Marketing
Svakome dođe njegova ruža
Ružama se ne
ide u pohode.
One dolaze same,
nude se,
kao sirene pjesmom,
mornarski žedno,
glad našu
zalijevaju.
Vjerovao sam
da postoji
negdje
i moja ruža.
Samo meni
suđena,
srcem svojim
vođena,
nepogrješivo,
put će pronaći.
Vjerovao i
strahovao,
zatočen,
u tamnicama
svojim nemira,
zalutao
u svojim bespućima.
Suncu sam
poglede
molećivo slao.
Da je nahrani
krijepošću
i puteve joj
osvijetli.
Jutarnji vapaj
kao iskra
bljesnu.
Moja ruža
za mene je
procvjetala,
za mene
miriše
i dodiru se
mom veseli.
Post je objavljen 05.04.2006. u 05:38 sati.