Svjedoci su
tajanstveni osmjesi,
u šumu
treperavih jasika
i tihim
šutnjama breza.
Sad da prođemo
parkom pored mosta,
noć i odsjaj
mjeseca u vodi,
i opet smo tu negdje,
kao nekad.
Teško za vidjet,
a čuje se
prisustvo prošlog
postojanja,
pohranjenog
vječnostima.
Možda to i nije
bilo tako,
a moralo je.
Sve govori
o idili
pod mjesečinom.
Ako nije bila,
to ju je netko
odsanjao,
za mene,
kradući prisustvo
punog mjeseca.
Post je objavljen 08.04.2006. u 05:26 sati.