De da vam pričam...

petak, 23.02.2024.











Kažu da postoje četiri vrste temperamenta ( https://hr.wikipedia.org/wiki/Temperament)
To su:
- sangvinik
- kolerik
- melankolik
- flegmatik

Ja sam sklona melankoličnom raspoloženju. Oduvijek. Svojevremeno mi je to predstavljalo i nešto veći problem, jer melankolija vas zavodi i ne pušta tako lako iz zagrljaja osjećajem nedodirljivosti, uzvišenosti čak. Takva je tuga - uvjerava vas da na svijetu ne postoji niti jedna druga osoba koja vas je u stanju razumjeti. I kao u svakoj lošoj vezi, u kojoj jedna osoba ima stalnu potrebu kontrolirati, posesivna je i pretjerano ljubomorna, i sve pod izgovorom kako se radi o neizmjernoj ljubavi uspijeva zadržati ovu drugu, tako i vi, iako vas guši, ostajete u ovom mekanom, melankoličnom zagrljaju jer vam se sviđa osjećaj biti voljen, biti (nekome) poseban.

Dakako da nije nimalo lako ni pobjeći nekome/ nečemu što vas stalno proganja, pa još ako nemate kamo...
I tako sam onda ja, nakon jednog takvog proganjanja, na samom rubu očaja postala prava koketa. Sponzoruša.
Jer od očaja se još nitko nije okoristio.
Od tog trenutka od naše veze nastojim biti ona koja je uvijek na dobitku. Tugu, sjetu i slična stanja puštam k sebi sve dok me mogu oplemeniti... onog trenutka kada se iza njihovih leđa pojavi očaj ja se podsjetim da je to ona granica preko koje ne idem. Tu više nemam što raditi, ustajem i odlazim.

Dvorište izgleda kao ratna zona. Izađem van pa se vratim jer ga ne mogu gledati takvog. Zapravo, namjera mi je dati mu malo života, pa sam u to ime porezala skoro sve što se porezati dalo. Jer nekada ranije sađeno je nasumce i bez reda, i da bi se isti uveo potrebno je krenuti skoro od samog početka.
Naravno, svaki zalogaj u kojeg zagrizem preveliki je za mene, ma što god da ja u tom trenutku mislila, pa tako i ovaj. Iako sam jučer zapravo odradila jako veliki posao, trenutno je ovo ona najgora faza. Veliki dio sasječenih loza i drugih biljki sam pokupila, ali i dalje je sve podjednako i golo i razbacano... tužno.
Danas se izgovaram tmurnim vremenom (iako ja takvo vrijeme zapravo volim...) s mogućnošću kiše, pa se držim unutrašnjosti i sve ostavljam ovako kako je.
Još malo ću...

***

Dvorište vam neću slikati, ali ovako izgleda bosiljak kojeg sam posijala pa ga na dulje vrijeme zaboravila u mrzlom prostoru...
Onda sam mu se smilovala pa ga unijela u toplo, na osunčani prozor s kojeg sam ga nehotice pet puta srušila, pa skupljala, pa srušila, pa...

MG-5172

I kak' vam se čini, ima li nade za njega? :O
(ja mislim da ima, osim ako ga još nekoliko puta ne srušim...rolleyes)


***

No da... al' zapravo sam htjela reći kako mi se strašno rade fritule...
A, ako ih ispržim jest ću ih, a onda ću se loše osjećati jer mi takva hrana smeta... i onda sam vas htjela zamoliti da mi držite fige da ne pokleknem thumbup


MG-1451





Najstariji zanat na svijetu

četvrtak, 22.02.2024.





MG-5161




Najstariji zanat na svijetu... jasno da to nije onaj koji vam je prvi pao na pamet :O. Svi vi vrlo dobro znate da je to politika. Svi drugi zanati su njen proizvod i u njenoj službi.
Ja se s njom baš nešto i ne volim zaje****ti, ipak, povuklo malo i mene posljednje pjevanje bećarca. Mam mi srce zaigralo i duša poskočila pa se i ja zaneseno počnem baviti starom damom. I tako... pričam sestri kako su ovi u Saboru gori i od nas na Blogu, a ja mislila da je to nemoguće :O
Nije ni sestra baš nešto za takvo zaje****nje, al' ajd, slavonska duša, prihvatila i ona... pa nekako u razgovoru počela braniti predsjednika. Tj. govoriti kako joj je on na nekakav bizaran način čak i simpatičan jer da barem kaže što misli, na što sam je ja odmah poklopila rekavši da si on može doma biti simpatičan, ali da na položaju na kojem se nalazi treba djelovati samo u interesu svih građana lijepe nam naše, pa ako ako za to treba biti i ku**a, onda neka bude. Hoću reći - od diplomacije unjeg' ni slovo 'e', s tim slovom mu jedino ego mahnita.
Hebeš i to kad znaš da netko ima mišljenje o svemu i svakome, ali ga (ne)iznosi samo kad njegovom egu i interesu to odgovara.

I onda tako nastavim ja pa govorim kako ima onih koji su iznenađeni premijerom, jer da su ga podcijenili (čuj, političara podcijeniti?)... i odmah dodam kako meni zapravo strašno smeta to njihovo stalno prepucavanje, jer da si oni to kao predstavnici naroda nikako ne bi smjeli dopustiti, tj. mi im to ne bi smjeli dopustiti. Jer dok se oni tako svađaju, mi trpimo. Naravno, s druge strane, ponovno dodam, ne bi valjalo ni da se jako dobro slažu... poznato je da kad se oni na vrhu slažu, narod je onaj koji će naj***ti... A opet, s treće strane (jer moraš valjda neku izabrati :O), tko nama garantira da oni iza naših leđa i nisu svi lijepo slizani. Koja to budala još ulazi u politiku a da nema osjećaj za diplomaciju... Mislim, naravno da su 'osjećajni', samo je pitanje na koju stranu će usmjeriti te osjećaje, s koje strane upotrijebiti .
A tko će naje**ti, to nikad nije bilo upitno.

Je, kaže sestra, pogledaj samo kako se svi odmah počnu debljati... garant po cijele noći lumpaju i zajedno orgijaju.











Pogled s druge strane

utorak, 20.02.2024.





MG-5010






Snimanje uz pomoć macro reverse ringa - adaptera za preokretanje objektiva kojim ovaj tako postaje makro objektiv (za siromahe), možda neće dati neke posebno dobre rezultate, ali to ne znači da se i ovako ne može jako dobro zabaviti. Dapače, čak jako, jako dobro... jer je ovo i dosta veliki izazov (dobro, barem meni... ali ajd da vidim vas :P)

Na ovakav način snimanje 'iz ruke' nije nimalo jednostavno, još manje nego inače - i najmanji drhtaj će rezultirati neupotrebljivom i zamućenom fotografijom... no ja sam ipak od više desetaka :O jutros snimljenih, uspjela izdvojiti nekoliko fotografija koje su koliko-toliko prihvatljive oštrine.

Gornja fotografija je snimljena s drugim objektivom.


MG-5040






MG-5064






MG-5146






MG-5142












Konzumerizam

ponedjeljak, 19.02.2024.




Proteklih nekoliko tjedana u par navrata pokušala sam pronaći ovu reklamu... i jedva mi uspjelo.
Nema na hrvatskom, al' ima zato sin Bugarin.
(dobro, sad vidim da je druga reklama na bugarskom, a ova na rumunjskom, al' kad sam već smislila ovako kraasan tekst, nek' tako ostane... k'o da je lako smišljati ovako krasne rečenice... i nećemo sad jedva pronađenim reklamama gledati u jezik, je li? :O )

A ja se na ovu reklamu uvijek zarolam od smijeha... toliko puno govori o nama rofl



E, a onda sam pola dana potrošila u potrazi za neki stvarima... nisam ih našla, al' sam zato naručila ove dvije šalice :D
Klackala sam se neko vrijeme oko izbora... ijaaoooo... B(l)ože, da znate kako je to teško... al' ono, na kraju - znate mene :)

A koja je vama draža?
(nu... al' dobro znate da ne morate odgovarati, tj. trebali bi znati da su moja pitanja uglavnom retorička :O)



4bfecd8fbc90f7e6b7f3ba2b67a061d1





043492df6bf978fdd0667feb89daf98d




Fotografije - https://www.temu.com/hr













Vrijeme je ... od repriza :O
Istinaiblog, one su obično rezervirane za ljeto... ali, evo, kod mene danas 15°C
Tu je to :O



egefgwer




345r235r23





Jedan stari post

subota, 17.02.2024.




'If I had two hearts I would live with one,
And devote the other to torment in your love.
Alas I only have one heart, possessed by love.
Neither pleased by living nor that death is near.
Like a tiny bird in the hands of a child, disgracing it,
Suffering the torment of death while the child is at play
Neither the child is aware of its suffering,
Nor the bird’s wings are free, for it to fly.'

– Qays ibn al-Mulawwah


Originalni post - nedjelja, 18.12.2022

*****


Baklava


'Očima kao u gazele, mogla je u svakom trenu, iz zasjede, jednim jedinim pogledom hiljadu duša prostrijeliti. Šta rekoh? Jednim treptajem oka mogla je sav svijet usmrtiti.'









Uvijek kad čujem ovu (ili neku drugu s ovim imenom) pjesmu, ili samo ime Lejla, ja se sjetim Lejle i Medžnuna.


'Težak je pad onog koji prije nije padao!'


Lejla znači noć... ali ona u kojoj umireš od ljepote, A Medžnun je luđak (lud od ljubavi)
Ona simbolizira božanstvo, on strast... a njihova ljubav vječno stremljenje Bogu.


Ona pita - Tko je tamo?.
Madžnun odgovara - Ja sam, tvoja ljubav, onaj koji za tobom toliko žudi. Otvori vrata, tako da se konačno spojimo ljubavi moja!. Ali vrata se ne otvaraju. Ponovno i ponovno Madžnun kuca na vrata i pokušava s istim neuspjehom a onda odlazi na putovanje u svoje unutarnje ja, tu konačno sazrijeva i spoznaje da su njih dvoje jedno.
Vraća se na vrata i ponovno kuca - Tko je tamo?- pita Lejla.
Sada on odgovari - Ti si tamo - i vrata se otvaraju.


Vjeruje se da je priča zasnovana na istinitom događaju. Qays Ibn al-Mulawwah bio je beduinski pjesnik u sedmom stoljeću. Pripadao je plemenu Bani Amir iz pustinje Najd na Arapskom poluotoku. Dobio je nadimak Madžnun (lud, opsjednut) jer jebio ludo zaljubljen u svoju rođakinju Lejlu al-Amiriah.

Qays se zaljubio u Lejlu i počeo pisati pjesme o svojoj ljubavi prema njoj, često spominjući njezino ime. Kada je zatražio njenu ruku, njezin otac je odbio jer bi to, prema arapskoj tradiciji, značilo skandal za Lejlu. Lejla se potom sa suprugom preselila u Irak, gdje se razboljela i umrla. Ubrzo nakon toga, Qays je pronađen mrtav u blizini Lejlinog groba.

'Slobodan je tko više nije pohlepan.'



To je najpopularnija ljubavna priča. Najraširenija varijanta priče o Lejli i Medžnunu ima sljedeći sadržaj: Lejla i Medžnun iz plemena Benu Amir su se upoznali i zavoljeli kao djeca, dok su odvodili na ispašu devčad. Prema drugoj predaji, Kajs kao mladić čuje priču o Lejlinoj ljepoti. Odlazi vidjeti svoju dragu Lejlu koja je povremeno priređivala zabave u kući žene po imenu Kerime iz plemena Ukajl, i za gozbu djevojkama daruje devu. Pojavljuje se njegov suparnik Munazil. Međutim, i Lejla se zaljubljuje u Medžnuna. Jedanput će Lejla, kako bi iskušala Kajsa, izazvati Kajsovu ljubomoru i utvrditi kako se njih oboje pred drugima pokazuju ravnodušnim, a zapravo je njihova ljubav obostrana; kazat će kako se razumiju pogledima i kako jedno drugome pripovijedaju o svojoj zaljubljenosti. Reći će: U našim srcima je zakopana ljubav. Kada Kajs to čuje, on gubi razbor, i svaki dan njegova zaljubljenost biva veća. Pjesme koje pjeva Lejli šire se među svijetom. Otac koji uviđa Kajsovu patnju odlazi prositi Lejlu, međutim, Lejlin otac, srdit što se preko Kajsovih pjesama pročulo časno ime njegove kćeri, ne da njezinu ruku. Štaviše, Lejlino pleme tuži Kajsa Halifi, koji im zabranjuje susrete, te šalje naredbu da Kajs bude ubijen, ukoliko se nastave viđati. Lejlino pleme seli na drugo mjesto, međutim, Kajs ih prati, kleči i plače.

Na preporuku prvaka svog plemena, Kajsov otac šalje sina na hadž, ne bi li se ovaj izbavio patnje. Međutim, kada Kajs na Mini začuje glas koji zove Lejli, on gubi svijest; potom govori: Svom srcu sam kazao da se strpi, a srce mi odgovori da se prestanem nadati, jer mi strpljenje neće učiniti prijateljem. Reče mi da za me nema ništa bolje od smrti ukoliko me moja voljena napusti. Umjesto da pred Kabom zamoli Svevišnjega da ga izbavi patnje, on moli Boga da mu pojača ljubav. Lejlu udaju za mladića po imenu Verd, a Kajs na tu vijest potpuno gubi razbor. Naziva se Medžnunom - ludim, opsjednutim, i odlazi u pustinje, komunicira samo sa divljim životinjama. Razbor mu se vraća samo u kratkim trenucima kad čuje Lejlino ime. Osobito je slab prema gazelama, voli ih jer ga podsjećaju na Lejlu, i nastoji ih sačuvati od lovaca. Otac i rođaci ga pronalaze u pustinji i pokušavaju ga vratiti doma, međutim, on nikog ne želi poslušati, već kada ga vežu i pokušaju silom odvesti doma, on si nanosi povredu, tako da njegovi bližnji odustaju od pokušaja da ga vrate u njihov svijet. Medžnun se hrani onim što mu ko donese, ni od kog ništa ne traži. Prema jednoj drugoj predaji, prikupljači zekata Omer b. Abdurrahman b. Avf i Nevfel b. Musahik ga susreću i sažale se na njeg, te odlaze u prošnju kod Lejlina oca, koji ni na traženje državnih namještenika neće popustiti i dozvoliti Lejli da se uda za Kajsa. Radoznalci koji su čuli za Kajsove pjesme odlaze u pustinju kako bi ih prikupili. Lejla umire od boli zbog odvojenosti od svoga voljenog. Medžnunova porodica u pustinji pronalazi i mrtvoga Medžnuna. Prema drugoj predaji Medžnun umire na Lejlinu grobu, i ukopavaju ga do nje.
https://www.knjiga.ba/lejla-i-medjznun-k4883.html





'Što je zapravo žena? Jedna zdjela puna neiskrenosti i zlobe; mir, kad je gledaš izvana, a rat, kad ti svoju nutrinu pokaže.'





IMG-6554




'Kao svijeća spali svoje vlastito blago. Tada će gospodar 'svijet' kao rob tebi pokoran biti.'







Dan iza petka zove se subota






img-6502




Cijelu noć nisam spavala. To je obično tako kad se kasno pije kava. Al' dobro, imalo se vremena nešto ranije napisati planirani post; a budna noć mu je samo dodala još neke dijelove.

Ja zapravo nisam nikakvo zlopamtilo. Nije to nešto čime se hranim, i dosta brzo mogu naći nekakvo opravdanje za puno toga što mi (za)smeta kod drugih ljudi. U krajnjem slučaju kažem sebi da nije to nešto što bi me se trebalo ticati, da svatko za sebe zna što mu je dobro, i slično...
Ja sama, em rijetko komuniciram s ljudima, em svi oni koje poznajem uglavnom nemaju potrebu nanijeti mi zlo, kao ni ja njima, uostalom. Tako da bih skoro i umrla od gladi da mi je zlopamćenje hrana.
No, na blogu, s ljudima koje uživo ne poznajem, situacija je nešto drugačija. Tu sam od 2006. godine i trebalo mi je puno vremena da prihvatim način komunikacije kakva je ovdje normalna. Zapravo, nisam ga nikada baš u potpunosti prihvatila, ali sam se naučila manje mu se čuditi.
Ja sam u početku bila ona koja se svima obraćala sa 'Vi' ( s velikim V, naravno) i ona koja nikada nije rečenicu započinjala s osobnom zamjenicom 'ja'... jer je prvo pristojno, i jer ovo drugo nije pristojno. A onda su me svi stalno ispravljali, tražili da ih 'tikam', a neki čak uvjeravali kako se na internetu piše samo malim slovima. Da su čak i interpunkcijski znakovi nepotrebni... i to sve dok su me obilato zasipali svojim 'jajakanjem'.
I dobro... nešto sam prihvatila, nešto nisam... a sad i sama dosta često 'jajačem', i to namjerno... onako kako bi se iz dosade putem kamenčići šutali.
Ja sam prije bila nešto drugačija osoba, i moglo bi se reći da je blog dosta utjecao na moju promjenu. Jer blogopravila su takva, da možete biti oni koji ih neće prihvatiti i otići će na neko drugo mjesto s drugim pravilima, možete biti oni koji će stalno stajati po strani i otrpjeti svaki put kad vas se nazove 'beskičmenjakom' i možete biti oni koji će zagaziti u tu močvaru i pokušati loviti u mutnom kad god netko vodu zamuti.
Ja sam pokušala sve. I mogu sve... ali otkrila sam da mi je sve osim lova puno dosadnije. I tako su onda svi drugi otkrili da sam 'povodljiva' pa to dosta često koristili. Ono - je l' kome malo zatreba više pozornosti, odmah se velika V uzme u usta. Hnjaa... who cares - evo me.
I sve se može, i sve je za pet kad si V i voliš blogonogomet... no i Sve ima svoje granice.

I tako mene blog nije promijenio u tolikoj mjeri da bih prihvatila: vulgarnost, zlostavljanje, izrugivanje, sebičnost, podmuklost... pa bih to povremeno dala i do znanja, a blogopravila su opet takva, da ako si se zamjerio članu neke veće grupe (ili samo nešto većem broju od tebe samog), onda će ti vjerojatno dobar dio njih odmah okrenuti leđa.
Tja... na to se i računa.
Takav je to 'sport', ne?
A moram vam priznati da sam onda ja otkrila kako je meni zapravo tako i puno lakše. Jer mene je blog u početku mijenjao onako kako mi se najmanje sviđalo. Nenaučena da bilo koga (namjerno) povređujem, počela sam sve češće osjećati nesigurnost kad bi mi se učinilo da se neki ljudi udaljuju od mene. Ali nekako čudno, naglo. Da nije tako ne bih ni primijetila, a ovako sam počela i svoju paranoju preispitivati. No, nisam si dopustila da to dugo potraje, i od tada sam svakome tko nije znao je l' bi bježao od mene ili mi trčao u zagrljaj, ja uvijek pokazivala na koju stranu trebaju ići... tak' da ne bi morali HAK pozivati, je li.
A onda još, nisam zlopamtilo, stvarno nisam... ali sam otkrila da mi ne pada tako teško kad netko povuče nekakav potez kojim me oslobađa od mog obzira i razmišljanja o njemu.
Pa tako ako mi netko kaže da ga baš nimalo ne zanima nešto do čega je meni stalo, ja to onda objeručke prihvatim i punim plućima dišem dok u nekoj drugoj situaciji sa zamijenjenim ulogama procjenjujem je li mi stalo ili nije. Tj. vjerojatno da mi je stalo, ali ništa toj osobi ne dugujem, i nemam grižnju savjesti ako ću se okrenuti i reći da me ne zanima.
Jer ta me je osoba svojim postupkom ranije oslobodila.

Nisam zlopamtilo. Stvarno nisam... ali da sam i najbolja dušica na ovom svijetu, neke si stvari ne mogu dopustiti.
Nitko ne bi trebao.
Kada je moj tata umro, samo jedna osoba na blogu mi je izrazila sućut. Jedna jedina. Nije da sam drugima zamjerila, jer nisam zlopamtilo... a prema toj jednoj sam osjetila veliku zahvalnost. I nije ni da mi je i taj jedan izraz sućuti bio prijeko potreban, ali nekako je lakše kad te barem netko uvjeri da se ne može u takvoj situaciji proći kao pored turskog groblja. Jer... to je ljudski. I dok je samo jednog Čovjeka - ljudi smo.
No, ono preko čega ne mogu prijeći, tj., i takva osoba te oslobađa tvoje zahvalnosti i obzira onog trenutka kad te iz čista mira nazove jako ružnim imenom, dok istovremeno potvrđuje da je to zato što imaš dobre namjere. Nazvati nekoga 'pizdom', i to ne direktno nego umotano u post koji odmah iza toga zahtijeva podršku i sažaljenje, tako da se ne bi ni smjelo odreagirati, zove se nizak udarac.
Udarac ispod struka.
Da sam ja ikada dala do znanja da takvi izrazi postoje u mom rječniku, onda bi sve drugačije bilo. Ovako - bez isprike, iako je bilo više prilika za nju, ja sliježem ramenima i više me ništa ne zanima.

Pa je onda tu još i druga osoba, koja nit' miriši, nit' smrdi, sad je ovamo, sad onamo... bitno samo da je po njenom, što meni baš i nije nešto ali je podnošljivo ... stalno docira i nepozvana ulijeće u tuđe rasprave/ razgovore kao pristrani arbitar (je l' to postoji nekakav kompleks tete u vrtiću od kojeg tako neki ljudi pate?), ta ti se onda isto, nep(r)ozvana, obrati sa - Ne seri.
Uz to još ide i isplaženi jezik, tako da bi zahtijevanje opstipacije izgledalo simpatično. I da, čak iako ni taj izraz ne postoji u mom rječniku (iznimno kad, kao i još neke druge izraze koje inače ne koristim, pokažem da znam uzvratiti, jer samo budala pusti da mu stalno skaču po glavi), na nekakav poremećeni način čak može i djelovati simpatično... ali cijeli kontekst ipak nije simpatičan.
Dakle, sa mnom ne možete, ali vi slobodno tako razgovarajte u svojoj obitelji i s onima koji su vas tako odgojili.
Hvala, mene moji nisu.

Na mom blogu sa strane stoji link na Udrugu Krijesnica - udrugu za pomoć djeci i obiteljima suočenim s malignim bolestima. Link nije nametljiv i ja ga sama skoro nikada ne spominjem - tko ga vidi, vidi ga. Postoji razlog zašto sam ga stavila, a ja sam nikada nisam poznavala niti jedno dijete koje je bolovalo i umrlo od raka. Zapravo, znam jednog (sada odraslog) dečka koji je kao jako malo dijete uspio pobijediti tu tešku bolest, ali on nije taj razlog. I sad ja ne znam, koliko poremećen moraš biti pa da (najvjerojatnije) pod pretpostavkom (pa čak i bez pretpostavke) da ja imam jako osobni razlog za postavljeni link isti ideš upotrijebiti u svom glupavom nametanju.
S kojom namjerom? Povređivanje mi jedino pada na pamet... a i da bilo koji drugi razlog postoji - krajnje je poremećeno.

Gdje je tvoja empatija, ili je imaš samo za onkološke bolesnike? Djecu koja umiru od karcinoma? Empatija po svojoj prirodi ne diskriminira! :P


Ypsilonka, jesi li svjesna da ti je ovo bilo dno dna?

I tako, cure, znam da je i vama svejedno što ću reći, ali ipak nek' se zna - oslobodile ste me, i uopće me više ne zanimate. To se kod mene tako radi.
A vi samo ožežite.





img-6502























Walk Between Worlds

srijeda, 14.02.2024.





Dijelovi jednog starog posta. Vidi se datum u komentarima.
Bile su tu još dvije, tri rečenice o muškom mirisu... sjećam se svega, samo ne točnog poretka riječi.
Pamtite li vi kao slonovi, ili pak kao zlatne ribice?
Čitate li druge s razumijevanjem?
Trudite li se barem?


dsc00262


Screenshot-2021-08-16-at-09-33-35-Walk-between-worlds-Yulunga2-Blog-hr





S rupom ili bez?

ponedjeljak, 12.02.2024.






MG-5005




Ovaj put ipak bez.
I ispale su savršene, a ja ih čak i ne volim...
A da sam radila nešto što volim, pitanje je koliko bi bilo uspjeha :I
No dobro, na stranu to što nisam ljubitelj krafni... ipak su poklade... mesopust, fašnik, karneval... a znate kako se kaže - kud svi Turci... :O
(i sad je još samo ostao problem ovih 13 velikih komada... tj. tko će ih 'uništiti' :O)


MG-4993-2







Tracklist:
1. Gubitnik prve klase 00:00
2. Pitanje je ljubavi 04:48
3. Mene moje uši lažu 08:11
4. Podjela 12:31
5. Molim te, izbriši 16:07
6. Nikada ovako 19:29
7. Idi 23:13
8. Navečer se srca lome 27:19
9. Milijun malih laži 30:48
10. Poljubi me za kraj 34:47




Ekspres lonac

subota, 10.02.2024.





Prošla je (još jedna) godina otkako vas nema.
Oboje ste otišli... i sada se još samo i sama nadam da na samome kraju neću biti nikomu 'na teret', onako kako ste to i vi uvijek nastojali.

Bila sam kod 'svojih'. Razgovarali smo i smijali se ... svjesni koliko nam je takva 'injekcija' opuštenosti bila potrebna.
Sa mnom je bila i moja naj, naj bolja/ starija prijateljica. I primjećujem, prije no što je to i sama izrekla, koliko je to i njoj bilo potrebno.
Iako ima veliku, lijepu i skladnu obitelj, vraćanje na 'tvorničke postavke', sebe 'izvornu', onakvu kakvo joj je oduvijek bilo prirodno biti, a bez posebnih očekivanja, procjena i osuda.
Ne znam, možda bi život stvarno i trebao biti (samo) takav - lagan.





Oznake: Slow Food




w1


padala je kiša
i padale su riječi

i zasjalo je sunce...
ali riječi više bilo nije






<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.