utorak, 22.05.2012.
The Firm - “The Firm" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 29 05 u 19:10 uri
|
U sljedeci utorak donosin grupu koja je smisao svog postojanje nasla u pokusaju, da Jimi Page i Paul Rodgers, nakon raspada maticnih grupa, Led Zeppelin i Bad Company, naprave nesto malo drugovacije od onog sta su do tada radili. Po objavljivanju prvih naznaka o osnutku, grupa biva automatski proglasena za supergrupu, a ocekivanja su odlazila nebu pod oblake, usprkos izjavama aktera o privremenosti trajanja grupe i tvrdnjama da grupa nece biti nastavak, niti Led Zeppelina, a ni Bad Company. Zaludu je bilo sve to, po izlasku prvog i jedinog albuma, kritika, a i publika se ujedinila, ne prihvacajuci nista van onoga sta su svi ocekivali. Koliko su bili u pravu, ocjenite sami, nakon sta poslusate album kojeg dajemo veceras.  The Firm je bila Engleska supergrupa sastavljena od Paul Rodgersa, frontmana grupa Bad Company i Free, ex-Led Zeppelin gitariste Jimmy Pagea, ex-Uriah Heep i Manfred Mann's Earth Bandovog bubnjara, Chris Sladea i basiste Tony Franklina. Pretpostvaljam da je daljnji opis i predstavljanje clanova nepotrebno. Uglavnom, Page i Rodgers su odlucili osnovati band i pozvali Bill Bruforda da in se pridruzi za bubnjevima. Nazalost, ovaj je bija pod ugovorom, tako da je otpao i misto njega je uzet Chris Slade. Slicna situacija se dogodila i sa basistom. Prvobitno je bilo zamisljeno da uzmu genijalca na fretless basu, Pina Palladina, ali je ovaj vec bija na turneji sa Paul Youngom, te su umisto njega, uzeli Tony Franklina. U samom pocetku, i Page i Rodgers su dali do znanja da ne zele izvoditi materijale od svojih maticnih grupa, te su se skoncentrirali na zajednicke napore u komponiranju, nadopunjujuci album obradama i temama sa solo projekata. I sad, prica moze ici u dva smjera. Prvi osvrt koji sljedi, ce bit kao da san ga pisa u vrime kad je album izdan. Drugi osvrt ce biti ovaj danasnji, sa vremenske distance od 25 godina. Zasto dva osvrta, bice jasnije kad ih cujete. Evo prvoga: Nakon raspada Led Zepelina i Bad Company, Page i Rodgers su odlucili nastaviti zajedno. Imajuci status superzvjezda, svaki njihov pokret je bija pod reflektorom javnosti. Najavljujuci nove snimke, i unaprid proglasavjuci buducu grupu, supergrupom, mediji su stvarali atmosferu iscekivanja, a kritika je unaprid pisala o temama koje jos nisu ni nastale, kao produzetku Led Zeppelina i Bad Company. Formula je bila strahovita, spoj brutalne sirovosti Led Zeppelina i melodicnosti Bad Company. Moran priznat, da sam i sam bija opcinjen njome i ocekiva, nemam pojma sta, puno rifova, puno neponovljivih melodija, puno nabivenih emocija, uglavnom puno necega dobroga. Album je izasa i poceja je otvoreni lov na vjestice. Razocaravajucem tonu pridonjeli su i sami umjetnici, izbjegavajuci kontakte sa medijima. Ostajuci gladni senzacija, koje su sami nagovjestavali i napuhivali do besvjesti, mediji su se okrenili kontra jucerasnjih miljenika. Kritike albuma su isle od mlakih do razocaravajucih. Uvrstavanje teme “Midnight Moonlight” na albumu, je bivalo proglasavano ocajnickim potezom Pagea, napravljen u nedostataku inspiracije. Naime, “Midnight Moonlight” je u stvari bila tema, orginalnog naziva”Swan Song”, koja se nije nasla na albumu Led Zeppelina “Physical Graphity”. Album je proglasen jednim od najvecih razocaranja dekade, neiventivan, monoton, bez naboja, na moment cak dosadan. Na njemu je vidno prisutan marinizam i rutina, u koju su upali kao kompozitori. Nedostatak svjezih ideja se nadomjesta predvidljivim pasazima, a za to vrime, glas Paula Rodgersa zvuci potrosen, miljama daleko onog pravog iz Free ili Bad Company. Dakako, Rodgera i Pagea nije bas puno bolija stav medija i kritike, jer su od pocetka najavljivali da ce The Firm biti nesto drugacije od svega sta su do sada radili. Odradivsi jednu mini turneju, u kojoj su u Engleskoj imali samo dva konerta, izbjegli su gazenje u megalomaniju, svojstvenu superzvjezdama tog doba. Projekt The Firm je uskoro ugasen, nakon jednog sudijskog albuma i jednog uzivo. U stvari, bas kako je Page i najavija kad je izjavija: ”The Firm je grupa koja ce snimiti jedan, najvise dva albuma, i odlazimo odakle smo i dosli”. Receno ucinjeno, na zadovoljstvo mnogobrojnih u to vrime. Eto, tako bi nekako zvucalo da san ovo pisa prije 25 godina. Kao i miljuni drugih u to vrime, bez sluha za ono sta su Page i Rodgers tili sa ovim albumom i ovom grupom.  Druga verzija ove recenzije nas prebacuje u danasnje vrime, i ide nekako ovako: Nakon raspada Led Zepelina, Jimi Page je bija ukljucen u bezbrojne projekte, i to sa zeljom da napravi nesto drugacije, nego je radija u maticnoj grupi. Raspad Bad company je donija ideju o zajednickom radu sa Paulom Rodgersom. Sa svoje strane, Rodgers, zasicen radom u grupi, isto tako gleda da bi radija nesto drugacije. Susret dvaju lidera grupa je bija plodonosan i rodila se ideja o osnivanju grupe. The Firm je ugleda svjetlo dana i istog trenutka sva svjetla pozornica i javnosti su se uperila u nju. Page i Rodgers su od prvog trenutka otklonili bilo kakve spekulacije oko toga koje ce materijale izvoditi. Jednoglasno su ponavljali, da nikakav opus bivsih grupa ne dolazi u obzir, jedino poneke teme iz solo projekata. Uglavnom ce se bazirati na novim temama i pokojoj obradi van svog faha. Da bi podvukao karakter grupe i istaknuo da u stvari, od grupe, niko nebi treba imat neka velika ocekivanja, Page u nekoliko navrata najavljuje da ce grupa trajati par albuma. Istovremeno, naglasavajuci privremenost postojanja, Page u stvari potvrdjuje orjentaciju na ono, nesto drugacije od uhodanog. Privukavsi fretless basistu Tony Franklina i ne bas mastovitog, ali korektnog, bubnjara Chris Slade, The Firm ulazi u studio i snima prvi album istoimenog naziva. Album kojeg su snimili je pokazao da su svi sudionici govorili istinu. Album je bija miljama daleko, kako od Led Zeppelina tako i Bad Company. No to daleko, ne znaci nuzno i los. Album je bija jednostavno drugaciji. No za auditorij, u iscekivanju novih Led Zeppelina ili Bad company, premalo. I sad, od izdavanja albuma je proslo vise od 25 godina. Slusajuci ga danas, jedino mogu osjetit zadovoljstvo, sta album zvuci bas kako zvuci i sta je konceptualno napravljen onako kako je napravljen. Zamjerka, ako je ima, isla bi na produkciju. Premda korektno odradjeno, znajuci usputnost cilog projekta, nije cudo da su producenti, Page i Rodgers, imali i bolje dane. Album odise zeljom za razlicitoscu. No tesko je izbjeci poredbu sa Led Zeppelinima i Bad Company. Pa kadje tako, mozemo i to eleaborirati. Naglasavajuci na momente atmosferu Led Zeppelina, uz Rodgersov vokal, koji ne pokusava imitirati Plantov, dobivamo lipi blend pitkog, melodicnog heavy rocka. Tomu je dakako pridonjela tema “Radioacitive”, koja se cak kao singlica popela na top liste. Zavrsna tema “Midnight Moonlight”, predstavlja homage Zeppelinima iz njihove “Physical Graphity” faze. Kad govorimo o posvetama, onda ni tema koja perethodi “Midnight Moonlight”, moj favorit na albumu, “Satisfaction guaranteed”, ne moze izbjeci pecat Bad Company. Ono sta je bitno, album je prezivija do danasnjih dana, bez iti jedne arhaicne note u sebi, sta ga cini svjezin i ugodnim za slusanje. Traziti nesto iznad toga bilo bi trazenje nepostojeceg. I da otklonin kritike o rutini i manirizmu na albumu. Sta ako se i radi djelomicno o manirizmu i rutini? Zar i Picasso nije upa u manirizam sa svojim apstrakcijama, ali te slike nisu nista manje vridne od onih iz prve edicije kubisticke faze. Manirizam sam po sebi nije negativan, ako doslovno, plitko i dosadno ne kopira izvornu ideju. A govoriti o manirizmu, kad tu istu ideju reciklira u nekom drugom obliku, znaci vec gaziti na nekom novom polju, sta onda defacto, negira definiciju samog manirizma i rutine. Stoga, The Firm je bija jedan lipi projekt, razlicit od svega sta su do tada glavni akteri radili, i kao takvoga ga triba i gledat i ako se moze, i prihvatit. Eto, bila su to dva suprotna osvrta na isti album i istu grupu od istog pera, sa dvi razlicite tocke vidjenja. Uzmite jedan po zelji, ali najprije poslusajete album, pa odlucite. Ja san odlucija! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Nakon odslusanog albuma, emisiju cemo zavrsiti sa par crtica. Po raspustanju grupe, Paul Rodgers je krenija zajedno sa grupom Queen. Sa njima uspjesno odradjuje koncerte pred prepunim stadionima, izvodeci kako repertoar Queenovaca, tako isto ravnopravno, repertoar svojih grupa, Free i Bad Company. Imajuci takav repertoar, koncert in izgleda kao presjek rock povjesti, od sezdesetih do danas. Gleda san njihov koncert iz Ukrajine, di su nastupili pred vise od 300 000 ljudi. U stvari, tesko je o tome pisati u par crtica. To je koncert kojeg triba odgledat! Jimi Page je po raspadu nastavija sa bezbrojim projektima i sa muzikom za filmove, koja mu je u zadnje vrime postala izazov. Chris Slade se pridruzija metalcima, “anonimusima” koji se odazivaju na ime, AC/DC, a Tony Franklin je zajedno sa gitaristom John Sykesom oformija band Blue Murder. Eto! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming A ako ste slucajno propusitli emisiju, jos je uvik mozete poslusati na ovai link: Music LP-Underground feta |
