ponedjeljak, 05.09.2011.
Jeff Beck - “Truth” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 23 08 u 20:10 sati
|
U ovoj emisiji, predstavlajmo „Truth“, prvi solo album legende na gitari, Jeff Becka. Malo je toga receno o Jeff Becku u poredjenju sa time koliko zasuzuje. Sama biografija je toliko respektabilna da ravnopravno stoji uz bok svim velikanima gitare rock ere. Jedan je od trojice koji su imali tu sricu i svirati u Yardbirdsima. A svirati u Yardibrdsima istovremeno sa Ericom Claptonom i Jimi Pageom moze samo jedan - Jeff Beck. U nastavvku karijere je osnovao The Jeff Beck Group i Beck, Bogert & Appice. Rolling Stone ga stavlja na ponizavajuce 14to misto rang liste najboljih gitarista ali zato ga opisuje kao „jednog od najuticajnijih gitarista svih vremena“. Malo su sebi skocili u justa. Zato Digital Dream Door smjesta Becka na drugo misto i tu je se nekako zelje susrecu sa realnoscu. A kapitalisticko/financiski mastodont MSNBC ga naziva „gitaristom kojeg slusaju gitaristi“. Kompliment za bogove ali malo smrdi izvor, iako san ovu recenicu procita davno davno, negi..ko zna di ali siguro ne od MSNBC jer onda nije ni postoja. Svejedno, ovo sta je do sada receno o Jeff Becku je dovoljno za uvod. Njegova nesreca u svoj toj srici je ta njegova svojeglavost, i beskompromisnost koju je platija odsustvom globalne slave u stilu jednih Zepelina. Isto tako, poznato je da ako za vrime koncerta ugleda neku dobru zemsku, onako po njegovome ukusu, cili se smrzne i od njega mala vajda u tom trenutku na pozornici. Jeli je to prisutno i danas, bogami neznan, ali znalo je biti poprilicno iritantno u ta vrimena. Dunque, Jimi Page je taj sa kime se najcesce poredjuje i istovremeno ima mozda i previse dodirnih tocaka. Jeff Beck nije puno dava na image i niti je kreira mistiku oko svoje licnosti. I tu je velika razlika izmadju ta dva velikana. Page je veliki gitarista ali i pametan buisnismen. I tu je Beck skliza. Ajmo se vratit na pocetak i malo to pojasnit Jeff Beck je rodjen 1944 godine u Engleskoj. Sa deset godina nastupa u crkvenom zboru a kao teenager nastupa po krcmama na posudjenoj gitari. Prve je gitare sam napravio i mozemo samo pretpostavit kako je to zvucalo. Prema vlastitoj izjavi, prvi gitarista koji ga je impresionirao bija je Les Paul. Mislim da o Les Paulu ne triba trosit rici. Bez njega ne bi bilo ni danasnje gitare. Dakako, ka i svi klincima sa gitarama u to vrime, idol mu je bija BB King i Gene Vincent. Skolu je prema dobroj rock tradiciji napustija i prije nego je upisa, i da bi imao od cega zivit, povremeno je radija ka pitur i dekorater. Iz tog razdoblja potice i jedna epizoda koja ce mu odrediti cjelokupan kasniji zivotni put - sestra ga je upoznala sa Jimi Pageom. Sluzbena karijera mu zapocima kad se pridruzuje grupi "The Rumbles", 1960 godine. Mediski uzlet dozivljava nakon poziva da se pridruzi Yardbirdsima i zamjeni Eric Claptona nedugo nakon toga. Inicijator poziva je bija, dakako, Jimi Page. Za vrime Beckovog angazana sa Yardirdsima, izdaju vecinu Top 40 hit pisama. I prije nego poslusamo veliki hit Yardbirdsa „Still I am Sad“jedna malo zanimljivost. Kad se Beck pridruzija Yardbirdsima kao gitarista, posto je Clapton jos uvik bija aktivan, Jimi Page je sa solo presa na bass gitaru. Eto, toliko o prijateljstvu i postovanju. Bravo - veliki punat za Jimija ! Iz toga doba datira i Beckova fascinacija instrumentalima, koji ce mu kasnije postati zastitni znak. Improvizirajuci i istarazujuci neprestalno nove zvukove i sireci horizonte, postaje kultna figura rock scene. Ali zbog razloga kojih smo naveli u uvodu, globalna slava ga je jednostavno zaobisla. Njegovom krivicom. Ili je tako tija. To nikad necemo saznat. Jer, kako drugacije objasniti cinjenicu da je pored relativne anonimnosti, imao dva globalna hit albuma, da je uveja metal u fuziji, da je pobra sva moguca priznanja, da je sudjelova u kreativnim naporima Micka Jaggera, Kate Bush, Roger Watersa, Stevie Wondera, Les Paula, Zucchera, Cyndi Lauper, Brian Maya and ZZ Topa. I jedan kuriozitet, posebno interesantan Gruli Floydu. 1967 Pink Floyd je zelija da Beck da zamini Syd Barretta, kad je ovaj prolupa. Nick Mason je povodom toga napisao u biografiji, "Niko od nas nije ima muda zvat ga da nan se pridruzi“ I na kraju, establisment, protiv koga se ciloga zivota borija, mu je odao priznanje uvodeci ga dvaput u Rock and Roll Hall of Fame, jednom kao clana The Yardbirdsa i drugi kao solo artist.  Izasavsi 6 miseci prije prvog albuma Led Zepelina, Truth pobire svu slavu, kako medijsku tako i on u kriticarsku. Namecuci neminovne komparacije sa ova dva debija, kritika jednoglasno staje na Beckovu stranu. Proglasavajuci Truth albumom svetionikom, kamenom temeljcem za ono sta ce doci, kritika pokusava kompezirati Beckovu prgavu narav kad su novinari u pitanju i nevoljkost da se mediski eksponira. Ali mediji su bili gladni i u tu prazninu uljece Jimi sa Zepelinima. Ostalo je povjest. Jeff Beck je skupija ekipu snova za snimanje prvog albuma. Pruzajuci sansu mladom gelipteru raspavoga glasa, Jeff uvodi Rod Stewarta na velika vrata u elitne rock vode. Ronni Wood se prihvaca basa i za divno cudo, majstorski ga odradjuje. Svira ga tako mekano i sa toliko meliodoznosti da se kadikad zapitan, da je nastavija sa basom bili bi sta uz rame Tim Bogertu, bogu bas gitare. Nicky Hopkins je na kavijaturama i na bubnjevima Micky Waller. I jos jedan kuriozitet vezan za to vrime. Za vrime okupljanja ove postave Beck snima "Beck's Bolero" na kojem svira Jimmy Page, John Paul Jones, Nicky Hopkins and Keith Moon. Pola Zepelina i kvarat Whovaca. Cudesna snimka. Album se inace snimija za cetiri dana te davne 1968 godine.  Otvara ga „Shapes of Things“. Ekipa starta sa 110 na sat. Rod Stewart polaze temelje svoje kasnije karijire, Jeff Beck potvrdjuje svoj zvjezdani status, a Ron Wood sve to prati na bassu. Codovisnu atmosferu kreira Micky Waller na bubnjevima sa garniranom pozadinom Nicky Hopkinsa. Tema je izdana i kao singlica i dospjela je na 15 misto UK top liste. Sljedi „Let Me Love You“, tipicna tema protkana bluesom i garnirana tekim rock ritmovima. Ritka prilika da cujemo Jeff Becka kako svira gitarski riff. Slojevita tema koja donosi na svjetlo dana zajednicki napor ciloga tima. Malo poznata cinjenica da je ovu temu potpisao Jeffrey Rod. Na ostatku albuma se nazalze jos dvije teme di su krediti dani istom imenu. Da ne duljimo, radi se o skracenicama imena Jeffa Becka i Rod Stewarta. Prava je steta sta nisu nastavili zajedno stvarati. Mogli su dosegnuti visine jednog Pagea i Planta ili Jaggera i Richarda. Morning Dew donosi Jeff Beck Group u najboljem blues svitlu. Kada su izrasli u sporkom crnackom predgradju Chicaga a ne u zadimljenoj Engleskoj. Zarazni bass - opet Ron Wood, Stewart kopa po nepostojecin blues korijenima a Beck sa wah wahom ipak daje do znanja da se radi o Engleskoj verziji urbanog bluesa. Reci ono - majstorski izvedeno je malo. Neadekvatno. Cudesna atmosfera, cudesnih ljudi, koji isporucuju cudesni urbani blues. „You Shook Me“sljedi i tu se dan danas lome koplja. Naime, na prvom albumu Led Zepelina se isto tako pojavljuje ova obrada Willie Dixona. Pitanje svih pitanja je bilo i ostalo neodgovoreno – koja je bolja, koja je inspirativnija, koaj je agresivnija, mastovitija i ko zna sta sve ne? Svi se zaklinju u svoju verziju obrade i tako vec jedno 40 godina. Kad je tomu tako, neka svako na svoju ruku odluci, a mi cemo poslusati „You Shook Me“ '“Ol' Man River“zatvara „a“ stranu odansnjeg vinila. Meni osobno najdraza tema na abumu. Iako san ljubitelj rifova i metalne grmljavine, ova me obrada tako dojmila da san je godinama nakon toga slusao u glavi. I dan danas. I to bez ikakvog playera ili gramofona, pojacala. Nista, samo melodija koja tece. Ako je ista remek djelo na ovo albumu onda je to ova tema. I jedna mala zanimljivost. Pored standardne postave, na timpanima je Keith Moon. Virujen da su poznavaoci rock opera lako prepoznali njegov potpis. Deagi slusaoci, odslusali smo prvi dio albuma Truth, Jeff Becka. „B“ stranu ondasnjeg vinila otvara obrada srednjevjekovne „Greensleeves“. Predivna akusticna verzija u kojoj Beck pokazuje sve svoje vjestine. Ne samo virtuoznost, koja nije upitna jos od davnih vremena, nego i osjecaj za melodiju i vrime kad je nastala. Nadan se da se fanovi Jan Ackermana nece naljutit na ovo, ali osobno, ovo mi je je najlipsa verzija ikada snimljena. Greensleeves Sljedi „Rock My Plimsoul“, jos jedan stvaralcki napor tandema Beck / Stewart. Extraktirana iz BB Kingove „Rock Me Baby“, donosi dasak klubske scene u nase sobe. Nepretnciozno ali mastovito i lipo. Sljedi mozda najcudnija tema na albumu, „Beck's Bolero“. Napisana od Jimija Pagea, izvedena od sasvim druge ekipe od ove koja je snimila album, ovaj instrumental pokazuje svo bogastvo ondasnjeg stvaranja. Sa Jimi Pageom i Beckom na solo gitarama, John Paul Jones na bassu, Beck Bolero je iznimno ostvarenje koje ce osvjetliti put Jeff Becku u njegovoj kasnijoj karijeri. E da, i da ne zaboravimo, u prvi mah se moze prepoznati ko svira bubnjeve. Keith Moon je po obicaju neuhvatljiv u svom manijakalnom pestanju po kozama. Posto je bilo pizdarija sa ugovorima, koje ovi muzicari nisu puno bacilali, njegovo se ime ne pojavljuje na omotu, ali je naveden kao "You Know Who".ili po nasem slobodnom prevodu „svi znamo ko je“ „Blues De Luxe“sljedi i na njega se bas i ne ispalte trosit rici. Klasicna blues tema proizasla iz radionice Becka i Stewarta. Album zatvara obrada "I Ain't Superstitious“ Willie Dixona. Bez velike filozfije, Beck i ekipa privode kraju album koji ce do danasnjih dana predstavljati izazov za sve koji se bave ovom vrstom muzike. ---------------------------------------------------------------------------------------------------------- Jeff Beck je sa drugom reinkarnacijom Jeff Beck Group snimja jos jedan album. Ne tako epohalan ni tako nov ali jos uvjek i te kako vridan slusanja. Nedugo nakon izdavanja i turneje, Beck raspusta grupu i posvecuje se solo projektima. Dolazi pod fokus medija sa svojim instrumentalima i verzijom fuzije pomisan sa metalom. Malo preteska muzika za globalnu pijacinu. Najveci problem sa kojim se Beck susretao u karijeri je kolicina kvalitetnog materijala za njegove izvedbe. Cinjenica je da, sve sta je obradija, da je obradija pretvrajuci orginal u zlato i prekrivajuci da plastom kojeg zub vremena ne nagriza. I tu se neminovno i ponovo namece poveznica sa Jimi Pageom i Zepelinima. Dok su Page i Plant snasli snage i ostali zajedno i napravili to sta su napravili, Beck je nakon Stwearta izgubija partnera kojeg nikad vise nije nasa. Steta. Jer sam Stewart je snimija par dobrih solo albuma i nakon toga se utopija u midstream, prangijajuci po pozornicama vrteci kukovima. Iz tog razdoblja ostala je u u povjest zapsina formacija Beck, Bogert & Appice. Vjerovatno najjaca ritam sekcija ikada oformljena, po raspadu Vanila Fudga sa Beckom formira power trio. Nakon mnogobrojih peripetija uzrokovane Beckovom naglom naravi kao i njegovom saobracajnom nesrecom, trio zapocima sa nastupima sa par godina zakasnjenja. Izdajuci studiski album odlaze na rasprodanu turneju. I u ovom kao i u prijasnjim projektima, ponov dolazi na povrsinu nedostatak kvalitetnog materijala da bi grupa nastavila svoj put. Beck Bogart & Appice su bili vjerovatno najmocniji trio koji je ikada krocio na pozornicu. Uza svo duzno postovanje grupi Cream i Mountain. Prvi solo projekt Jeff Becka je bija „Blow by Blow“. Album donosi instrumentale koji postaju Beckov standard. Jeff Beck je aktivan do danasnjih dana. Redovno izdaje veoma dobre albume. Daleko bi nas odvelo kad bi ih pokusali samo nabrojiti. Stoga, ostavit cemo kasniju fazu njegovog stvaralasta za jednu drrugu priliku. Eto! --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
