osposobljen.
Zamislite...
Bemu, al' u tom svijetu bih ja možda stvarno živjela pod staklenim zvonom i ne bih ništa morala raditi.
Shitt.