petak, 02.07.2010.
Intermezzo oliti malo sjecanje na Antarktiku
|
Evo ima vise od 6 miseci kako san napustija Antarktiku a jos uvik mi je toliko svjeza u sjecanju da mi se pari da san jucer bija tamo. Odavna namjeravan podilit sa svima koga interesira, svoje utiske sa Antarktike. Za to imam tonu slika, nevjerovatno dobrih za mene amatera i neznalicu. Za ovi intermezzo odabra san ih nekoliko, onako, nisu lose ali ni najbolje koje su mi ispale, ali jos uvik dovoljno impresivne da covjeku zastane dah. Zelija bi isto tako naglasit, da ne postoji foto aparat ili kamera a isto tako ni majstorska ruka i oko, koje je u stanju uvatit stvarnu velicanstvenost ladnoga kontinenta. Sve do sada vidjeno je na razini dokumenta i kao takav se i prodaje. Ledeni kontinent je sasvim nesto drugo. Velicanstvena predstava koja se odvija u apsolutnoj tisini na najvecoj pozornici na svjetu. Uzivajte bar u djelicu te predstave! U ledom okovanom kontinentu, priroda caruje u svoj svojoj velicini. Bez ikakvog uticaja ljudske ruke, stvaraju se vizure toliko karakteristicne za snjegom i ledom porobljenu prirodu..  Da je napravljen ljudskom rukom, rekli bi da umjetnik ima maste.  Ledenjak samotnjak pluta prema Zaljevu Kitolovaca, ne znajuci da je tamo aktivni vulkan. More je na neprijateljskih 30oC,  Upravo odlomljeni komad sante, zapocima svoj zivot  Po ko zna koji put, priroda nan daje do znanja koliki smo u stvari.  Kad san prvi put ugledao ovaj prizor, podsjetio me na one kartoline vjerskog sadrzaja, di se prikazuje ukazanje. Nadrealan prizor iz Rajskog Zaljeva  Biti svjedokom nastajanja ovog prizora, gledati prirodu kako se igra slikara i osjetiti car preljevanja boja u beskonacnom stvaranju mjena svjetla i tame, privilegija je sretnika. .  Tko dozivi ovakve boje, nema puno izbora. Povratak je neminovan, prije ili kasnije. Sveto mjesto! Nedirnuti hram prirode!    Grbavi kit. Polozaj repa odaje duboki zaron. Kad ga ovako vidite da zaranja, ne tribate ga cekat. Odo on svojin, samo njemu poznatin puten. Neka mu je sa sricon!!!  |
