Flames of love
11.11.2009., srijeda
Samo za smrt su suze
Slutnja
O boli O njoj Osjećam ju Uvijek znam Šapat Kroz sav žamor posve jasan O njoj Smijeh Ona ružna vrsta smijeha Nju su mi takli Drske pijanice Pa makar in vino veritas Što misle da znaju Ne znaju ništa Nema spokoja Ne dam da bude sama Pored svijeta koji ne razumije Moram se probiti Polako, kao slučajno Ne smiju znati tko mi je cilj Jer kad htjedoh sama protiv svih Ona stade uz mene Pa da i svi na nju bace krivnju Ja vjerovat ću joj vječno Mi smo svoje Premda nikad tijelom Glasovi me prate Pjesme prodorne "Tuci pedera, prebij lezbaču, fuj, fuj!" "Ubij pedera, siluj lezbaču, pljuj, pljuj!" Za njih tek šala, vic, fora, štos Psovka bez razmišljanja Besmislena uvreda Ili? Strah Riječi su noževi A mojim odgovorom Samo bi se naoštrili Pa šutim Ko da me se ne tiče Grizem usnice iznutra Napokon ona Siroče u kutu kamo pobježe Baš kako i ja često činjah Kaže nije plakala No više nego ponosu Vjerujem crvenim očima Reče mi samo za smrt su suze Zar već riječi svoje izda? Ne: ona oplakuje Dio sebe koji svakim trenom ubijati Mora Da joj ne uzmu sve Da ju barem mogu zagrliti Da na mom ramenu nađe utjehu Da u mom naručju nađe mir Oči i uši posvuda Ne smijem ju dotaknuti Ne smijem par pravih riječi šapnuti Nego samo one obične Sigurne smo dok šutimo Nikad ne bi pogodili Ali jedna riječ, dodir, pogled Sve bi otkrili Vijest bi se proširila brzo i pretjerano Poput svake druge Poput one koja me dovela k njoj Dok nam se duše pripijaju jedna uz drugu Tijela ne smiju ni blizu Čak i da postoji skrovište za nas Previše bi očiju vrebalo putem Da se tek tren predugo pored nje zadržim – Evo, već sumnju slutim – A i ona već tjera me čak, protiv volje, jer se mora Smiješak joj ostavljam Ono malo sreće što joj mogu dati Jer to je sve što imamo Čuvajmo jedna drugu i dalje Kao tajne u dubini svojih bića Jedan djelić mene bit će uvijek s njom Jedan djelić nje sa mnom A refren odjekuje Kojim god da smjerom krenem "Pedere u logore, lezbače na lomače!" "Snajpere na pedere, krmače na lezbače!" Pokupiše par riječi, pa ih olako bacaju Ne razumiju A trebali bi znati Glupo bijaše Uzimati živote zbog ideja Ludo je Napadati ljude jer se vole Generacije izboriše se za slobodu i slogu Zar sad nova u to ime među sobom da se kolje?! Zar ratovi su se vodili Za ljubav i pravdu? Ne, tek zbog mržnje i pohlepe Otkad je ljudi – zar i dokad? Za nju svoju bitku ja povest nemam prava Povijest uči da naposlijetku svi gube Bog i Hrvati!? Pa i mi smo Hrvatice, makar bez parola A što je bog? Možda ono malo neugasive snage u nama Da nikad ne odustajemo jedna od druge I nikad ne odustajemo od njih Što god mislili o nama Samo riječi bezimene prosut mogu Nijemi krik elektroničkih slova Zar itko čita, zar ikom znače? Neću pustit suzu: još nije mrtvo Ono što iz mene posvud sitan prkos sipa |
