Image and video hosting by TinyPicBeggars Opera - “Waters of Change" oliti Music LP-Underground / GRTg 07 02 u 19:10 uri,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> Image and video hosting by TinyPicBeggars Opera - “Waters of Change" oliti Music LP-Underground / GRTg 07 02 u 19:10 uri,blog.dnevnik.hr/feta" />

utorak, 31.01.2012.

Image and video hosting by TinyPicBeggars Opera - “Waters of Change" oliti Music LP-Underground / GRTg 07 02 u 19:10 uri

U utorak ponovo nesto sasvin drugovacije.
Predstavljan grupu iz ondasnje “druge lige”.
Ovo druge lige – molija bi da se uzme u debele navodnike.

Vjerovatno se pitate zasto, jer pored toliko prvoligasa, izbor je pomalo cudan.
Nadan se da ce se tokom, a pogotovo na sam kraj emisije, nedoumica rasprsit.

Dunque, druzit cemo se sa Beggars Operom i njihovim drugim albumom “Water of Change”

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Beggars Opera je bija progresivni band iz Glasgowa, koji se nalazija i jos uvik je u Skotskoj.

Te 1969 godine guitarist Ricky Gardiner okuplja ekipu u kojoj se nalaze Alan Park na klavijaturama, Martin Griffiths vokal, Marshall Erskine na basu i flauti i naposljetku, Raymond Wilson na bubnnjevima.

Bandu daju ime Beggars Opera, po noveli John Gaya i time donekle objavljuju kojim ce pravcem ici njihova muzika.

Po starom dobrom obicaju u to vrime, grupa potpisuje ugovor po samom osnivanju i 1970 godine diskografska kuca Vertigo Records, in izdaje prvi album “Act One”.

Prisjetimo se na sekund, Vertigo Records je bila diskografska kuca koju je osnovao Philips, u namjeri, cuj sad ovo, u namjeri da pomogne mladim, neafirmiranim bandovima ali isto tako da pokrije segment produkcije undergrounda, koji je bija van struje.
Nekada su u velike kompanije imale dusu!

Image and video hosting by TinyPic

Ajmo nastavit, dunque, prvi album “Act One” je pokaza grupu u veoma zrelom izdanju.
Naslanjajuci se na opus grupe Nice, sljedeci utabane staze Exceptiona i usvajajuci elemente srednjevjekovne plesne muzike, Beggars Opera donosi svoju verziju post psihodelije pomisane sa simfo uticajima i sve to zapakovano u orginalni zvuk banda.

Ovako opisano ispada da je grupa i te kako zasluzila naslovnice onog vrimena.
U neku ruku jesu, ali nazalost, u tim, muzicki turbulentnim vremenima, broj velikih igraca na sceni je bija izdasan, tako da su grupe poput Beggars Opere (nezasluzeno) pale u drugi plan.

Bilo kako bilo, prvi album donosi jednu skoro zaboravljenu klasicnu plesnu temu, “Passacaglia”, temu koja je u sesnaestom stoljecu iz Spanjolske dosla u Italiju i tu u renesansnom razdoblju, dozivila mnogobrojne verzije.

Da bi van predocija o cemu govorin, poslusat cemo verziju iz dvadesetog stoljeca, u izvedbi Beggars Opere.

Na “Passacaglia”se naslanja “Raymonds Road”, jos jedna tema koju jednostavno moramo poslusat.
Radi se o zbiru klasicnih plesnih tema, tako majstorski povezanih, da jednostavno djeluju kao jedna cjelina.

Ne mogu ovo javno nazvati remek djelom ovog zanra, ali poslusajte pa ocjenite.

Album za divno cudo donosi i jednu singlicu.
Pomalo cudno za ovaj tip banda, ali i to se dogadjalo.
Tema "Sarabande", je ta tema izdana na singlici i za divno cudo, a cuda su se u to vrime dogadjala, i singlica i album se polako penju po top listama.
Dakako, vecinom Europskih, Amerika je ostala gluva na ovu muziku.
Nije me ni zacudilo.

Image and video hosting by TinyPic

Sljedece godine, dakle, 1970, izdaju drugi album “Waters of Change”.
Album po izlasku pobudjuje paznu na Otoku ali i na kontinentu.
Singlica "Time Machine", skinuta sa albuma, postize veliki uspjeh u Njemackoj, di grupa ima kultni status.
To je i orjentiralo grupu da fokusira svoj rad na starom kontinentu.

Dakako, sve vrime grupa prolazi kroz personalne promjene koje nisu bitno uticale na smjer djelovanja grupe, te ovde necemo o tome.

I mic po mic dolazimo do sredisnjeg dila veceri, poslusat cemo cili album”Waters of Change”

-----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
1972 godine Beggars Opera snima treci album, “Pathfinder”.
Iako ga mnogi drze za njihov najbolji, osobno se ne slazem, jer album ne odise svjezinom prethodnika, a niti donosi ista novog u odnosu na prijasnji opus.

Album je korektno napravljen, sa svojim svjetlim renucima i to je to.

Na albumu se nasla obrada hita Richarda Harrisa " MacArthur Park", pa cemo najprije poslusat.

Jedan od svjetlijih trenutaka na “Pathfinderu”je tema “From Shark To Haggis”, tak oda ce i ona ici.

Moguci putkaz daljnje karijere se moga nazrijeti u temi “Stretcher“, ali nazalost grupa nije krenila tim smjerom.

Umisto toga, krecu u bezlicne vode svojim cetvrtim albumom ”Get Your Dog Off Me”, te time zakljucuju povjest orginalne postave Beggars Opere.

Ono sta je sljedilo 1975 i 1976, necemo spominjat, jer na sceni je stupila nova verzija Beggars Opere, koja u biti nije imala nista zajednickog sa ovom postavom koju veceras predstavljamo.
Oprostit cemo se od Beggars Opere sa spomenutom temom “Stretcher”

---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Po raspadu grupe, Ricky Gardiner je krenija sa Bowiem i sa njime snimija “Low”, prvi album Bowieve Berlinske trilogije.
Nakon toga pridruzuje se Iggy Popu i sa njime izdaje album “Lust for Life” te biva supotpisnik Iggyjevog hita "The Passenger".

Alan Park je nastavija raditi sa Cliff Richardom dugi niz godina, ali kao njegov muzicki direktor.
I to bi bilo to o bandu Beggars Opera!



E sad, duzan san jedno objasnjenje.
Zasto Beggars Opera?
Na prvo misto sta su stvarno dobri i prva dva albuma su moji omiljeni favoriti.
No to nije osnovni razlog vecerasnje prezentacije.
On lezi u jednoj drugoj cinjenici.

Beggars Opera nikad nije uspila postici neku planetarnu popularnost, iako su svirali dobru i slusljivu muziku.
Normalno, razlog lezi u ondasnjem vremenu.
Ka sta san prije reka, na sceni je bilo previse “velikih” da bi se Beggars Opera mogla visoko uzdignuti.
No i pored toga, dobili su sansu za snimanje prvog, nakon njega za drugi i treci pa cak i cetvrti album.

Postavsi popularni u Njemackoj i poznati na Otoku, njihov status u underground svjetu je bija donekle zacementiran.
Time su potvrdili onu prastaru – svako zasluzuje sansu.

Povlaceci paralelu sa danasnjim vremenom, sa zaloscu moran tvrditi da jedan sastav, tipa Beggars Opere, nikada nebi dobija sansu da dodje dalje od portira na ulazu u zgradu di sjedi diskografska kuca, a da ne govorin o nekom snimanju i izdavanju cd-ova.

Treci razlog vecerasnjeg izbora je pokazati i ukazati na razliku u standarima prije 40 godina i danas.
Sedamdesetih, pored svoje neosporne kvalitete, Beggars Opera je bija “drugoligaski sastav”.
Bacimo li pogled danas na scenu, vidit cemo….. u stvari necemo nista vidit.
Nema velikih, nema avangardnih, nema prve lige, nema druge lige, nema nicega.

Sivilo prosjecnosti i carstvo retardiranosti vlada svjetskom muzickom scenom, di velike diskografske kuce kroje masovni ukus po svojim mjerilima.

U stvari, osjecan zaljenje spram novih narastaja mladih, koji rastu bez muzickog segmenta u svom sazrijevanju, jer ostaju prikraceni za jedan velicanstveni dozivljaj koji sa sobom nosi i crtu produhovljensti, koja pak vuce razboritost, a ova nas i te kako vodi kroz zivot.

Bilo bi glupo reci da to ne postoji danas, jer produhovljenost se ne postize samo muzikom, ali ono sta ne postoji, to je muzika koja oplemenjuje dusu, muzika danasnjice koja bi natjerala slusaoca da razmislja dok je voli a ne da je prihvaca kao iPod ili PlayStation.

Drugim rijecima, muzika nije samo zabava kako se servira danas, a nasto je spala, muzika je nacin zivota, muzika je nacin razmisljanja, muzika je kadikad sam zivot.

Dozivljaj umjetnosti pa tako i muzike, brutalno je amputiran iz nase svakodnevnice.
-----------------------------------------------------------------------------------------
A to je i bija cilj, jer sitimo se, razvojen demokracije u umjetnosti sezesetih i sedamdesetih, ulica je dobila nevjerovatnu snagu.
I sve vlade ovoga svita su uprle sve svoje resurse da otupe ostricu protesta koji je dolazio sa ulice, a u posljednje vrime, ka sta smo svedoci dogadjaja u arapskim zemljama, i kanaliziraju tu snagu za svoje ciljeve.

U stvari, sve to postaje dio velikog scenarija, kojem je krajnji cilj pacifizacija masa.
A ona se postize peglanjem mozgova i zatiranjem kreativnosti.

Jer najopasniji je pojedinac koji misli.
Postoji jos samo jedna opasnija stvar od toga - grupa ljudi koji misle i voljni su to misljenje prenjeti na ulicu.

Zanat se, ka sta smo vidili, ispeka sezdesetih i sedandesetih.
Pokreti sa ulice su toliko uzdrmali politicki establishment na globalnoj razini, da niti jedna vlada vise jednostavno nije smila dozvolit tako nesto.

Od tih trenutaka rade sve da bi se stanovnistvo pasiviziralo i prihvatilo ono sta mu se servira, kako po pitanju gradjanskih sloboda, sigurnosti do umjetnickog izrazavanja.
Ili ukratko, u svemu onome di ljudska kreativnost triba doci do izrazaja.

I u tome su uspile.

Usvajajuci doktrinu Miltonove chicagske skole, krece se u peglanje mozgova podanika, servirajuci in to kao brigu za buducnost.
Kad ni to nije dovoljno, kreiraju se krize u kojima se ti isti javljaju kao spasioci, ali istvremeno koracajuci prema unaprid zadanom cilju pasivizacije masa.

Ne, ovo nije teorija urote, niti san paranoican kad ovo tvrdim.
Promatram svjet oko sebe vec 40 godina i vidim ono sta se dogadja.
A uz to, dovoljno putujem da bi svatio globalnu dimenziju ovog o cemu pisem.

A ako ne virujete, pogledajte malo oko sebe.
Otvorite oci!

I za kraj oni zadnji, ali pokretacki razlog ovog monologa koji naizgled i nema bas previse dodirnih tocaka sa ovom emisijom i njenim kontekstom.

Nedavno je potajice, nakon velike bure, izglasan zakon nazvan ACTA (Anti-Counterfeiting Trade Agreement).
Malo je kome jasno sta on donosi, osim dakako kreatorima samog zakona.
Pod krinkom zastite autorskih prava, ide se korak dalje u ogranicavanju ljudskih sloboda.
Ide se u smjeru kontrole interneta i samim tim ide se u pravcu kontrole informacija i njihovog slobodnog protoka.
U stvari, ide se u smjeru kojim se izjednacava internet sa ostalim kontroliranim medijima.
A svi znamo sta to znaci!

Jedini za sada, koji dizu glas, su hakeri pod nazivom “Anonymous”, no na duge staze, sumnjam da ce imati neki veci povjesni uticaj.

Ono sta ocu rec, zapamtite di je internet danas i stitite se za koju godinu.
Vec je sada izgledno da dodirnih tocaka nece biti.

Ako zakon prodje na drzavnim nivoima, a sve upucuje da oce, danasnji internet ce polako, ali sigurno nestati iz nasih zivota i zamjenit ce ga strogo kontrolirana “magistrala duha”, po kojoj ce koracati predstavnici lobotomizirane ljudske race, koji sa slobodon misljenja i kreativnim izrazom nece imati nista zajednickog.

I kontra toga se triba borit i tome je posvecena vecerasnja emisija.


----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Evo i nagovjestaja onoga sta ide u emisji:

Beggars Opera - Time Machine

Beggars Opera - Festival

Beggars Opera - Silver Peacock

Beggars Opera - Sarabande
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming

feta

- 20:00 - Komentari(7) - Isprintaj

<< Arhiva >>