nedjelja, 30.05.2010.
Free At Last oliti definitivno zbogom prodanim kriticarima
|
Gledan Queen sa Paul Rodgerson, misli mi lutaju.. Pada mi napamet grupa Free. I onako, iz nicega, bljesak I spoznaja. Nakon 30 godina postajen svjestan simbolike albuma "At Last”, kojeg je Paul Rodgers izdao sa grupom Free. Bija je to prvi album kojeg san ocjenio svojin ocjenama. A kritici, pa i onoj uvazenoj, sam jednostavno rekao, zbogom!  Sican se da san slusajuci album plaka ka malo dite. I kasnije, citajuci negativne kritike i mlake pohvale, nisan moga svatit, kako ne vide da ispred sebe imaju biser, remek djelo rock minimalizma, savrsenu sirovu produkciju i nadasve nadahnutu inspiraciju cetvorice ljudi koji su zivili taj album. Album kojim su pokusali vratit Paul Kossoffa medju zive. Album prepun emocija i neodsviranih nota. Svi su ocekivali novi "All Right Now" a dobili "Child", ""Magic Ship"...tesko je izdvojiti iti jednu pjesmu, cili je album sazdan od prekrasnih vinjeta, oslikanih tmurnim bojama i nadahnutim zvucnim slikama. Bija je to presudni momenat koji je i sam naziv simbolicno ocrtao – “Napokon Slobodan” Od tog trenutka, kako u muzici tako u slikarstvu i knjizevnosti ocjenjujem djelo prema onome kako utice na mene. I koje mi emocije budi. Remek djela je kadikad tesko prepoznati na prvi pogled ili prvo slusanje, ali kad nakon 30 godina jos uvjek odoljeva zubu vremena i budi iste emocije, onda svaka dilema otpada. Nakon toliko vremena ne govorimo o nicemu drugome, osim remek djelu, koje je nadraslo svoje tvorce i vrijeme u kojem je nastalo i uslo u kulturnu bastinu ljudskog roda. Nazalost, kao i za mnoga djela iz tog vremena, nema adekvatnog priznanja jer industrija zabave nema milosti, vrijedno je ono sta nosi lovu i to trenutno I zato jos jednom, nakon 30 godin, definitivno zbogom, ovaj put u drugom obliku: "Nabijen na kurac svu prodanu kritiku i muzicku industriju i gazin svojin puten!" Kome odgovara neka mi se pridruzi, kome ne odgovara, srica mu pivala daleko od mene |
