Flames of love

Ljetos, jedan moj poznanik-prijatelj, nekoliko mjeseci mlađi od mene, kad se razgovor u društvu skrenuo na temu organizacija za pomoć lgbt osobama, bio je najglasniji u iščuđavanju čemu to i iskazivanju prezirnog stava. Moja frendica reče mu kako ima prisutnih kojima bi njegove riječi mogle zasmetati – da sam ja, naime, biseksualna (što je bilo posve u redu, jer smo se nalazili u vrlo liberalnoj sredini gdje nisam željela skrivati svoju orijentaciju pa sam unaprijed rekla svojim frendovima i dala im "dopuštenje" da me "outaju" koliko god hoće). Posprdno je ponovio tu riječ i, pogledavši me, nasmijao se. Nisam se željela upuštati u prepirku s njim, smatrala sam da ima pravo na svoj stav kakav god bio, pa nisam reagirala, nego sam dopustila frendu da skrene temu, ali naravno da me je to žalostilo. Kasnije je prezirno govorio o dva mladića koje smo upoznali, a koji su otvoreni i moglo bi se reći "tipični" homoseksualci, i zbijao šale na njihov račun. Sljedeće jutro s gađenjem je prepričavao kako ga je jedan od njih, mrtav pijan, pokušavao zbariti. Par dana kasnije, činilo mi se da mu se nije svidjelo što sam na "svom" tulumu potpuno odobrila prisutnost te dvojice i još znatnog broja ne-hetero mladića, uključujući jedan par, te homoseksualno ponašanje.
Zadnjeg dana, nakon što su on i njegovo društvo otputovali svojim kućama, a i mi smo uskoro trebali, frendica i frend pričali su mi kako se tu noć, točnije rano ujutro, potpuno pijan, vrlo direktno pokušavao pohvatati s jednim mladićem kojeg smo upoznali. Na trenutak sam ostala zapanjena: on – gay?! A doimao se kao najveći, zapravo jedini homofob u društvu. Zašto je tek pod utjecajem ogromne količine alkohola pokazao pravog sebe? Zar doista nije shvaćao da se nalazi u okolini u kojoj je gay ok, iako je to cijelo vrijeme mogao vidjeti po ponašanju svih prema svim tim mladićima, a i prema meni? Ili je moguće da je tek tada prvi put osjetio privlačnost prema muškarcu, premda mu je bilo već gotovo osamnaest godina? Što li je bilo u njegovoj glavi i jesam li mu, možda, da sam znala, ikako mogla pomoći?
Ponekad se dopisujemo preko interneta. Ne pitam ga ništa o tome, poštujem njegovu privatnost, koji god bili razlozi da je to odlučio tajiti. Samo mi ga je žao. To ljetošnje iskustvo boravka u nehomofobnoj sredini za mene je bilo jedno od presudnih koja su mi pomogla da se prihvatim; voljela bih da je bilo i za njega.