Image and video hosting by TinyPicPink Floyd - “The Dark Side Of The Moon” oliti Music LP-Undergorund/GRTg 26 07 u 20:10 uri,blog,hrvatska,film,fotografija,gastronomija,ljubav,glazba,humor,internet,karijera,književnost,novac,obitelj,obrazovanje,osobno,poezija,politika,priče,putopisi,računala,religija,seks,sex,sport,televizija,umjetnost,zdravlje,znanost,rasprave,diskusije,korisnik,politika,www" /> Image and video hosting by TinyPicPink Floyd - “The Dark Side Of The Moon” oliti Music LP-Undergorund/GRTg 26 07 u 20:10 uri,blog.dnevnik.hr/feta" />

nedjelja, 24.07.2011.

Image and video hosting by TinyPicPink Floyd - “The Dark Side Of The Moon” oliti Music LP-Undergorund/GRTg 26 07 u 20:10 uri

U utorak navecer predstavljamo grupu Pink Floyd i njihov epohalni album “Dark Side of Moon“

Osvrt je pripremio Zoran “Floyd“ Grulovich.
Zoran nam se predstavio na ovim stranicama svojim osvrtom na koncert Rogera Watersa u metropoli.

Evo sta Grula "Floyd" kaze:

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Dark Side of The Moon, osmi studijski album progresivnog rock benda Pink Floyd izdan 24. ožujka 1973. god. jedan je od najpoznatijih albuma u glazbi općenito.

Postao je popularan odmah po izdavanju i zadržao se na ljestvicama 741 tjedan – ili 14 i po godina.
Top liste je napustion 23. travnja 1988. Sama ta cinjnica dovoljno govori o njegovoj vaznosti i uticaju.
Nepotrebno je napominjati da se za top listama zadrzao dulje nego bilo koji drugi album u povijesti muzike, zbog čega je i upisan u Guinessovu knjigu rekorda.

Da nekim slučajem, Pink Floydi nisu ništa snimili prije ili poslije ovog albuma, ovaj klasik iz 1973. godine bio bi dovoljan da se njihovo ime zlatnim slovima upiše u glazbenu povijest.

Dark Side of The Moon je četvrti po redu najprodavaniji album svih vremena.

Osim ako ste bili u komi ili ste zadnjih 38 godina živjeli kao hrčak na nekoj planini lišeni ikakvog doticaja sa civilizacijom gotovo je sigurno da ste već čuli barem neke djelove sa ovog albuma.

Dark Side of The Moon je bio nevjerojatno inovativan za svoje vrijeme.
Za samo snimanje, koje je radio Alan Parsons (da, to je onaj što ima svoj projekt), korištena je najmodernija tehnika u to doba.
Sa ovim albumom Pink Floydi su izgubili prijašnji status psihodeličnog avant-garde rock benda i dobili novi – svjetske superzvijezde.
To je bilo doba dok su još bili vrlo složni i posvećeni novom cilju , a to je bio (citiraćemo samog Roger Watersa) da postanu vrlo bogati i slavni.

Da nebi samo govorili, poslusat cemo jednu od tema koje su dovele do stvaranja ovog albuma – izvadak iz drugog djela teme "Echoes" sa albuma "Meddle"


Image and video hosting by TinyPic

Vratimo se malo na samu pozadinu stvaranja ovog bezvremeskog remek djela.

Nakon što je Syd Barret obolio od šizofrenije, ili da budemo precizniji, poludio od prevelike doze LSD-a i otišao iz benda 1968. god. Floydi su morali odlučiti kojim će pravcem nastaviti.
Roger Waters je preuzeo ulogu glavnog tekstopisca i u tom su razdoblju nastale neke od najupečatljivijih pjesama kao što su “Set the Control for the Heart of the Sun“ i “Let There Be More Light“.
David Gilmour se još uvijek privikavao na psihodelični zvuk i na dugačke instrumentale koji su postali zaštitni znak svakog njihovog nastupa.
Tekstovi su još uvijek bili indirektni i zbunjujuće banalni.

Ideja za novi album je nastala kada je Waters predložio da naprave popis svega što ih je mučilo u tom razdoblju života.
Tu su se našle razne teme; dosada, starenje, religije, strah od letenja, nasilje, pohlepa itd.
Dark Side je zapravo album koji se bavi stvarima koje čovjeka tjeraju u ludilo.
Novac, rat, moć, vrijeme, smrt i neprestana briga su od ovog , realno gledajući vrlo depresivnog albuma, napravili apsolutni dragulj.
Waters je napokon odlučio pisati nešto jednostavno i izravno, a u tome su ga podupirali i ostali članovi benda.

S obzirom na nedostatak Sydove otkačene mašte koja ga je kočila u tome, odlučio se maknuti od psihodeličnog klepetanja i čudnih melodijskih zavrzlama i baviti se onim što ga je uvijek zanimalo, a to su bile konkretnije političke i filozofske teme.

Što se tiče same glazbe Floydi su se, između ostalog, poigrali sa temama i melodijama koje su bile odbačene sa prijašnjih albuma.

Za razliku od “Meddle “-a gdje su pjesme i instrumental razdvojeni jedno od drugog, na “Dark Side of the Moon “-u su pomiješani zajedno, što ih pretvara u čvrstu snažnu cjelinu.

Moramo se opet vratiti na Alan Parsonsa koji je svoj posao producenta odradio besprijekorno, a usudio bih se reći da iako od rada na “Dark Side“-u nije izvukao neku značajniju financijsku korist, kompletnu svoju glazbenu karijeru izgradio je upravo na ovom albumu.

“Dark Side of the Moon“ je prezentiran javnosti tijekom turneje ´72, više od godinu dana prije izdavanja.
To je bilo prvi puta da neki bend izvodi cijeli svoj album uživo, a da pri tom nemaju studijsko izdanje.
Izuzezatk predstavljaju Mahavishnu Orhestra sa svojim trecim studijskim albumom ali razlog je bija daleko drugaciji.
U ovom slucaju, Pink Floydi su to napravili planski kako bi mogli u hodu dorađivati i popravljati neke dionice.

Londonska premijera najavljivana je pod nazivom “Dark Side of The Moon: A Piece for Assorted Lunatics“ ili po naški “Komad za Izabrane Luđake“.


Image and video hosting by TinyPic

“Dark Side of the Moon“

Otkucaji srca, luđačko smijanje, strojevi i urlici. Takvi su trenuci otvaranja albuma Dark Side of the Moon, najavljujući jedinstveni glazbeni svijet u kojemu čudni zvukovi, ležerna glazba i Roger Watersova cinična zapažanja koegzistiraju u zabrinjavajuće prirodnom okruženju.
"Speak to Me" je uvod u album i aludira na ostatak kombiniranjem isječaka iz svake pjesme ( otkucaji srca iz Eclipse-a, satovi iz Time-a, ludi smijeh iz Brain Damage-a, poremećeni čovjek iz On the Run, glas Clare Torry iz Great Gig in The Sky i zvuk blagajne iz Money ).
Otkucaji srca koji se čuju na samom početku i koji se miješaju sa zvucima strojeva daju nam naslutiti da je središnja tema albuma čovjek protiv modernoga svijeta kojega je sam stvorio.

Ovaj kaotični mix odjedanput explodira u melodični "Breathe" gdje osim Gilmourove gitare najviše dolaze do izražaja filozofske riječi o samoj istini postojanja tj. o besmislenoj frustriranosti zbog ispunjavanja nametnutih normi i nedostatku vođenja ispunjenog života.
Dakle, otvori oči, gledaj svijet oko sebe, pronađi svoje mjesto u njemu, plači, smij se, vodi ljubav, bori se, dotakni srca onih do kojih ti je stalo, to je prava moć čovjeka nad strojem, ali nemoj zaboraviti ono najvažnije – Diši!!!

"On the Run" kojemu je prvotni naziv bio “Travel Sequence“ je najpsihodeličniji dio albuma a ispunjen je sintetičkim zvukovima, manijakalnim smijehom i zvukovima terminala u zračnoj luci.
Krajem 1972. god. Floydi su došli u posjed najnaprednijeg sintisajzera u to doba Synthi-VCS 3 koji je u sebi imao i sequncer dopuštajući im da programiraju uzorak i neprestano ga ponavljaju. Na taj način su napravili synth riff preko kojega su lijepili razne zrakoplovne zvukove.

Tema pjesme je galopirajući stres zbog ubrzanog načina života i strah od letenja koji je bio prisutan kod svih članova benda a posebno kod Richarda Wrighta.
Sretnici koji su gledali kako Floydi uživo izvode "On the Run" imali su priliku vidjeti kako na kraju izvođenja pjesme maketa aviona Spitfire, gotovo stvarne veličine, leti preko arene i udara u stage nestajući u plamenu.

Slijedi "Time", najprepoznatljivija tema sa albuma.
Kucanje sata sinhronizirano sa otkucajima srca i bass-efektom djeluje dosta mračno, a depresivan tekst pomalo podsjeća na “Free Four“ sa Obscured by Clouds gdje Waters već naveliko koketira sa onim na čemu će bazirati buduća dva albuma a to je smrt njegova oca u drugom svjetskom ratu.

Alan Parsons koji je zaslužan za većinu zvučnih efekata na albumu, montiranjem zvuka satova htio je demonstrirati snagu kvadrofoničnog zvuka.
Moram napomenuti da se ovdje nalazi jedna od najboljih solaža Davida Gilmoura, ali isto tako ne bi bilo fer da se ne naglasi izvedba Nick Masona na električnim udaraljkama.

"Breathe Reprise" koja se nastavlja na “Time“ daje umirujući učinak cijeloj kompoziciji. Spomenuti ćemo i to da inspiracija za "Breathe" dolazi od pjesme koju je Roger Waters napisao i snimio 1970. za film o ljudskoj biologiji koji se zvao "The Body".
Originalna pjesma je ustvari bila protest nad čovjekovim uništavanjem prirode zbog profita.

Vokal Clare Torry, crne blues pjevačice na "The Great Gig in The Sky" savršeno pristaje uz lagani piano Richarda Wrighta zorno prikazujući njegov najveći strah a to je da će poginuti u avionskoj nesreći.

Tema pjesme je pitanje smrti i religije.
Legenda govori da je Torry toliko dobro otpjevala The Great Gig na audiciji da je prvi snimak ujedno bio i finalni.
Ovom izvrsnom improvizacijom plesa života i smrti završava prvi dio albuma.

"Money" otvara drugi dio albuma, sa poznatim zvukom blagajne i metalnog novca, začetnikom svih zala. Nakon uvoda dolazi najpoznatija bas-linija u povijesti rocka.
Ovo je jedna od najvećih uspješnica Pink Floyda.

Osobno baš nisam ljubitelj ove pjesme, a i sam Waters je mrzio fanove koji su mu vikali da svira "Money" na svojim koncertima.
Ako zanemarimo vokal, pjesma sadrži i vrlo interesantan saksofon solo.
(E tu se bas ne slazen ni sa Grulom a ni sa Waterson. “Money“ muzicka podloga je fantazija u malom, od uvoda preko solo saxofona na koji se naslanja Gilmoreov solo i povratak na bazicni ritam, zvuk i smrad novca.
Tema o kojoj bi se dalo jos eleaborirati.)

Money je ujedno izdana kao prethodnica albuma na singlici u Americi.

Slijedeća tema je "Us and Them" (prvotnog naziva “The Violent Sequence“) koju je Wright izvorno napisao za film “Zabriskie Point“ i bila je instrumental.
Redatelj filma, Michelangelo Antonioni, odbio ju je jer mu je bila "pretužna". Kroz pjesmu se provlače teme bogatstva, siromaštva, ratova, mržnje i općenito razlika u društvu.
Sve te stvari vrlo lako čovjeka dovode do ludila.

Us and Them

Na "Us and Them" se nastavlja odličan jazzy instrumental "Any Colour You Like" koji je dobio ime po reklami za automobile Ford a koja glasi; "Ford's are available in any colour you like, as long as it's black."
Pjesma je interesantna i zbog same metafore gdje nam se nešto daje na izbor gdje izbora zapravo nema.

"Brain Damage" je po mome mišljenju all-time classic i moj najveći favorit na albumu, a govori o bivšem članu Floyda Sydu Barretu i njegovom putu u ludilo. Odličan riff koji se provlači kroz pjesmu, background vokali koji su u top-formi , manijakalni smijeh koji asocira na ludilo, sve to čini "Brain Damage" vodećom pjesmom na albumu, a još i više kada znamo da joj je originalno ime bilo "Dark Side of The Moon".

Finalna pjesma "Eclipse" sumira cijeli album i pokazuje snagu glazbe i vokala. Slušajući je pred očima nam dolazi slika malog mrtvog mjeseca kojega blokira ogromno, živo sunce.
Uspjeh i neuspjeh, razumnost i ludilo, dobro i zlo predstavljaju slike mjeseca i sunca, ali da ne odemo predaleko u filozofiji i špekuliranju o značenju samog albuma citiraćemo Rogera Watersa koji je objasnio; "Nema zagonetke. Htio sam reći da su nama sve dobre stvari na dohvatu ruke, ali utjecaj mračnih sila u nama sprečavaju nas da ih dohvatimo."

Waters tvrdi da rečenica "Vidimo se na tamnoj strani mjeseca" znači da svi ljudi dijele i dobre i loše osjećaje ali da ove loše možemo pobijediti ako se udružimo svi zajedno.
Sa time se zatvara album u snažnoj, optimističnoj noti.
Na kraju se čuju otkucaji srca kako se udaljavaju i glas Jerry Driscolla koji govori; "Nema tamne strane mjeseca, u stvari sve je tamno."


Sva četiri člana Pink Floyda sudjelovala su u stvaranju i produkciji ovoga albuma, što je rijetkost ako uzmemo u obzir njihove iduće albume.
Ovaj album je ujedno i prvi od pet uzastopnih albuma gdje sve tekstove potpisuje Roger Waters.

Da zaključimo, Pink Floydi vjerojatno imaju i bolji album od ovoga, ali ni jedan ih ne definira tako dobro kao ovaj.

Ako se još uvijek pitate da li Dark Side of The Moon zaslužuje da bude jedan od najprodavanijih i najutjecajnijih albuma ikad napravljenih?

Odgovor je jednom rječju: DA !

------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Sa svoje strane ja bih nadoda jos par crtica.

Ka sta je Grula naglasio, "Dark Side of the Moon" je sastavljen uglavnom od outtakes-a, sta oce rec, od tema koje nisu nasle svoje misto na prijasnjim albumima ili se nisu uklopile u koncept.
Poslagati sve te djelove u jednu cjelinu i dati joj obiljezje koncepta samo po sebi predstavlja vrhunsko umjetnicko dostignuce.
Sva nadogradnja nakon toga samo dodaje smisao ovom remek djelu.

"Dark Side Of The Moon" je album koji je obiljezija epohu.
Cak stavise, obiljezija je dvadeseto stoljece i dao mu aureolu naprednog, inovatinog i nadasve , humanog u svoj svojoj alijenaciji.
Progovarajuci o svim tegobama i morama koje muce modernog covjeka, poentira rasclanjujuci uzroke i posljedice covjekova djelovanja unutar sebe i u drustvu.

Prihvacajuci bolesti modernog doba kao novovjeku vjeru i konvertitajuci ludilo u nadu, Pink Floyd nam daju nesto sta mozda cak i sami nismo bili u stanu dohvatiti.
Umisto sa slatkorjecivog crkvenog oltara, ovaj put nam se nada podastire pred nama bez laznih obecanja i iluzija o lakoci i dostupnosti cilja.

I da parafrziramo Kenedija: Krenimo prema tom cilju, ne zato jer je lagan, nego zato jer je tezak

Povjest ce pokazati dokle smo stigli.
Za sada, nismo bas daleko odmakli.

Dark Side of Moon je snimljen 1973 godine, u doba kad su kompjuteri bili vojna tajna a efekti se stvarali ljepljenjem traka i pustanjem istih u obrnutom smjeru.
Nastajuci u kamenom dobu danasnje tehnologije i postavljajuci produkcijske standarde koji su dan danas misaona imenica u muzickoj industriji, neminovno se namecu mnogobrojna pitanja.
Zasto je tomu tako, vec san elaborirao u nekim osvrtima, ali nazalost, moran ponoviti jer ne vidim nista pozitivnog na horizontu.

Ne prepoznajuci nista osim brzog profita, muzicka industrija je ispilala granu na kojoj je sedila i u nedostatku ikakvih rijesenja, nametnila dance glazbu kao jedini muzicki izricaj vridan globalnog prezentiranja.
Drugim rijecima, postupci koji su doveli do retardacije svjesti kod konzumenata, doveli su srozavanja tog istog profita za kojiim su svi tako zduzno trcali i krug se zatvorija.
I sta sad imamo?
Imamo armiju potrosaca diljem svjeta koji su poistovjetili muziku sa cistom zabavom bez sadrzaja i na drugoj strani, diskografsku industriju koja nije u stanju ponuditi nista vise od Justina Bibera.

Zalosno i nadasve tragicno.

Ne po debeloguze diskografske mogule, njih mi nije zao.
Zao mi je svjetske kulturne bastine i miljona ljudi koji su uskraceni u uzitku muzickog dozivljaja.

Dumas je reka – Nada zadnja umire.
Ajmo se nadat !

Eto !
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:

Music LP-Underground - Live Streaming

Feta
- 13:55 - Komentari(0) - Isprintaj

<< Arhiva >>