srijeda, 04.01.2012.
The Clash - “Combat Rock" oliti Music LP-Undergorund / GRTg 03 01 u 19:10 uri
|
U utorak san vratija dug od prije tri sedmice kad san najavija grupu The Clash. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- The Clash….Zapoceli su ka ortodoksni punkeri koji su to prestali biti, nastavili ka neprikosnoveni rockeri, koji to nisu nikad postali, bili su glasnogovornici izgubljene generacije koja se nikad nije nasla, proglasavali su ih izdajicama i grobarima punka a oni postali mega zvjezde, skoro bez svoje volje. Bili su counterparty od Billy Idola, ili ukratko, sve u jednom.. The Clash. -------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- The Clash je bija Engleski punokrvni punk rock band, oformljen 1976 godine. Bija je dio prvog vala britanskog punka koji je meja sve isprid sebe. U to vrime, takorekuc priko noci, u zaborav su pali mastodonti rock muzike ili kako su ih posprdno zvali – dinosauri rock muzike. Samo vezivanje za dinosaure je upucivalo na izumiranje. Tako se i cinilo ali godine su pokazale da je ondasnji rock i te kako zilav i ne samo da je prezivija do danasnjih dana, nego je posta inspiracija mnogobrojinm novim grupama. Ali to je tema za neku drugu emisiju. Bilo kako bilo, u samom startu The Clash je inkorporirao elemente reggaea, skaa, duba, funka, rapa, dancea, i mozda najvise rockabillyja. Dakako, osnovna pokretacka snaga i vodja je bija Joe Strummer na gitari a odradjivao je i vokalne dionice. Ostatak grupe su cinili Mick Jones na gitari, Paul Simonon na bassu, i Nicky "Topper" Headon na bubnjevima. Prije samog osnutka, svi clanovi banda su bili aktivni na Londonskoj muzickoj sceni. Daleko bi nas odvelo nabrajanje bandova u kojim su svirali pojedinacno a i zajedno. Uglavnom, John Graham Mellor po osnutku The Clasha minja ime u Joe Strummer i time zapocima povjest banda. Svoje prve nastupe imaju kao predgrupa Sex Pistolsima da bi nedugo nakon toga poceli sa samostalnim gazama. Samo ime grupe dolazi od rici “sukob”, engleski clash, sto u startu determinira bazicnu orjentaciju grupe. Ne pokusavajuci prikriti svoj revolt stanjem u Engleskoj a i u svjetu u to vrime, The Clash zauzima stranu slabijih i postaju propovjednici nezaposlenih i besperspektivnih mladih ljudi na Otoku. Nakon prvih nastupa i mnogobrojnih mjeseci vjezbanja, Joe Strummer preuzima glavni vokal i u osmom misecu pozivaju odabranu publiku u studiju na zivu prezentaciju novih pisama. Ocito dobar marketinski potez jer je sa tog seta kritika izasla odusevljena vidjenim, a na povrsinu je isplivala recenica jednog od njih… "The Clash su ka jureci vlak…tako mocan, prva su grupa ispred koje su se Sex Pistolsi usrali u gace” No i pored toga, uspon je bija tezak. Gaze su tesko nalazili iako su recenzije koncerata bile izvanredne. I onda se dogodilo nesto sta u tom trenu nije bilo nikome jasno. Imajuci iza sebe ne vise od tridesetak nastupa, i to vecinom kao predgrupa, sa malo i nista svog materijala, The Clash potpisuju ugovor sa CBS Recordsom za Ł100,000. Za to vrime i tu vrst muzike nevjerovatna suma. Normalno, kritika je odmah pokazala zube a pogotovo vjerni sljedbenici, proglasavjuci ih izdajicama koji su se prodali establismentu. Islo se toliko daleko da ih se ocjenjivalo kao grobare punka koji su samim cinom potpisivanja ugovora, oznacili kraj punk ere. Naknadno se ispostavilo da ugovor i nije bija bas dobar za grupu. Morali su sami placati turneje, snimanja i najam studija, remixove, izradu omota, sve troskove vezane za snimanja i promociju itd itd….dakle, ugovor je samo potvrdija ono sta se znalo, da pohlepi diskografskih kuca nema kraja. Mickey Foote, koji je na njihovim koncertima radija ka tehnicar, unajmljen je za producenta prvog albuma. Prvi album, jednostavno nazvan po imenu grupe, donija je prvi hit singl. "White Riot", koji je nedugo nakon izdavanja posta himna generacije, i penje se na 34 misto Engleske Top Liste. Na albumu se nasla i obrada ragge teme "Police and Thieves". Ona je samo ucvrstila tezu o izdaji medju punk cistuncima, ali isotvremeno pokazala The Clash u svoj svojoj raznovrsnosti, koja ce kasnije doci do izrazaja. Krajen 1977 godine, mimo svih osuda i prezira punk komuna, The Clash su se nasli u poziciji vodja pokreta i nadasve kao band koji je javno govorija o socjalnim nepravdama, postajuci tako savjest Tacherove Engleske. Uz prvi album se veze jedan veoma glup potez diskgrafske kuce CBS. Naime, smatrajuci da je album isuvise sirov, bjedno produciran, i da jednostavno nije za Americko trziste, CBS ga uopce ne izdaje u Americi, sve do momenta dok ovaj ne postane najbolje prodavan uvozni album svih vremena. I ka sta je normalno u rocku, po izdavanju albuma dolazi do personalnih promjena. Skrecuci sa ortodosknog punk pravca i usvajajuci razlicite muzicke stilove, neminovno dolazi do trzavica unutar banda a pogotovo medju clanovima koji su zagovarali beskompromisni punk pristup. Tako band napusta Chimes, koji izjavljuje da se zeli posvetiti necemu sasvim drugacijem od muzike koju stvaraju The Clash.  Prije ulaska u studio za snimanje drugog albuma, CBS se umisa sa svojim zahtjevom da album bude cisci u namjeri da ga izdaju istovremeno i u Americi. Nebuloza se nastavila dovodjenjem Sandy Pearlmana, koji je radija sa Blue Oyster Cultom. Situaciju su kasnije opisali u stilu “snimanje tog albuma je bilo uzasno dosadno. Za razliku od nastajanja prvog albuma, na ovom je ubivena sva spontanost”” I pored toga, drugi album nazvan “Give 'Em Enough Rope”, je primljen veoma dobre kritike iako su mu zamjerali skretanje prema midstreamu. No, i pored nadanja CBSa, album nije ostavio nekog veceg traga na Americkim top listama. Za razliku od Engleske, di je dosao do drugog mista top liste, u Americi se jedva popeja na 128. Misto Billboardove liste. Single “Tommy Gun”, skinut sa albuma, zauzima 19. misto Engleske Top Liste. Band krece na turneju po Engleskoj da bi po njenom zavrsetku krenija priko Velike Bare i na opce iznenadjenje, odradija veoma uspjesnu turneju. U osmom i devetom misecu 1979 godine The Clash ulazi u studio i zapocimaju snimanje svog mozda najboljeg albuma “London Calling. Ovaj put je pronadjen kompromis u produkciji pa je angaziran Guy Stevens, bivsi glavonja A&R recordsa, koji je producirao Mott the Hoople i Traffic. “London Calling”izlazi kao dupli album i donosi mjesavinu punk rocka, reggaea, skaa, rockabillya, traditionalnog rock and rolla ali i drugih elemenata, koji su svi zajedno uspjeli ocuvati onu embrionalnu energiju banda uz ispoliranu produkciju. Naoko, mission impossible, ali u umjetnosti je sve moguce. Triba samo znati! Dakako, naslovna tema “London Calling”postaje instant hit i nosi album prema vrhovima svih top lista. London Calling biva proglasavan za jedan od najvecih albuma ikada snuimljen. I dakako, po starom dobrom obicaju, CBS ponovo sere gelere i tako tema "Train in Vain" biva ubacena na album u zadnji cas. Toliko kasno, u stvari prekasno, da bi se uopce nasla na omotu! I da ironija bude veca, "Train in Vain" postaje prvi US Top 40 hit, dosavsi na 23. Misto Billboardove liste. Train in Vain Sam album “London Calling”, dolazi do 9. Mista Engleske Top liste a u Americi do 27og. Interesantan je i omot albuma. Napravljen po uzoru na Elvisov debut album, postaje mozda najpoznatiji omot u povjesti rock muzike. Istovremeno, sama fotografija Simona kako razbija bas gitaru biva prglasavana "best rock 'n roll photograph of all time". Po nekoj ideji grupe, The Clash je triba izdavati svaki misec novi single. Ideja sama po sebi i nije bila losa ali je ipak bilo malo teze to izvest. Na kraju balade, svitlo dana je ugleda samo jedan single, obrada reggae teme "Bankrobber", U dvanaesti misec 1980 izlazi “Sandinista”, trostruki LP koji baca u zbunjozu kako kritiku tako i publiku. Izaziva sasvim suprotne reakcije, od hvalospjeva do totalnog pljuvanja. Bilo kako bilo, istina je uvik negdi po sredini. Album je ponovo blend mnogobrojnih muzickih stilova sa jedinstvenim Clash pecatom. I tu da spomenemo, da je “Sandinista”mozda prvi bjeli album koji ima elemente rapa. Album je producira Jamaikanski Raggae umjetnik Mikey Dread, sta automatski znaci uvodjenjem mogobrojnih dubova i dakako, izlozenost uticajima sa zadimljenog otoka. Sa albuma su skinute singlice “The Magnificent Seven”, “Hitsville” i “The Call Up”. 1981 godine band izdaje single "This Is Radio Clash", koji na njima svojstven nacin demonstrira sposbnost banda da inkomponira cak i hip hop u svom izricaju. U devetom misecu ulaze u studio da bi zapoceli rad na petom albumu, orginalno zamisljenom kao duplom, sa radnim naslovom “Rat Patrol from Fort Bragg”. Za vrime snimanja, album biva skracen na trajanje jednostrukog i naziv se minja u “Combat Rock”. Producira ga Glyn Johns, sta znaci uvodjenje experimenta u produkciji ali i u samoj kompoziciji. Ide se toliko daleko, da pjesnicka beat ikona sezdesetih Allen Ginsberg, daje svoj glas u temi "Ghetto Defendant". Album sadrzi dva hita "Should I Stay or Should I Go" i "Rock the Casbah", koji pomazu planetarnom uspjehu albuma i banda.  Od momenta izdavanja ovog albuma, grupa dobiva planetarnu pozornost i postaju mega zvjezde. Istovremeno zapocima i kreativna stagnacija te process neminovnog raspada. Slobodno mozemo reci da je “Combat Rock”pocetak kraja grupe The Clash. Do 1983 godine grupu napustaju stalni calnovi. Joe Strummer preuzima apsolutno vodstvo nad grupom ali povratka nije bilo. I pored nezaboravnih koncerata, grupa se definitivno raspada nakon koncerta na festivalu New Music Day, koji je privukao 140 000 ljudi. Steta! Joe Strummer osniva novu grupu General Public, ali ih napusta za vrime snimanja prvog albuma. The Clash se pokusava odrzati kao grupa pridruzivanjem novih clanova, ali to nikada nije vise bilo ono isto. Stoga je na ovom mjestu potpuno deplasirano dalje govoriti o samom bandu. 2002 godine, Joe Strummer umire iznenada zbog zatajenja srca. Sa njime je u povjest otisa i The Clash. Oprostit cemo se od ove velike grupe sa nekarakteristinim singlom, izdanim u poljednoj fazi postojanja. Singlica je skinuta sa posljednjeg albuma “Cut The Crap” I sta na kraju reci o grupi The clash. Izrasli na valu punka, evoluirali u punokrvni rock sastav, The Clash nan je donija toliko energije kako na koncertima tako i na vinilnim izdanjima, da bi se njome mogla pokrenit Nijagarina Elektrana. Posvecujuci se u potpunosti socjali i zagovarajuci prava potlacenih, donose debelo pocrtanu socjalnu komponentu medju ondasnje glazbenike. Dakako, oznaceni kao ljevicari, cilo vreime odbijaju etiketu nihilista i anarhista. Joe Strummerovo propovjedanje je jednostavno: Pravda za sve i pod jednakim uvjetima! Politicki su bil iaktivni ne samo svojom lirikom. Nastupali sun a manej vise svim dogadjajima di se borilo za prava pojedinaca i drustva. I dalje, sigurno se pitate, zasto “Combat Rock”a ne “London Calling”. Iako osobno smaran da je “London Calling” bolji album od “Combat Rocka” ipak je ovaj drugi prevagnija i to radi same kompozicije, koja je bliza klasicnom rock izricaju pa i eksperimentu. Isto tako, smatran da je “Combat Rock” daleko slusljiviji od svog prethodnika, te se stoga sam nametnuo kao izbor za siroki auditorij. I na kraju par rici o cinjenicama. 2004 godine Rolling Stone magazine smjesta The Clash na 28. misto najvecih grupa svih vremena. Nadalje, njihov bebut album, uz bok “Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols”je "punk's definitive statement". “London Calling " ostaje kao jedan od najuticajnijih albuma povjesti rocka. 2003 godine, Rolling Stone ga smjesta na 8. Misto najvecih svih vremena. Niti jedan punk band nije dosa tako visoko. 2004 godine isti magazine smjesta singlicu "London Calling" na 15. Misto medju 500 svih vremena. Cetiri druge teme isto takodolazena svoja mista: "Should I Stay Or Should I Go" na 228., "Train In Vain" 292., "Complete Control" 361. i "White Man In Hammersmith Palais" na 430. Misto. I tako dalje I tako dalje…lista je ogromna…. I za sam kraj, mala zanimljivost. “Combat Rock”je bija omiljeni album Kurta Cobaina. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Budite sa nama i sljedeci utorak kad pripreman slavljenicku emisiju. Slavimo prvu godinu emitiranja naneslusanije emisije u Rvata i i sire. Za sada cu samo otkrit da cemo se druziti sa iznimnim bandom, mozda najjacim bandom koji je ikada stupio na scenu, sa bandom koji je uspija sjediniti nemoguce i time pomiriti sve generacije. Govorit cemo o bandu cija djela zive dan danas i nakon 40 i kusur godina. Cak dapace, nikad friskiji, predstavljaju inspiraciju dolazecim mladim glazbenicima. Predstavit cemo band koji nema svoj pandam u muzici i samim tim sam sjedi na muzickom Olipmu. Eto ! ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji: The Clash - Straight to Hell The Clash - Sean Flynn The Clash - Should I Stay Or Should I Go The clash - London calling The Clash - Know your rights The Clash - Car Jamming The Clash - Death is a Star The Clash - Overpowered By Funk --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri i u nedilju u 5 i 10 popodne, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
