|
ona me čeka, ona postoji,tu je negdje,
ona živi samo za mene:
u bilo kojoj boji, ona je uvijek
samo moja jedina ruža:
Samo moja ruža balkanska:
(u dvije boje)
a ja , faraon, moćni vladar,
ostajem zatecen, ustuknut, pred
njenom ljepotom i ljepotom duše njene.
Gubim faraonsku moć, pred njom, ostaje mi samo
moć ogromne ljubavi.I klanjam se njoj,
mojoj najdražoj ruži. Obasjavam je svjetlošću ljubavi svoje.
|
faraonn
14.04.2006., petak
Povijest povijesti
Legioni anđeoski,
nekad anđelima
nebesko carstvo
kad uskratiše,
i strijelom krilatom
krunu zamišljenu
lažnom caru
oduzeše,
u blizine praoca našeg,
nekad svijetlog a sad palog,
na našu nesreću
sunovratiše.
Pobuna strašna
strašno bijaše
osujećena.
Kako to mogaše
i neće morati više
Stvaraoca svestvorenog
neko provjeravati.
Strašna ura
nikad i nije bila,
jer samo Moćni
može učiniti,
da ne bude
što bilo je.
Svima koji slave Uskrs ovom prigodnom pjesmom želim sretan i blagoslovljen Uskrs!
|
13.04.2006., četvrtak
Uvijek smo u istom krugu
Padaju kiše,
ne gaseći požare
razboljelih svitanja.
A kad dosadi
i to padanje,
ustaju ponovo
osvježene rane.
I ne može da se
odboluje zaliveno.
Ustala ruža,
čiji miris
isto zamiriše,
i tamo,
gdje mirisi
nisu dobrodošli.
I opet,
ne gubim
prisustvo duha.
I opet se nadam,
i u neka stara
vremena vraćam.
Pa se sjećam
i osjećam.
|
12.04.2006., srijeda
Čekanjem zore sviću
Staccatom,
pada
pogođena jela.
Rušeći,
nosi
utkanu glazbu.
Kako da izbrišem
okamenjenu sliku?
Kao polomljen zub
i sada me zove.
Pri naletu vjetra
praznina zaškripi.
Košute su odavno
drugo stado
našle.
Kao napušten jelen
prosijavam gorom.
Ne tražim,
ne zovem,
samo čekam,
čekanju sam
vičan.
|
11.04.2006., utorak
Odakle to kiše dolaze?
Odakle to kiše dolaze?
Zar
postoji netko
kišniji od mene?
Kome to
mutniji oblaci
oči pune,
i nabrekle trepavice
ustave ne
ustavljaju?
Tamo ću poći,
toj majci,
toj kući,
strehama pokrivenoj.
Tamo,
gdje proljeće
lažne nade
ne daje,
gdje laste
se ne laste.
Tamo je
izvor ušću blizu.
Život i smrt u
istom su nizu.
|
10.04.2006., ponedjeljak
Kad krenem, bit će od iskona
Dolinama,
gdje mirišu tragovi
lakonogog
djetinjstva,
gdje praporci
još zvone
na neispunjenost i
čistinu...
Tamo ću biti!
Da ponovo
počnem,
stvarnije da
stvaram,
sa sobom da
razgovaram.
Tamo me čeka
najljepše što postoji.
Početku se vraćam
i njemu se nadam.
Tamo su,
moje ikone i
dobre vile.
Tamo su slavuji i
klupe đacke.
Tamo su očeve brige i
suze majčine.
Tamo ću poći,
ako pođem!
|
09.04.2006., nedjelja
Neki nemiri u meni
San rašireno
vlada tišinom,
kradući pticama letove,
noseći tišinom
neispunjene želje.
Bez boje i mirisa,
promičem,
pun milosti,
ako ikoga
sretnem.
Neću Ti doći,
i tvoje snove
da budim,
i remetim
mir u njima.
Možda ja,
u Tvojim
snovima,
budnost ću biti.
|
08.04.2006., subota
Idila pod mjesečinom
Svjedoci su
tajanstveni osmjesi,
u šumu
treperavih jasika
i tihim
šutnjama breza.
Sad da prođemo
parkom pored mosta,
noć i odsjaj
mjeseca u vodi,
i opet smo tu negdje,
kao nekad.
Teško za vidjet,
a čuje se
prisustvo prošlog
postojanja,
pohranjenog
vječnostima.
Možda to i nije
bilo tako,
a moralo je.
Sve govori
o idili
pod mjesečinom.
Ako nije bila,
to ju je netko
odsanjao,
za mene,
kradući prisustvo
punog mjeseca.
|
07.04.2006., petak
Fragmenti postojanja II
Bol,
do urlika
doveden,
povija grane
proljeća.
Mami spokoj
Himalaja.
Kome je
namijenjeno
cvijeće,
ako se suzom
zalijeva?
Posrnule ljepotice
preko brda su
gledale,
i oštrici mača
vito grlo
poklanjale.
Meni se ništa
dogoditi neće.
Meni se već
sve dogodilo.
|
06.04.2006., četvrtak
Fragmenti postojanja
Da li nemoć
može,
najzad,
moćima da
ovlada?
Da li jesen
može,
najzad,
druga padanja
da gleda?
Ako ne može,
tko to
neda?
Da li jednom
može zora,
prije vremena,
da svane?
Da li moja
Gospa od Svanuća,
može osobno,
svojom rukom,
sama da mi
nadahne pluća?
|
05.04.2006., srijeda
Svakome dođe njegova ruža
Ružama se ne
ide u pohode.
One dolaze same,
nude se,
kao sirene pjesmom,
mornarski žedno,
glad našu
zalijevaju.
Vjerovao sam
da postoji
negdje
i moja ruža.
Samo meni
suđena,
srcem svojim
vođena,
nepogrješivo,
put će pronaći.
Vjerovao i
strahovao,
zatočen,
u tamnicama
svojim nemira,
zalutao
u svojim bespućima.
Suncu sam
poglede
molećivo slao.
Da je nahrani
krijepošću
i puteve joj
osvijetli.
Jutarnji vapaj
kao iskra
bljesnu.
Moja ruža
za mene je
procvjetala,
za mene
miriše
i dodiru se
mom veseli.
|
04.04.2006., utorak
Kad pomislim da je sve uzalud
Kao uplakano
dijete,
lomi se vjetar
hrastovom šumom.
Kao gorostas,
kad izabranicu
traži.
Ja sam u kontroli
nemira
i nemam spokoja,
u to
mogu biti
siguran.
Zadužilo me
vrijeme.
Jedan polomljen
hrast bi
da nešto kaže,
ali slomljene grane
hromo ga
izdaju.
Vidim li ipak
jedan novi
izdanak,
i Tvoje lice
što me
svjetlošću
okrijepljuje.
Znala si,
hrastovi traju,
uprkos
nevremenu i
vremenu.
|
03.04.2006., ponedjeljak
Ali ipak dolaze
Moje zore se bude
kad noći
zanoće.
Moja proljeća dolaze
kad snjegovi se
umore,
kad krovovi sunca se zažele
kad lastama
mora dosade.
Moje proljeće,
ne plaši cvijećem
ni razvigorom,
ne plaši
šarenilom.
Ono mami
Vaše osmjehe i
ruke Vaše traži.
Da dahom
dahne u
smrznuta krila
vrabaca i
sjenica.
Moje proljeće
moli Boga,
da ne poteku nikad
suze Vaše
iz zjenica
očiju.
|
02.04.2006., nedjelja
Čekanje se zorom nagrađuje
Od čekanja,
razbolilo se
nadanje,
a zaborav
drijema u
zoru.
Primičem se,
bez očaja,
zatvorenom
prozoru.
Tiho je
prošla
djetinja želja,
nedosanjana.
U dnu duše
pohranjena,
jedna sretno
sačuvana
uspomena.
Sjećanje
do bola
probija.
Odjednom,
iznenada,
Tvoja me zora,
sjajem i ljepotom,
obavija.
Jesi li Boginja
ili Gorska vila?
Pa si me,
ovako ranjenog,
svojom dušom
prigrlila.
|
01.04.2006., subota
Sa srećom se snovi uvijek ostvaruju
Nad jablanom,
kao jezerom,
oblak u
snu zalutao.
Prelet iznad
ponora,
ništa dobro ne
posjeduje,
ništa ne
dokazuje.
Misteriji budućeg,
drže još
otvorene oči.
Pretvaraju me
u čekanje.
Ako nađem
zadnje tonove,
zalutale
obalama,
neću ostaviti
sjećanje,
valovima
zavještano.
Ako nađem!
Inače,
valovi će isprati
svaki djelić
lijepog sna,
što si mi ga udijelila.
Osim,
ako se Ti
Mojom Srećom
ne zoveš.
|
|
|