Unforgiven

Ima tako glupih vozača koji ti se zalijepe za guzicu ma koliko brzo da voziš, i ma koliko da upozoravaš i trubiš oni ti i dalje jašu na guzici. A ako si i ti sam osoba sklona samoubilačkim radnjama pa tek tik pred samim zidom skreneš u stranu, ona budala iza tebe vjerojatno neće biti sposobna brzo odreagirati i svom snagom će se zakucati u zid.

Razmišljam ovih dana kako nema mjeseca u kojemu nešto ne obilježavam... rođendane, kao i smrti. Samo se izmjenjuju.
Sad slijede dva rođendana, nekoliko sjećanja je već iza mene, ima ih i sada... pa onda početkom svibnja jedan dragi rođendan, istovremeno četvrta godišnjica mojom mami i samo par dana poslije sjećanje na...

Ima tako tuga o kojima se ne može pričati, ima tuga koje su kao provalije i svjestan si da se moraš odmaknuti od njih jer približiš li se previše past ćeš i nikada se više nećeš izvući. Kao noćni skok s mosta u ledenu vodu gdje nikoga neće biti da ti pomogne.
Pa se tako odmičeš i odmičeš, i zahvalan si ako imaš u blizini nekoga tko će ti pružiti ruku i pomoći ti da napraviš prvi korak.

Od mojih prijašnjih nekoliko 'Y' blogova koji su bili otvarani iz raznoraznih razloga, većinom, jer su svi bili istog naziva, kao zezancija na račun onih koji su stalno uskrsavali s 'novim' blogovima, bio je i jedan posvećen jednom mladom izgubljenom životu.
Netko je možda primijetio da ja imam naviku lijepiti pjesme u box sa strane i povremeno ih mijenjati... na tom blog su stajale tri pjesme koje se nikada nisu mijenjale. Sjećam se kada je jedna blogerica prvi put ostavila komentar kod mene, bilo je to na tom blogu. Komentar je bio, ne sjećam se kakav točno, nešto u njenom uobičajenom stilu koji je takav da se ponekad pitaš na čemu je... i ja nisam imala ništa za reći joj pa sam joj samo uzvratila linkom.


Jer ima tako tuga koje su kao provalije i svjestan si da se moraš odmaknuti od njih... svjestan si da će se strmoglavit svatko tko im se previše približi.