Ekspres lonac

Prošla je (još jedna) godina otkako vas nema.
Oboje ste otišli... i sada se još samo i sama nadam da na samome kraju neću biti nikomu 'na teret', onako kako ste to i vi uvijek nastojali.

Bila sam kod 'svojih'. Razgovarali smo i smijali se ... svjesni koliko nam je takva 'injekcija' opuštenosti bila potrebna.
Sa mnom je bila i moja naj, naj bolja/ starija prijateljica. I primjećujem, prije no što je to i sama izrekla, koliko je to i njoj bilo potrebno.
Iako ima veliku, lijepu i skladnu obitelj, vraćanje na 'tvorničke postavke', sebe 'izvornu', onakvu kakvo joj je oduvijek bilo prirodno biti, a bez posebnih očekivanja, procjena i osuda.
Ne znam, možda bi život stvarno i trebao biti (samo) takav - lagan.

Oznake: Slow Food