Poučak o beli

Negdje tamo... pred dva tjedna, trebao je ići post s ovim naslovom. Zaključak posta je bio kako igrači s lošijim rejtingom i manje znanja puno više 'pametuju', prigovaraju, žale se, kukaju... pa i vrijeđaju ako gube. Što manje znanja - nezgodniji suigrač. S druge strane, s onima koji 'znaju znanje', bez imalo riječi dobiješ četiri partije u nizu.
Post nije išao, ne sjećam se sad više zašto... vjerojatno je zaključak bio i da se ima vremena.

Kad trebam mira, tj. kad želim ne misliti puno o teškim stvarima, skuham kavu i, računajući na svoje znanje i iskustvo, zaigram belu. Tako sam ubrzo ponovno s jednim dobrim suigračem okušala sreću protiv dvoje slabijih. Ovi su u dva kruga imali 600 bodova 'zvanja' i tu je, ne i nemoguće, ali uglavnom teško nešto napraviti pa smo izgubili. Bez suvišnih riječi... no kokoš iz protivničkog para nije izdržala da svom suigraču uz smijeh ne kaže kako bi rado ponovila još koju partiju protiv 'ovako jakih igrača'. Mam sam ju blokirala :))) Ne trpim baš ni ovakav bahatluk :I

A onda je uslijedilo još nekoliko partija s dobrim suigračima i protivnicima, fer i pošteno - rezultati kako kada.
Onda sam malo pomnije pratila, pa sam ponovno sa slabijim suigračem i podosta zvanja zabilježila pobjede. Ovaj se onda zalijepio za mene, a sljedeći i bahatio.
Nakon njih ponovno 'jaki' igrači s kojima su se izmjenjivale pobjede i porazi, pa onda ponovno niz besmislenih zvanja.
Sve u svemu... nakon svih odigranih partija zaključak je da možeš biti ne znam koliko dobar igrač, ili ne, na kraju se ipak najviše možeš pouzdati tek u dodijeljene ti karte.
Pomalo poražavajuća činjenica.

Naravno, uvijek se može igrati i s opcijom 'bez zvanja', ali to otprilike izgleda kad da u svom životu nemate pravo računati ni na kakve sretne zgoditke i događaje.
Na dulje staze ne bi imalo nikakvog smisla jednako kao i ona besmislena zvanja u nizu.

Negdje tamo... skoro u isto vrijeme, nešto malo ranije zapravo, jedan dan nisam bila doma... vratila sam se tek kasno popodne, a pri ulasku u dvorište na tlu sam ugledala nešto crveno. Crvene dječje rukavce, učinilo mi se.
Ograda je poprilično visoka, pa klincima dok idu u školu/iz škole povremeno padne na pamet nešto prebaciti preko. Ponekad jer se zabavljaju, a moguće da ima i nekakvog oblika zlostavljanja. Nalazila sam već tako i kape, šalove, rukavicu, olovke...
Ja bih to poslije stavila na ogradu s vanjske strane, s uvjerenjem kako će svatko svoje pokupiti...
Ovaj put mi se nije dalo odmah to rješavati, sjetila sam se tek drugi dan i onda sam vidjela da se stvarno radi o rukavicama, ali zaštitnim radnim rukavicama. Nisu crvene, nego crveno-crne. i nisu dječje. Uz to su još i nove. Svejedno sam ih bila stavila na ogradu... no, kako ih nitko nije tražio ni uzeo, poslije sam ih onda spremila.
Nisam to shvatila kao da su bačene u lice :O

Ovih dana mi rukavice trebaju, pa sam uzela ove i oprala ih. Čini mi se da su malo jače/čvršće od mojih... a možda i nisu, ali od svojih tri, četiri para ja, ovakva uredna :O, trenutno ne mogu pronaći ni jedan tako da se i nisam previše krzmala .)))
I još sam od susjeda posudila vrtne škare (svoje sam jesenas 'posijala' u vrtu pa su malo zahrđale... ) i sad idem van bahatiti se malo lijepim vremenom :O