utorak, 26.07.2011.
Neil Young - “Harvest” oliti Music LP-Undergorund / GRTg 02 08 u 20:10 sati
|
Sljedeci utorak predstavljamo pomalo neuobicajeni album za ovaj koncept emisije. Predstavit cemo legendu rock scene Neila Younga i genezu nastanka njegovog remek djela, albuma “Harvest”. Zasto bas “Harvest”, nije tesko dokuciti ali istovremeno poprilicno slozeno za objasnit. Iako je veliki dio stvaralastva Neila Younga daleko blizi nasoj koncepciji, album "Harvest" se pokazao kao samostojeci projekt koji i dan danas zivi svojim zivotom i pronalazi put do novih sljedbenika. Vjerovatno djece starijih fanova a nerijetko i unucenja. Generalno govoreci, u tome je vrijednost albuma, jer od datuma izdavanja, daleke 1971 pa sve do danasnjih dana, album zvuci svjeze, mastovito I nadasve aktualno. Odskocivsi van svoga vremena postao je intimna ispovjest samozatajnog genija. Album je prepun predivnih melodija, kojima Young svojim glasom daje prepoznatljiv kolorit, a donosi nan vjerne slike americkog srednjeg zapada i ruralne sredine koja ga ispunjava. Nastranu sta album grebe po povrsini country-rocka, koji ni piscu ovih redaka nije bas po volji, ali krediti se kadikad moraju dati i za prepoznatu vrijednost.  Neil Percival Young, rodjen je 12 Studenog 1945 godine u Torontu u Kanadi. Muzicki put zapocima 1960 godine u Kanadi, da bi 1966 krenija u pravcu Kalifornije, di postaje suosnivac legendarne grupe “Buffalo Springfield”, zajedno sa Stephen Stillsom i Richie Furayem. 1969 se pridruzuje Crosby, Stills & Nashu, kao cetvrti clan. Nakon globalnog uspjeha, kvartet se raspada i povremeno okuplja a Neil Youg nastavlja solo karijeru, koja je vec posebna prica. A ona traje vise od 40 godina. Neil Young je snimija 34 studiska albuma a da na niti jednom nije povladjivao ukusu publike niti podilazio kritici. Njegovi albumi su odredjivali masovni ukus publike a kritiku navodili na samo jedanu vrstu recenzija. Jedan je od rijetkih, a mozda i jedini umjetnik, koji je usao u “Hall of Fame” dvaput. Prvi put 1995 godine kao solo artist, drugi put 1997 godine kao clan grupe “Buffalo Springfield” Youngov cjelokupan opus karakteriziraju neuobicajen pristup gitari, duboko osobna lirika i specificni falseto vokal. Pored toga sta se prati na mnogobrojim instrumentima, od piana do harmonike, Younga karakerizira specificna akusticna gitara. Najblizi izraz je veoma tesko prevest, pa cemo se radje zadrzati na engleskom izrazu, “clawhammer”. I dok je tokom karijere eksperimentirao sa mnogobrojnim pravcima u muzici, od swinga do elektronske muzike, medju masama je ipak najpoznatiji po svojim akusticnim, country / folk / rock temama kao i po svojoj verziji hard rocka, kojeg je majstorski obradija sa svojim bandom Crazy Horse. Isao je toliko daleko u samu esencu hard rocka, da je apsorbcijom elemenata alternativnog rocka i grungea, dobio svojstveni zvuk, toliko suvremen i razlicit. Dakako, taj mu je derivat uticaja donija naziv "Godfather of Grunge". Poprilicno jako priznanje za nekoga ko najvece uspjehe duguje folku sa uticajem countryja. Na svojim pocecima, Young je nastupao i radio sa Joni Michel. Oboje su bili pod jakim uticajem Bob Dylana. Interesantno je da su oboje u tom razdoblju napisali teme koje ce ih pratiti ciliga zivota. Young "Sugar Mountain", pricu o izgubljenoj mladosti, Mitchell sa svoje strane, "The Circle Game", kao odgovor na Youngovu temu. Istovremeno, kanadski sastav “The Guess Who”, ciji je evergreen “American Woman” svima poznat, dolazi na top liste sa temeom "Flying on the Ground is Wrong," napisana od Niel Younga. Bija je to u stvari breaking point u stvaralastvu Niel Younga jer ga je ta tema promovirala kao pisca i kompozitora. Kad je stigao u Los Angeles, susrece se sa Stephenom Stillsom i njegovim kompanjonima. Ovaj ce susret u mnogome determinirati Youngov kasniji umjetnicki put. Pridruzuje im se u formiranju legendarne grupe “Buffalo Springfield”. Grupa se etablira izvodeci mjesavinu folka, countryja, psychedelije, i sirovog rocka. Odmah po osnivanju, Stills i Young dobivaju istaknute pozicije, kao skladatelji/tekstopisci ali i kao gitaristi. Prva LP ploca sastava izlazi 1996 godine i polucuje dobar uspjeh a singlica "For What It's Worth", skinuta sa albuma postaje hit. Vec prilikom snimanja drugog albuma, pojavljuju se pukotine i trvljenja medju clanovima, tako da na tom albumu izlaze tri Youngove teme od kojih dvije bivaju snimljene bez ikakvog prisustva ostalih clanova grupe. Posto zivot pise romane, tako i u ovom slucaju, teme koje su skoro pa nevoljko dosle na svjetlo dana, postaju Youngovi standardi za sva vremena. Govorimo dakako o “Mr. Soul, Expecting To Fly” i “Broken Arrow” Nakon raspustanja “Buffalo Springfielda”, Young se posvecuje solo karijeri. Saraduje ponovo sa Joni Michel, sa kojom djeli i zajednickog managera. Prvi solo album dobiva mjesovite kritike ali zato singlica sa njega postaje hit i jos jedan standard kojeg dan danas izvodi. Radi se o temi “The Loner”. Za sljedeci solo album Young sakuplja ekipu muzicara i oformljava prateci band pod imenom “ Crazy Horse”. Ime uzimaju od legendarnog indijanskog poglavice. Sam odabir imena popriicno zorno ukazuje put kojim ce Young krenuti u buducnosti. Album “Everybody Knows This Is Nowhere” izlazi u jedanaeston misecu 1969 i donosi Younga u dotad najboljem izdanju. Snimljen za samo dvije sedmice, album se penje na sve top liste, a singlice "Cowgirl in the Sand" i "Down by the River," postaju internacionalni hitovi. Nedugo nakon toga, Young se pridruzuje starom prijatelju Stephen Stillsu. Zajedno sa Davidom Crosbyjem i Graham Neshom, oformljavaju neponovljive “Crosby, Stills, Nesh & Young”. O CSN&Y necemo ovom prilikom, jer sastav zasluzjuje punu paznju a ne usputno spominjanje. Obradit cemo ih u jednoj od sljedecih emisija. Paralelno sa radom u grupi, Young izdaje treci solo album “After the Gold Rush” I ovaj album donosi Youngove buduce standarde. Najupecatljivija tema je "Southern Man", koja ce svoj drugi, mozda cak i punokrvniji zivot dozivjeti u izvedbi CSN &Y.  1972 godine Young izdaje svoj cetvrti solo album “Harvest”. Album je po samom izlazku na trziste postao monster hit. Singlice skinute sa njega su napravile pomor na top listama. Tema "Heart of Gold" je postala jedini No.1 hit u cjelokupnoj Youngovoj karijeri. Ali ne virujen da ga je to nesto posebno zabrinjavalo. Uspjeh albuma je Younga uvatija nespremnoga i nedugo nakon svjetskog komercjalnog uspjeha, povlaci se u osamu, posvecujuci se familji, ljubomorno cuvajuci osobni zivot od najezde novinanara i fotografa. Daleko bi nas odvela ova prica kad bi kreni u detalje, stoga samo par crtica za kraj uvodnog djela emisje. “Harvest” nije “Crazy Horse”. Isto tako nije ni “Crosby, Stills, Nash and Young” a pogotovo nije “Buffalo Springfield”. “Harvest” je samostojeci “projekt”, miljama udaljen od svega sta je Neil Young do tada radio i sta ce od tada raditi. Album je nastao na putovanjima, dok se Young druzio sa country glazbenicima, nastao je u trenucima opijenosti prirodom. Nastao je kao umjetnikovo prozivljavanje dobra i zla kojim je bija okruzen. Nastao je u trenicima spoznaje o ugrozenosti malog covjeka u velikoj zemlji. “Harvest” sam prica svoju pricu. Young nan samo interpretira ono sta kroz njega prolazi. Skoro bi se moglo reci da se album i ne slusa nego gleda i cita. Jer svi djelovi spojeni u cjelinu, kao knjiga, pricaju pricu daleko vecu od samog autora. I tu se krije razlog predstavljanja albuma. Album otvara tipcna Youngova tema “Out on the Weekend” kou sljedi “Harvest”. Obje uvodne teme sporog tempa, juznjackog mentaliteta, nas uvlace u epsku “A Man Needs a Maid”. Neil Young, uz pomoc "The London Symphony Orchestra", kreira tako emocionalno nabijenu kompoziciju da tuce ravno u dusu slusatelja, zaobilazeci sva ostala cula. Donosi Youngovu borbu sa ljubavlju i samocom. Oba se osjecaja neizmjenicno provlace kroz cili album. Borba osjecaja se nastavlja i kroz “Heart of Gold”. “I’ve crossed the ocean for a heart of gold,” piva Young iz cistog srca i pune duse. Sa akusticnom gitarom i harmonikom, Young nam isporucije temu koja ulazi u sve anale muzicke povjeti. Sljdeca tema “Are You Ready For The Country” krece drugim pravcem od prethodnih. Skoro pa dobrodosao predah, znajuci sta dolazi uskoro. Svaki put kad cujete neku temu, ma koliko puta je culi prije toga, svaki put vas iznenadi svojom osebujnoscu. I dakako, veoma je tesko tocno reci, zasto je tomu tako. “ Old Man” je jedna od tih tema. Lako je tako nesto objasniti prekrasnom melodijom, osobnom i nadasve dubokom lirikom. Ali sve to skupa nije dovoljno da bi opravdalo njen bezvremenski status. Jedino sta ostaje, je slusati je, i ponovo i jos jednom i jos jednommmm Symfoniski orkesar jos jednom u funkciji, “There’s a World”. Veoma interesantna kompozicija koja nas cilin vrimenom svog trajanja navodi ka da ce eksplodirati u rock operu. Ko zna. Mozda je i steta sta tomu nije tako, ali svejedno, najizazovnija tema na albumu. “Alabama”, you got the weight on your shoulders that’s breaking your back.” Epohalna recenica koja je vjerno opisala problem rasne diskrinacije u toj juznoj drzavi i kao nozem zarezala po kolektivnoj svjesti Amerike. Interesantno je da su “Lynyrd Skynyrd”, kao izazov, na ovu temu napisali svoju juznjacku himnu “Sweet Home Alabama”, koja donosi negaciju Youngove kritike. Mada su ideoloski bili na suprotnim stranama, Young i Lynyrd Skynyrd su bili dobri frendovi, pogotvo je Young bija u dobrim odnosima sa vokalom, pokojnin Ronnie Van Zantom. Sa samo dvije teme preostale na albumu, jos uvik ima toga za poslusat. U samo dvije minute, Young nan donosi potresnu pricu o svom prijatelju koji je partija od overdosa. Duboko osobna lirika, prodire u dubinu svake otovrene duse. Prodire do svakoga ko je spreman spoznati. ”I sing the song because I love the man, I know some of you don’t understand,” – jednostavno, poeticno, I nadasve duboko prozivljeno. Young nije Bob Dylan, ali njegovi tekstovi su itekako intrigratni i duboki. Diraju nas u nase najtamnije kantune duse, izvlaceci na povrsinu ono ljudsko u nama. Sta je Young bez “sporkog” sola na gitari? Zavrsna tema “Words (Between the Lines of Ages)” donosi svim ljubiteljima gitare neponovljivog Younga. Na momente cak i vise nego sta je iko od njega ocekiva. Sedmominutna tema prekrasnog Younga. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Kako uopce ocjeniti ovaj album. Sadrzi stremljenje ka perfekciji, ali je daleko od nje. Ima slabih tocaka, ali svaka slaba tocka ima daleko jacu koja je pokriva. I uza sve ono sta smo prije rekli o “Harvestu”, ostaje jedino da zakljucimo da je album jedinistveno ostvarenje, skoro pa intimna ispovjed samozatajnog umjetnika koji nam bez previse kritckog donosi slike danas mozda zaboravljenog srednjeg zapada i amercke kultue uopce. Young je nastavio sa izadavanjem albuma, uz bezbrojne nastupe profilirao se kao jedna od najmarkatnijih figura proslog stoljeca. Interesantno je da Younga zapravo svi vole. Bez obzira na muzckie afinitete i orjentacije, Young je jednostavno ljubitelj kako masa tako i kritike Za kraj cemo se oprostit sa Youngom uz jos jednu njegovu bezvremensku temu “Helpless”, koja sadrzi u sebi esencu njegovog stvaralastva. ------------------------------------------------------------------------------------------------------- Helpless There is a town in north ontario, With dream comfort memory to spare, And in my mind I still need a place to go, All my changes were there. Blue, blue windows behind the stars, Yellow moon on the rise, Big birds flying across the sky, Throwing shadows on our eyes. Leave us Helpless, helpless, helpless Baby can you hear me now? The chains are locked and tied across the door, Baby, sing with me somehow. Blue, blue windows behind the stars, Yellow moon on the rise, Big birds flying across the sky, Throwing shadows on our eyes. Leave us Helpless, helpless, helpless. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 8 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 90,6 MHz a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli: Music LP-Underground - Live Streaming feta |
