utorak, 07.05.2013.

Music LP-Underground - #122

Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 14.05, 2013 u 19:10 sati

Dzyan – “Time Machine”/”Electric Silence”

U sljedeci utorak prelazimo la Manche i preko Francuske sljecemo u duboke vode Krautrocka.
Ako zaronimo u najvece dubine, tamo cemo naci obskurne grupe koje su svoj smisao postajanja i sviranja nalazile u iskljucivo vlastitom zadovoljstvu.
Cudno a!?

U tom okruzenju postojala je jedna grupa, koja je stvarala, bila i ostala cak na periferiji i tog pokreta, drugim rijecima, zivila je i stvarala na periferiji periferije.
Nadam se da me sljedite.
A ako i ne, uskoro ce vam sve biti jasno.

Dunque, da ne duljim u ovom uvodu, predstavit cu progresivnu Kraurock grupu Dzyan.

Budite s nama u utorak, na valovima Gradskog Radija Trogir, malo iza sedam uri, kad ide emisija Music LP-Underground!

Synopsis

Ajmo na samom pocetku reci par rijeci o Krautrocku, jer je taj pojam u nas gotovo zaboravljen, a pokriva nepregledno more grupa i pojedinaca, kojima je u biti zajednicko samo to sta su iz Njemacke i svirale su progresvnu muziku.
Sama geografska dislokacija, to jest, udaljenost od Engleske i Amerike, je determinirala stupanj izolacije.
Artisticke tendencije manje vise svih sudionka, su dodatno odvojile pokret, koji je time zivio svojim zivotom, stvarao po nekim drugim osnovama i sta je za mene osobno najvaznije, neopterecen ikakvom formom, ni okvirom, stvarao jedinstvenu muziku svih mogucih progresivnih smjerova.
Kad jos na to sve skupa nadodamo muzicko obrazovanje muzicara ovog pokreta,a vecinom su bili akademski obrazovani, dobivamo ono sta se zove Krautrock.

O ovim emisija sam se libija dotaknuti Krautrocka, je mi je to slaba tocka u smislu objektivnosti.
Jednostavno mi se svidja manje vise sve, jer najveci dio opusa ovog samozatajnog pravca je tocno ono sta ja od muzike trazim i ocekujem, dakle, volim.
I u tome je onda tesko biti objektivan.

Do sada sam u obradio samo Amon Dull II i njihovo remek djelo, album “Yeti”, ostavljajuci za neka druga vremena bar najvaznije grupe ovog pokreta.

Prije odlaska na put, kad sam trebao odluciti za par mjeseci unaprid, koje cu sve grupe predstaviti u emisiji za svog odustva, nametnula mi se i misao o Krautrocku.
Nisam zelio nikoga iz mid streama (ovo uvjetno shvatiti), jer oni zahtjevaju veoma kompleksnu analizu i dakako, duboki pristup materijalu, za sta na brodu bas i nemam vremena.

Stoga sam odabrao neki kompromis.
Odradit cu jedan kratkozivuci Krautrock band, koji svoje postojanje ne vuce iz nekih drugih vremena ili bandova, a njegova legislativa nije nastavljena, vec zavrsava sa njegovim raspadom.

I vecerasnja grupa mi se sama nametnula, jer je jedistvena cak i u tom specificnom progresivnom okruzenju.
Sam izricaj su razvili do te mjere, da nitko nakon njih, bar koliko je meni poznato, nije nastavio stazom kojom su oni koracali.

Eto, dakle, krecemo sa etno-jazz/rock/space/progresivnom perjanicom Krautrocka, grupom Dzyan.

Dzyan je bio njemacki sastav, izrastao pod kapom Krautroka, oformljen u 1972 godini.
Ime su uzeli od naslova drevne tibetankse knjige postanka, “Book of Dzyan”.

U samo startu su zauzeli poziciju neortodoksnih rokera, stvarajuci svoju verziju fuzije Kraut jazza i rocka, protkanu space i etno elementima.

Orginalnu postavu su sacinjavali Dieter Kramer na gitari, Jochen Leuschner, vokal, Gerd Ehrmann na saksofonu, Ludwig Braum na bubnjevima i Reinhard Karwatky na basu.

Nedugo nakon osnutka dobivaju ponudu za snimanje ploce, te iste godine ulaze u studio i snimaju prvi album nazvan po imenu grupe, “Dzyan”.

Sam album je bio sastavljen od dugih tema, koje su eksploatirale space rock, a pocivao je na jazzu i pomalo uvrnutom etno elektro-akusticnom zvuku udaraljki.

Inace radilo se vecinom o instrumentalima ili mozda tocnije receno jamovima.

Od same uvodne teme “Emptiness”, pa do zavrsne, “Back to Earth”, slusajuci putujemo jednim nepoznatim svjetom muzike, do tada neprozivljenim.

Veoma je tesko rijecima opisati ovaj blend muzike, te je stoga mozda najbolje, za pocetak, poslusati par tema sa tog prvog albuma.

Dakle, ide odabir tema sa prvog albuma njemacke Krautrock grupe, Dzyan

Po snimanju prvog albuma grupa spada na trio i tako nastavlja sa radom.
1973 godine izdaju svoj drugi album “Time Machine”
Album radi iskorak u izricaju i donosi grupu u punoj vizuri uvrnute jazz fuzije pomjesane sa eksperimentom, misticizmom i istocnim ugodjajem.

“Time Machine” sadrzi cetiri kompleksna jama.

U stvari, trebao bih izbjegavati ovu rijec ”jam” kad govorim o sastavima pod kisobranon Krautrocka.
Jer spominjajuci tu rijec, gubi se osnovna orjentacija muzike.
Zamjeniti je rijecju “improvizacija” je jos netocnije.
A opet, na drugu stranu, nazvati ih kompozicijama, treba biti poprilicno elastican da bi se prihvatila ta formulacija.
Istina je kao i uvjek negdje po sredini.

Bilo kako bilo, album pored novog zaokreta posjeduje jos jednu novouvedenu komponentu.
Radi se o skromnom, ali ipak primjetnom, uticaju Canterburyja.

I sad, nakon svega nabrojenoga, ajmo pokusati zamisliti taj blend muzike sastavljen od, eksperimentalne jazz fuzije, obogacen misticnim uticajima istoka, sa temeljima u nekom hibridu acid-progressivnog rocka, sa primjesama etna, pod skromnom uticaju Canterburyja i na kraju sve skupa provuceno kroz blender Krautrocka.
Aj se ti vise snadji ovdje hehe.

Ajmo vise ne filozofirat, sve ce biti jasnije kad poslusate ovaj album.
Dakle, sljedi Dzyan i njihov drugi album, “Time Machine”

1975 godine grupa izdaje svoj ultimativni i nazalost posljednji studijski album.
"Electric Silence" objedinjuje sve sta su Dzyan dali u prva dva albuma, s posebnim naglaskom na orjentalno. Tome je pridonjelo dodavanje sitara i melotrona u sastav.
No ovime je grupa krenila prema taboru velikana Krautrocka, taboru Popol Vuh-a, ali to je vec sasvim druga prica

Album je za divno cudo, ne nemojmo se zavaravati, nije on vidjeo top lista, ali je za divno cudo, toplo primljen i od kritike, a i od publike.

Album otvara devetominutna “Back Where We Came From”.
Neminovna poredba sa pocetkom King Crimsonovog, “Larks Tongue in Aspic”.
Veceg komplimenta, bar sa moje strane, nema.
No za razliku od spomenute Crimsonove teme, “Back Where We Came From” ostaje u down tempu, nizuci fragmente i uspunjavajuci kompoziciju jamovskim ugodjajem. Srukturno, pored neospornog jamovskog uticaja, kompozicija poprilicno asocira na kolaboraciju Santane i Alice Coltraine, ali i to je vec daleko drugacija prica.
U nastavku albuma dolazi “Day In My Life”, protkana sitarom i time neminovno dolazi s okusom Indije. Snazni temelji “ala Nukleus” vode kompoziciju do stanovitog kaoticnog zvuka koji pak u sebi sadrzi i te kakvu liniju logike.
“The Road Not Taken” zatvara “a” stranu albuma. Satkana od fluidne atmosphere, skoro space ugodjaja, tema u drugoj polovini eskalira u ekcentricni jam, u kojem glavnu rijec vode violina i gitara uz pratnju sitara.

“Khali” otvara “b” stranu vinila i po samom naslovu manje vise sve je jasno. Tema potpuno orjentirana prema Indiji. Melotron sluzi za pozadinsku muziku, dok istureni sitar i gitara odradjuju lavovski dio posla.

Ista taj melotron stvara bazu za sljedecu temu na albumu, “For Earthly Thinking”. Uz zavrsnu, moja ommiljena tema.
Udaraljke dostojne reputacije Jamie Muira i rana Crimsonova atmosfera, dakako, presvucena Krautom.
Po mom gustu!

I onda na kraju, closer, naslovna tema “Electric Silence”, moj apsolutni favorit cijelog opusa Dzyana.
Zasto apsolutni favorit?
Jednostavno, onaj tko je jednom poslusao Mahavishnu Orchestra, odmah prepoznaje rukopis kompozicije i nacin izvodjenja. Porediti nekoga sa jos i sa Mahavishnu Orhestra znaci samo jedno – dati mu kompliment kojeg jetesko nadmasiti.

"Electric Silence" je siroko prihvacen od ljubitelja Krautrocka, te shvacen kao jedan od najboljih progresvnih krautrock albuma sedamdesetih.
Velika vecina ide dotle da ga proglasava remek djelom ovog smjera.

Ali, neka svatko stvori sud za sebe, ajmo prema albumu.
Sljedi treci album Krautrock grupe Dzyan, “Electric Silence”.
Uvjeren sam da cete svi vi koji imate otvoren um i ukus, uzivati u sljedecih 37 minuta.

Grupa Dzyan, kao dio Krautrock scene, je pronasla svoje mjesto pod kisobranom.
Nazalost, najbolji album je bio ujedno i posljednji.
Nakndano je na trziste dosao zivi album.
2010 godine “Mandala” je ugledala svjetlo dana, cetrdeset godina od svog nastanka.
Bolje ikad neko nikad!

Emisiju cemo lagano privesti kraju zavrsnim komentarom.

Komentar bi se ovog puta sastojao od samo jedne misli, koja mozda zvuci hereticki, ali na kraju balade, izgleda da je veoma logicna.

Kad sagledamo sve okolnosti oko ove grupe, pa i njoj slicnih, defacto bi bilo najbolje o njima sta manje pisati, jer samim pisanjem se pokusava smjestiti u okvir koji je potpuno neprikladan vec u sljedecem trenutku, a time se ponistava ona spontanost pri slusanju, kad slusalac nema pojma sta ocekuje i kad prima zvuk neopterecen poredbama.
Dakle, prima ga u onom sirovom i cistom obliku, kakvom ga je sastav i isporucio.

Stoga, mislim da je dovoljno ono sta sam u toku emisije izlozio o grupi i djelima, a njihova muzika govori sama za sebe.

Eto

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming

Feta

- 19:30 - Komentari(0) - Isprintaj

<< Arhiva >>