Flames of love

25.12.2009., petak

Božić... ne znam

Pa, sretan Božić svima koji slave.

Ja... iako se u religiji unatoč trudu nisam pronašla, recimo da slavim kao dan kad je običaj iskazivati veselje i bliskost s ljudima do kojih nam je stalo. Naravno da to možemo i trebamo i svaki dan, ali ponekad su potrebni i ti neki "posebni" dani da nas "podsjete", da nam daju priliku da nakratko pobjegnemo od svakodnevnih obaveza i usredotočimo se jedni na druge i na pozitivne emocije.
Ne mogu ne misliti na nju koja me je, uz bezbroj drugih "sitnica", podučila i tome. Ona me je naučila da "Sretan Božić" znači "stalo mi je do tebe", "želim ti sve najbolje" i sve lijepe želje bez obzira stoje li iza toga religijska uvjerenja. Kao i drugi blagdani, praznici, rođendani, imendani i općenito sva čestitanja i slavlja. I stoga te želje treba izraziti svima. Od tada joj godinama nisam propuštala čestitati Božić, Uskrs i gotovo sve ostalo što se čestitati može - naravno, tome je pridonijelo i to što su nam to bile praktički jedine prilike da se "legalno" dodirnemo, zagrlimo - ali tako sam naučila čestitavati i drugima. Ove godine... nisam joj čestitala, zapravo jesam izdaleka viknula ugodne praznike, ali prići, pružiti ruku ili nešto više... zabranjeno. Sada poslati mail, poruku, nazvati... također. A rijetko kome uopće više imam čestitati. Kao da sam ostala gotovo bez svih, a velikom većinom sama sam si kriva. Ne time što sam biseksualna - začudo, prilično sam sigurna da još nikog nisam isključivo pa čak ni glavninom zbog tog izgubila - ali mnogim drugim svojim nepovoljnim osobinama i neprihvatljivim ponašanjem. Nemam opravdanja. Pokušala sam razumjeti, pomoći, ali nisam znala, nisam mogla, možda mi čak nije bilo ni dovoljno stalo. Nakon što mi je godinama život išao gotovo predobro, nedavno mi je sve krenulo krivo (a možda sam sama to pokrenula?) i izgubila sam se. Izdala sam vlastitu obitelj, pokušavajući spasiti onog tko mi je najdraži, a tko to sam nije mogao cijeniti. Izgubila sam neke prijateljice jer nisam mogla biti posve iskrena jer sam htjela zaštititi neke drage ljude. Zeznula sam izuzetno poštenog, dobronamjernog dečka pokušajem da prijateljstvo nabrzaka pretvorim u nešto više, a zapravo ga ne voleći dovoljno te i putem do svakog susreta s njim misleći i na cure. Propao mi je najveći kratkoročni životni cilj (e, za to nisam posve sama kriva, ali da nije tih vanjskih okolnosti, vjerojatno bih se i sama zeznula)... Pa, svima bi bilo bolje da me nikad nisu ni upoznali. Gdje god došla, svojim postojanjem uzrokujem samo kaos.
Tako danas razmišljam. Sutra, uskoro, možda više neće biti tako. Možda se nešto "desi", možda smislim nešto produktivnije. Ali sada, trenutačno, ovih dana... osjećam se posve bespomoćno, i bezvoljno, i mrzim to. Ne vidim ništa pozitivno u svojoj budućnosti, zapravo uopće si ne vidim nikakvu perspektivu. Trebala bih u sljedećih mjesec dana donijeti konačnu odluku što ću studirati, i mislila sam već mjesecima da znam i to posve sigurno, ali sada... ne znam. Preteška je odluka, s obzirom na to da si predviđam da će mi posao biti sve u životu, jer od međuljudskih odnosa neću imati ništa. A kao što to ne znam, čini mi se da više ništa ne znam... a razna su znanja godinama bila cilj svih mojih napora.

A možda najgore od svega... kad ovi kratki praznici završe, prije ili kasnije morat ću ju sresti. I zbog vanjskih okolnosti i jer me uvijek nešto neizdrživo vuče k njoj koliko god to pokušavala izbjeći. I, kako joj ništa bitno ne mogu tajiti, morat ću joj reći... po svemu sudeći, najviše što ću moći reći je, opet, NE ZNAM. Morat ću joj otkriti da sam, unatoč svom njenom trudu da ne postanem gubitnica - na svakom polju izgubila. I koliko god to ne htjela, morat će dići ruke od mene. Ah, nadam se, ne, znam da je barem sada sretna među ljudima koji zavređuju njenu dobrotu i ljubav, i da joj nisam ni na kraj pameti, i da će me brzo zaboraviti kao sve one koji su joj više ili manje nebitni i zbog kojih nije činila ono što zbog mene jest.

Znam, sve ovo baš i nije neka božićna tema. Nadam se da ljudi koji se osjećaju ovako jadno ima što manje. Kako god, želim svima sretne i ugodne blagdane/praznike/sljedeće dane!
- 18:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (3)
Travanj 2010 (4)
Ožujak 2010 (4)
Siječanj 2010 (3)
Prosinac 2009 (3)
Studeni 2009 (4)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (1)

Opis bloga

Linkovi

Blog.hr ekipa