petak, 01.06.2012.
“The Concert for Bangladesh” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 05 06 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak cemo se odlipit od undergrounda i viniti u mainstream vode, ali sa jednom humanom nakanom. Naime, donosin prvi ikada, rock concert, kojem je prvenstvena zadaca bila humanitarna pomoc onima kojima je tribala, a da su pri tom svi sudionici, pa i oni najveci, besplatno nastupali i odrekli se svih tantijema u buducnosti na racun zaklade koja je stvorena tim koncertom. Sa druge strane, ovaj koncert je utoliko znacajniji, jer je donio legende pod svjetla reflektora, neke nakon tri pa i cetiri godine izbivanja sa pozornice, a u slucaju Erica Cleptona, ovaj koncert je veliki come back, i kako je kasnije proizaslo, predstavljao je novi pocetak jedne velike karijere. Dunque, ako do sada nije bilo jasno o cemu se radi, onda da najavin: “The Concert for Bangladesh”  I odmah na pocetku da recemo, “The Concert for Bangladesh” je ideja, realizacija i predstava jednog covjeka, George Harrisona, te se mirne duse moze navati Gerge Harrison i prijatelji. Taj je naziv koncert kasnije i dobio, kao pod-ime. O Gergeu Harrisonu nebi puno, jer o njemu se manje vise sve zna, a i u jednoj od sljedecih emisija cemo ga predstaviti sa njegovim najboljim solo albumom, “All Thinks Must Pass”. No, samo cemo napomenit onu humanu stranu, jer ona je i okosnica cilog ovog projekta. Naime, ziveci u skladu sa svojim vjerovanjima, George Harrison je nesebicno, ciloga zivota radio na humanitarnim akcijama, samozatajno skrivajuci svoje prisustvo od svjetla reflektora i ociju javnosti. Tako da je za poznavaoce njegovog zivota, ovaj koncert i njegova svrha, bija logicni potez u nizu slicnih akcija, koji su se odvijli bez velike pompe i van pozornosti medija. No ajmo ispocetka, jer prica o ovom koncertu ima nekoliko slojeva kroz koje ga se moze promatrati. Iz druzenja sa Ravi Shankarom, Geoge Harrison postaje svjestan sve velicine tragedije koja se odvijala na podrucju tadasnjeg Istocnog Pakistana, u novonastaloj drzavi Bangladesh. Naime, tu drzavicu je pored neopisivog siromastva, pogodio najjaci ciklon u zadnjih 50 godina. Pored ogromnih ljudskih zrtava, a baratalo se brojkom od 500 000 poginulih, uragan je unistija sve usjeve i skadista hrane, te je zemljom zavladala glad. Po obicaju, bogate zemlje su jednostavno okrenile glavu na drugu stranu i ostavile humanitarne organizacije da se same bore sa problemom. A ove su pocele vapit za pomoc, jer su ionako ogranicena sredstva, brzo bila potrosena. To je bija kontekst u kojem je Ravi Shankar pokusa organizirati humanitarni concert i prikupiti 20 000 do 30 000 dolara za pomoc. Producirajuci u Americi soundtrack za film “Raga”, Harrison se upoznaje sa idejom, te se pridruzuje Shankaru u organiziaciji koncerta. Kako je Harrison imao obaveze u Engleskoj, odlazi priko bare. Naime, obaveza se sastojala u tome da producira album Badfingera, miljenika diskografske kuce Apple. Tu se susrece sa pajdasen Claptonom, te u razgovoru sa njime, organizacija koncerta poprima drugacije vizure. Harrison se toliko zagrijava za ideju, da napusta studio i produkciju albuma za Badfinger i posvecuje se organizaciji koncerta, vrbujuci svoje stare pajdase i poznanike za izlazak na scenu, bez penija nadoknade. Cudna je bila epizoda sa Bob Dylanom, koji na sceni nije bija vise od cetiri godine. Nepristupacan, prgav, otresit i nadasve nadmocno elokventan, Dylan je odbijao sve pozive za koncerte i posvetio se osobnom zivotu. Harrison ga jedva dobiva na telefon, jer se na njega nije nikad ni javlja. Vjerovatno iz znatizelje, zbog cega ga zove jedan od Beatlesa, Dylan odgovara na poziv i kad mu je ovaj objasnija o cemu se radi, jednostavno odgovorija, OK, i spustija slusalicu, i u zakazanom terminu se pojavija na probama. Tesko je reci da je ikome bilo ista jasno kad su ga vidili. Leon Russel je kasnije izjavija da mu se ucinilo da je vidija duh Bob Dylana, kad je ovaj useta na pozornicu, ali da nije bas siguran u to. Ovaj susret izmedju Dylana i Harrisona, ce se pretvoriti u dogogodisnje prijateljstvo, koje ce se okruniti osnutkom supergrupe Travelling Wilburys. O tom projektu u jednoj od nasih sljedecih emisija. Dunque, ta epizoda sa Dylanom nije jedina koja je isplivala u samoj organizaciji koncerta. Druga je vezana za Eric Claptona. Naime, bile su to godine neposredno nakon raspada Creama i Blind Faith, kad je Clapton tonija na samo dno ovisnosti o heroinu i alkoholu. Cak stavise, sluzbeni muzicki establishment ga je vec bija otpisa, proglasavajuci da zivim mrtvacem, koji je vec kupija kartu u jednom smjeru, da bi se pridruzija Morrisonu i Hendrixu. Na prvu vjest da ce Harrison pozvati Claptona na koncert, manje vise, svi oko njega su ustali, dokazujuci mu da grijesi i da sam sebe vuce u propast. Ne slusajuci nikoga i virujuci starom prijatelju, ipak mu potvrdjuje poziv i ostatak je povjest. Bija je to veliki come back velikog gitariste i jos veci povratak velikog covika medju zive. E sad, tribali bi krenit dalje, ali sljedi jedan dio koji se ne vidja tako cesto u ovoj emisiji. Radi se o prici sa prizvukom zutila, ali zbog neobicnosti price, samih sudionika u njoj, a radi osvjetlavanja karaktera glavnih aktera, mislim da je vridi ispricat. Dunque, George Harrison je ozenija Pattie Boyd. Nista cudnoga. Top manekanka i legendarni gitarista Beatlesa. No prica ide dalje. Prilikom nekog dogadjaja u L.A., Eric Clapton upoznaje Pattie i instant se zaljubljuje u nju. Nakon nekog vrimena, zove Harrisona i kaze mu da je zaljubljen u njegovu zenu. Ovaj to prima siroka srca i taj cin ne narusava odnos izmedju njih dvojice. Clapton strpljivo ceka. I doceka je. Harrison i Paty se razvode. Clapton poziva Harrisona i kaze mu jel, da se je jos zaljubljen u Pattie. Ovaj mu odgovara da su njih dvoje raskrstili i da bi mu bilo drago da se skrasi uz nju. Ovo do sada napisano ce te tesko naci bilo di. A ovo sta sad ide, pogotovo. Ovaj podatak je poznat samo onima koji su u to vrime zivili i pratili zbivanja u muzici. Naime, kad su se Pattie Boyd i Clapton zenili, pozvali su Harrisona na pir i ovaj se, dakako odazva. I zazelija in sricu u braku. Inace Pattie je bila ta koja je okinila prekidac u Claptonu kad je stvorija “Laylu”, “You are wonderful tonight” i kod Harrisona kad je napisa “Something” Po povratku u Englesku, Clapton poziva Harrisona i daruje mu bilog Stratocastera, legendarnu gitaru koja ispod sebe ima najlipse improvizacije ikada odsvirane u muzici. Taj bili Startocaster ce Harrison svirati u svakoj mogucoj prilici i do smrti se nece odvajati od njega. Ako pogledate omot na blogu, na njemu cete naci Harrisona, mrkog pogleda, sa izlizanin bilin Stratocasterom. Tesko je sa ove vremenske distance i potpuno drugacijeg vidjenja muzike kao segmenta nasih zivota, prikazat, doziviti a i svatiti tu simboliku poklonjene gitare. Pokloniti gitaru u to vrime je imalo duboko ritualno znacenje, priznanje koji najveci daju velikima. Uz vec izneseni prmjer, u nasoj smo emisiji o Gary Mooreu isto tako donili podatak, da je Peter Green poklonija gitaru Gary Mooreu, kad ga je cuja kako svira. Nakon toga, ta gitara je kod Gary Moorea imala status relikvije. Tu je gitaru svira na svim koncertima koje je ima u zivotu, i na manje vise svim snimkama koje je napravija. A da bi je sacuva, od devedestih pa naovamo, imao je posebnog covika, specjalistu, koji se brinija samo o toj gitari. Primjera ima jos, ali to bi nas odnilo na drugu bandu.  Kako je Harrison zagriza za organizaciju koncerta, mobilizira je siroku paletu suradnika i uprega u svoje kocije svu logistiku diskografske kuce Apple (koja je ionako pripadala Beatlesima). Vrimena za bacanje nije bas bilo. Jedini slobodni termin Madison Square Gardena u New Yorku, je bija dva miseca od pocetka rada na organiziaciji. Uz manje vise rutinske probleme, zakazana su dva koncerta u istom danu, u nedilju, prvi osmoga 1971 godine. Oba su snimama, a za produceta su uzeli, koga drugoga, nego Phil Spectora. Na koncertu su se pojavile najvece zvjezde tog doba. Od samog Harrisona, preko uskrsnulog Dylana, ponovo rodjenog Claptona, ludog klavijaturiste iz Tulse, Leona Russella, kompletne postave Badfingera, Billy Prestona, Ravi Shankara i kao namjerno posljednjeg navodin, Ringo Stara. Razlog cete naci u sljedecoj recenici. Naime, ne triba zavrsit muzicki konzervatorij da bi se znalo da Ringo Star ima glas, kojim moze puvat u trubu ili svirat bubnjeve. To je vjerovatno i osnovni razlog zbog kojeg u cilom opusu Beatlesa, ima jedna ili dvije teme koje on piva. Ali, sad dolazimo do onoga ali, jer na koncertu kojeg cete poslusati veceras, u temi “It Don’t Come Easy”, Ringovo revanje je tako efektno i toliko ljepljivo za uvo, da je tesko povirovat da taj covik uopce nema glasa. Zato je rock muzika ono sta je, energija, stil zivota pa i sam njegov smisao i tek nakon svega toga, muzika! Predivno! Dunque, koncert se odrza pred ukupno 40 000 gledalaca, i od prvobitno planiranih dvadesetak hiljada dolora, zaradjeno je, samo od koncerata, 243 000 sustajucih zelenih papirica. Novac je odmah prosljedjen UNICEFu. Trostruki album je ugleda svjetlo dana u dvanaesti misec te iste godine u Americi i misec dana kasnije u Engleskoj. 1973 godine album nosi “Grammy Award”. U to vrime, Apple izdaje i dokumentarac istog naziva. U ovom djelu moran prikazat i onu tamnu stranu cilog projekta. U stvari dvi strane. Prva se odnosi na sudjelovanje John Lennona na koncertu. Po upucivanju poziva od strane Harrisona, ovaj objerucke prihvaca. Jedini uvjet sa strane Harrisona je bija da dodje na pozornicu bez Yoko Ono, cije “avangardno” kreveljenje nije pripadalo okruzenju u kojem se koncert imao odrzati. Dakako, kako u svemu tako i u tome, Yoko je odnila pobjedu. Lennon je samo javija Harrisonu da ne moze doci, i to par dana prije koncerta. Druga tamna prica, je daleko gnjusnija. Naime, osnovna ideja koncerta, albuma i filma snimljenog na koncertu, je bila pomoc ugrozenima i odricanje od profita prodajom albuma i filma. No Columbia Records, distributor Applea za Ameriku, se nije tila odrec svog djela profita i sustavno je obstruirala izlazak albuma na trziste. Ne imajuci drugog izlaza, Harrison preko Applea, placa Columbiji Records, kompezaciju za izgubljeni prifit u iznosu od 400 000 dolara. I u toj cinjenici se nalazi razlog zasto Harrison nikad vise nije snima za Columbiju/CBS, odnosno za sister kompaniju Capitol. Ne samo da nije nikad vise snima za njih, nego nikad vise nisu distribuirali njegove albume za Americko trziste, ukratko, vise nije tija cuti za njih. Pravo in bilo, govna neoliberalna ! Eto, neka se i to zna ! Pored svega, album po izlasku instant sjeda na sve top liste na svitu, provodeci sest sedmica na drugo misto Billboarda. Nazalost, bilo je to vrime Don MacLeana i njegovog velikog albuma “America Pie”, koji je proveja punu godinu na Billboardu, vecinom na prvo misto. U Engleskoj nije bilo tih prepreka, album se parkira na prvo misto i postaje u stvari drugi Harrisonov broj jedan album na Otoku. Jos cemo jednom napomenuti, sav prihod, do zadnjeg centa, od koncerta, albuma i filma je otisa u humanitarnu zakladu “George Harrison Fund for UNICEF”. I mogli bi o ovome jos danima, ali ono bitno smo rekli, ono nepoznato iznili na svitlo dana, a sad krecemo sa albumom. Dunque, George Harrison i prijatelji, i prvi humanitarni koncert ove velicine, u korist napacenog naroda novosnovane drzave Bangladesh. 2005 godine na trziste izlazi DVD “The Concert for Bangladesh”, zajedno sa remasteriranom verzijom koncerta na CD. Dakako, kao i od samog pocetka, svaka centa zaradjena na ovom dogadjaju ide direktno na racun humanitarne zaklade “George Harrison Fund for UNICEF”. Najbolju reklamu za ponovno izdanje ovog koncerta je donija Melody Maker, napisavsi u recenziji, “Ako mislite kupiti bilo koji album iz 1972 godine, neka to bude “The Concert for Bangladesh”. Dunque, kad govorimo o samom koncertu na samom kraju, dva osvrta. Koncert je, ma koliko humanitarian bija, donija velike poene glavnim akterima. Karijera Bob Dylana je nakon koncerta ponovo krenila skoro vertikalnom uzlaznom putanjom, Leon Russel se napokon nasao u fokusu javnosti, iako je to zasluzija daleko ranije, Klaus Voorman se etablira ka basista velikih, pogovotvo Claptona, kojeg je nakon ovog koncerta nastavio pratiti, kako u studiju tako i na koncertima. Badfingers su ovim koncertom dobili ogromnu reklamu za svoj novi album, Billy Preston je postao jedan od najtrazenijih studiskih pijanista, Ravi Shankar je svoj izricaj priblizija sirokom krugu slusalaca i nesvjesno udarija stazu i otvorija vrata jednom od najvecih bandova etno fuzije “Shaktima”. O njima u jednoj od sljedecih emisija. Dakako, Ringo je na svoj nacin odradija ovaj koncert i jedan je od rijetkih koji niti je trazija ista nakon njega, niti je pokusa poentirati na njemu. Vratija se odakle je dosa, u bezbriznu anonimost bogatog Beatlesa. I za kraj ovog djela, Eric Clapton. Uskrsnuvsi iz mrtvih, vinija se ponovo u zasluzene visine. Ovaj put na drugacijim osnovama i drugacijom muzikom. Osobno mi je Clapton iz prijasnjeg razdoblja bija daleko drazi, toliko drazi da san dugo godina odbiva slusati njegova nova ostvarenja. Cak su mi i njegovi hitovi bili beznacajni u odnosu sta je napravija sa Cream i Derek & Dominoes, ali vremenom san i ja popustija. Triba mu dati kredit za sve sta je napravija i sta jos uvik radi, volili to ili ne. Jer na kraju balade, jedan je Eric Clapton i samo jedan je bog !! Geroge Harrison se nakon ovog projekta vratija na svoje imanje, komponirajuci, povremeno izdajuci albume, ugodne, ali bez veceg znacaju po muzicka kretanja tog doba. Harrison nas je napustija prije par godina. Vjerovatno sa Lennonom ceka dolazak ostale dvojice da poharaju nebeske pozornice, ka sta su poharali ove zemaljske. Zelin in sricu! Koncert za Bangladesh je donija na piedestal filozfiju pokreta “flower powera”. Naivno vjerujuci da se muzikom moze promjeniti svjet, pokret je godinama nastojao svoju filozofiju primjeniti u praksi. Ono sta je uspija, je pokrenuti ogromne mase ljudi na svim kontinetima, kojima je bilo dosta da im politicari pocimaju ratove, u kojima su njihovi najmiliji ginuli, bilo im je dosta autokratskog vladanja politickih oligarhija, koje su pod krinkom demokracije, nesmetano vladali od drugog svjetkog rata do pocetka sedesetih. Dozivjevsi svoj vrhunac sa Woodstokom, pokret se lagano pocima raspadati, onako kako su se akteri susretali sa zivotnim problemima i utapali se u establishment, toliko omrazen, ali neophodan da bi se prehranila familja. Ovaj koncert u stvari predstavlja zavrsni cin tog pokreta, predstavlja zadnji snapshot jednog stanja svjesti u drustvu koje je pocivalo na ljubavi, toleranciji i razumjeanju. Jer, da se podsjetimo, u svom nastojanju da nametne ljubav i toleranciju, pokret je ukazao politickom establismentu na snagu koja se generira sa ulice. Ta ogromna snaga je na moment cak paralizirala vlast u Americi, te joj dala lekciju koju su ovi veoma brzo naucili. A to ucenje se ocitovalo u prihvacanju Chicagske politicke skole i ucenja Miltona Freemana, covjeka koji je imao odgovore na sva pitanja tadasnjih vlasti. I tada dolazi do tragicnog kraja jednog pokreta koji se lagano gasi. Pokroviteljstvo nad tim gasenjem prezumaju drzave i vlade, pacificirajuci mase, te ih tako prilagodjavaju za laksu manipulaciju. Pocetkom osamdesetih jos se osjecaju ostaci pokreta na ulicama, da bi devedestih potpuno nestali. Nazalost, sve sta je pokret zastupao, pretvortilo se u potpunu negaciju i svoju suprotnost. Mase ljudi vise nisu izlazile na ulice i trazile svoja prava, jer su in ta prava izbrisana iz kolektivne memorije. Mase vise nisu izlazile na ulice trazeci bolji zivot, jer in je njihov prikazan kao najbolji. Mase nisu vise izlazile na ulice da bi se borile za narode koje pate, jer ih je vlast i mediji uvjerili da se to dogadja nedgi tamo daleko i bez uticanja na njihove zivote. Mase vise nisu trazile izazove u umjetnosti, jer im je zabava nametnuta i prikazana kao jedina. Nametnuti su retardirani modeli zabave, pojednostavljeni da bi se sprijecilo bilo kakvo razmiljanje, i sve to pod izlikom, da narod to trazi. Mase u stvari vise nisu nikako izlazile na ulice i slobodno mozemo reci da je pacifizacija masa i peglanje mozgova zapoceto krajen sedandesetih, zavrseno devedestih, u potpunosti uspjela. Tome je dokaz, da danas imamo cile nacije koje sljepo sljede svoje vlade i vodstvo u svemu sta ovi rade, bez ikakve kriticke misli ili stava. Oni rijetki pojedinci koji ipak izadju u javnost sa time, bivaju ismijani ka redikuli, i ka takvi tretirani u kontroliranim medijima. Eto, to je nazalost danas. “Flower powera” vise nema, nema kritike, nema samostalnog misljenja, nema individue, postoji samo drzava i neki narod, koji sljedi i slusa. Jeli neko spomenija Orvela? Eto! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground feta |
